Postavili su srpski turski konjanici zvani “delije” iz zemlje Dembelije neku raspalu i trulu oklopnjaču polovnjaču ispred nogometnog stadiona da plaši nogometne suparnike iz Švicarske u izlučnoj tekmi za proboj u Ligu prvaka. Gdje su čedomiri pošli lopatom na bager? Srbijanski nogometni klub kokardijaša lakrdijaša, što se skriva iza krvavog i zločinačkog komunističkog pentagrama, skaradne i nakazne zvijezde petokrake, ovom je neviđenom i nepojevanom provokacijom pervazišao sve prijašnje prostakluke i primitivizam opančara iz šumadijskoga čobanluka.
Poremećeni i bolesni manijaci ne staju sa serijom novih izazova. Crni Vlah iz Knina, fetivi četnik u liku vratara Crvene zvezde Milan Borjan dobio je uoči večerašnjega uzvrata s Young Boysom uz Berna svojevrsnu reklamu od domaćih i uvezenih srbočetnika. Njemu u čast sastavili su i sastavili video spot u kojem se olako poigravaju vekikim riječima hvalospjeva vrataru Borjanu. Posrbljenome Vlahu iz Knina Borjanu riječi četničkih sektaša crvenih zvjezdaša: “Bog na nebu, Milan Borjan na Zemlji,” upravo pašu kao magaretu sedlo.
Jedan degenerik imena Miloš Degenek, stup obrane Crvene zvezde rodom je također posrbljeni Karavlah iz okolice hrvatskog kraljevskog grada Knina, stolnoga grada kralja Zvonimira i hrvatskoga slavniga mjesta od davnina. Pred sraz sa Švicarcima u Beogradu Degenek je poručio ionako već dobrano raspomamljenim i razularenim divljim hordama srboturskih konjanika “delija” da se popnu svi skupa na vrh betonskoga krova stadioba i da tamo bjesomučno skaču i urliču, vjeorjanto kao da su puštene poludjele i divlje zvijeri iz zoološkog vrta. Srbi od Kosovskoga boja imaju poslovicu “Dva loša ubiše Miloša,” aludirajući na turski čin mučkoga ubojstva unajmljenoga hrvatskog viteza Miloša Kobilića iz Turopolja, a koji se borio na kršćanskoj strani pod stijegom združene kršćanske vojske, sastavljene pretežito od domicillnih Srba. Suvremeni srpski Miloš prezimena Degenek nakon ovakve izjave zreo je za jedan čvrst i vrlo tvrd degenek u glavu. Samo to može biti mjera preodgoja toga pomahnitaloga Vlaja iz Knina, ne toliko pobjegloga ili prebjegloga s ostalom bandom njegovih srpskih sunarodnjaka, pobunjenika i odmetnika iz Hrvatske u Srbiju, koliko pobjegloga od zdravoga razuma. Koliko lik mora biti na ivici debiliteta, pa pozivati ljude na riskiranje vlastitih života penjanjem na krov stadiona i ugroza i njihovih života i desetina tisuća ostalih što će pribivati večerašnjoj tekmi Crvena zvezda – Young Boys? Degenek opravdava smisao prezimena koje nosi, budući njegovom davnom pretku nisu slučajno od milja nadjenuli to prezime. Geni kameni se prenose i preko tisuću godina, a Miloš Degenek je maloumnom izjavom i pozivom tisuća ljudi na pokušaj harakirija skakanjem po krovnoj konstrukciji stadiona dokazao vrijednost i značaj stare mudrosti još iz Staroga Rima. I prije Krista Rimljani su u njihovom trinaest stoljeća trajućem i živućem Carstvu imali neprolaznu u svevremensku izreku “Nomen est omen,” oliti “Ime je znak.”
Miloš je ujedno i degenek i taraba i baraba od čovjeka, koji zasluženo nosi prezime Degenek. Nije tek slučajno neki njegov daleki predak ponio to prezime. I lani je pred uzvrat u Salzburgu između Salzburga i Zvezde pozivao suigrače iz momčadi da doslovno izginu i u općoj makljaži na terenu sa suparnicima, makar ih i na nosilima poslije iznoslili vani, samo da prođu u skupinu Lige prvaka. Mrtva je utrka između dva posrbljena Vlaha Borjana i Degeneka za naslov najvećega luđaka u klubu sa najdubljega srbijanskoga stadiona, zvanoga podbanjički kolektor. Jer, nedavno je i narečeni vratar Borjan, neuki, nepismeni, ali zato zaluđeni, zatucani i fanatični velikosrpski Vlah trubio po srpskim medijima da on dolazi korijenom iz “srpske” Dalmacije, inače od pamtivijeka june Hrvatske i kolijevke hrvatstva otkako postoje Hrvatska i Hrvati i od najranijih vremena Kraljevine Hrvatske. Upravo su hrvatski kraljevi stolovali u hrvatskim gradovima diljem Dalmacije kao stolnim i glavnim gradovima Kraljevine Hrvatske. Kako to da zna posrbljeni, glupi i pokvareni Vlah Milan, očito više Debilan Borjan? Što kože Jupiter, to ne može obični srpski vol Milan Borjan.
Vrhunac srbijanske bešćutnosti viđen je danas na tiskovnoj konferenciji ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića, u narodu poznatog po podrugljivom i podsmiješljom nadimku Nešo Slina. Posprdni nadimak zaradio je nakon što ga je njegov gospodar tame i srpskoga pakla Aleksandar Vučić redovito i pred svima otresao kao slinu. To ga je i preporučalo postati prvim policajcem balkanske Stradije zvane Srbije. Na tiskovnoj konferenciji danas je Vučićeva podguzna muha i nominalni ministar policije Nebojša Stefanović izjavom za javnost o slučaju parkiranoga bornenoga tenka T – 55 ispred kapija Zvezdiniga stadiona dokazao da je i on skupa sa Zvezdinim nogometašima, gore spomenutim vratarom Borjanom i braničem Degenekom zreo za umobolnicu i prinudnu hospitalizaciju. Samo lud čovjek može mrtav hladan izjaviti kako je posrijedi “maketa od tenka i zapravo dječja igračka,” koja nema ni minskih, niti eksplozivnih sposobnosti i dejstava, te da nitko ne može imati ugroza od toga famoznoga tenka. On će zato ostati po zamisli Stefanovića i njegovih istomišljenjaka ministra vojnoga Aleksandra Vulina i predsjednika svega postojećega i nepostojećega u Srbiji Aleksandra Vučića tu gdje jest. Naravno, krasit će to mjesto kao sportski i vojni eksponat svakdnevne srpske i ljudske i političke ludosti, gluposti, bolesti, ali i znaka upozorbe i opće opasnosti na što je sve podivljala Srbija spremna učiniti susjedima. Hrvatski su vitezovi i bojovnici na Trpiinjskoj cesti u Vukovaru ovakve srbijanske željezne i džinovske gusjeničare redom rasturali i razarali na sastavne dijelove. Srbi se danas hvale vojnom tehnikom kojom su uništavali 1991. hrvatski nepokoreni vukovar, svjevrsni hrvatski Staljingrad na Dunavu. Kronično oboljeli od amnezije zaboravljaju kako su samo prema sjećanju Vukovaraca i branitelja junačkoga hrvatskoga Vukovara hrvatski junaci i branitelji grada uništili bezbroj srbijanskih JNA oklopnjaka i pretvorili ih u staro željezo za otpad na srpskim buvljacima. Srednjovječni i stariji Vukovarci pamte jako dobro koliko su hrabri hrvatski ratnici uništili i zauvijek onesbosobili i izbacili iz stroja sijaset demoliranih i razvaljenih u paramparčad srpskih tenkova. Osobito su se istaknuli u takvim herojskim akcijama i nezaboravnim vojničkim pothvatima “Žuti mravi” i “Pustinjski štakori.”
Šteta samo što u barem jednom od tih pogođenih i zapaljenih srpskih JNA tenkova među srpskim tenkistima u Vukovaru 1991. nisu bili Šešelj i Vučić da ih Andabak ili Zadro stručno obrade i pospreme u vječna lovišta, te da tenkove pošalju u staro željezo, Vučića i Šešelja na onaj drugi svijet u podzemno carstvo mitološkoga boga Hada. Tanatos, zaštitni znak bogova smrti Vučićev je i Šešeljev znak raspoznavanja. Ne bi sada imali o čemu trabunjati i u ime Aleksandra Vučića kao naručitelja tenkovske provokacije ispred nogometnoga stadiona njegove dvorske lude vono nesposobni Vulin, koji nije u ratu nije bio u stanju zadužiti ni kuharsku kuhaču, ali je “sposoban” biti ministrom vojnim u Smrdiji ili primjerice Vučićev mali od kužine, doktor sveučilišne Megatrend magle i prašine Nebojša Stefanović. Srbi svaku ratnu igru počininju topovanjem i tenkovanjem najprije na sportskim borilištima, a završavaju je obvezno srpskim znamenitim Olimpijadama traktorijadama. Ne vozi im sad traktor u rikverc i to ih muči. Njima kao rođenim poljodjelnicima za ukrašavanje okoliša stadiona više odgovara jedan izložbeni sajam rashodovanih traktora iz 1995. godine nego tenkovi kojima je mjesto u Vojnom muzeju na beogradskoj tvrđavi Kalemegdanu, osim ako nisu riješili promijeniti lokaciju vojnoga muzeja na stadion, kamo im i tako manjka serija novih i iole vriednijih sportskih trofeja. Kad se kaže rat Srbi pomisle da su u biti oni neki vrli i vični ratnici, a ne kuže da su zapravo ratari. Pravi hrvatski ratnici ratuju i tenkovima kad ustreba, a pravi srpski ratari najbolje ratuju srpskim njivama traktorima i kombajnima IMT serijske proizvodnje, jer “Fergusonom” još nisu naučili upravljati, kao ni onim prastarim JNA tenkom T – 84, kojom su tenkisti srpske poražene i ponižene JNA vojske gazili i ubijali vlastiti narod na Banovini i Kordunu nakon Oluje 1995. i te svoje zločine nad vlastitim srpskim narodom željeli podvaliti Hrvatima. Dali si petama vjetra, ali srpski je tenk T – 84 bio brži od IMT traktora nakon Oluje 1995. godine. Uzajamno su se poubijali kao i svaka raspuštena razbojnička banda nakon vojnoga poraza i debakla u sudaru s pobjedničkom i slavnom hrvatskom vojskom. I zato i danas u glavama Srba odzvanja zvuk heavy metala glazbe gromoglasnoga eha tenka i traktora uz pozdrave i želje slušatelja i gledatelja srpskoj gubitničkoj bježaniji zvanoj Folk parada i opća traktorijada.
HOP
