Govor Antuna Babića na komemoraciji za predsjednika Dr. Franju Tuđmana u Melbourneu 2009. godine
Uvod: Od kako sam u kolovozu 2017. komentirao posjet predsjednice Republike Hrvatske Australiji, jedan broj portala u Hrvatskoj koje vode bivši jugoslavenski novinari, a njima su se pridružili i bivši jugoslavenski novinari u Australiji, pokušali su me u javnosti diskreditirati lažnim prikazivanjem da sam «Mesićev konzul». Također, od kako sam najavio moju predsjedničku kandidaturu u svibnju prošle godine najavio moju kandidaturu za predsjednika države, ne prestaju pokušaji da me se ocrni kao detuđmanizatora i prijatelja hrvatskog izdajice Stjepana Mesića. Takav jedan pokušaj, kroz fotomontažu na mojem Facebook profilu, dogodio se i jučer Kao mali prilog koliko je glupa i prozirna ta kampanja protiv mene, dolje prilažem moj govor u povodu desete obljetnice smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana. Govor sam održao u crkvenoj dvorani u Sunshineu (Melbourne) u vrijeme dok sam bio generalni konzul Republike Hrvatske u Melbourneu. U to je vrijeme Stjepan Mesić, koji će ući u povijest kao najveći detuđmanizator, još bio predsjednik države.
Vrlo odgovorno tvrdim da ni jedan hrvatski diplomat, bilo koje razine i bilo gdje u svijetu, nije, od smrti predsjednika Tuđmana 1999., održao javni govor u kojem je ustao protiv govora mržnje i detuđmanizacije u Hrvatskoj, koja u Hrvatskoj bjesni već dva desetljeća. Dakle, dok sam živ nikada neću napisati ništa što bi išlo u prilog umanjivanja sudbonosne uloge dr. Franje Tuđmana u stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države. Naravno, ni jedan čovjek, pa ni jedan velikan kao što je bio i ostao dr. Tuđman, nije bio bez mana. Ali, uz sve njegove sitne pogriješke, da su 1990. na vlast došli Račan i njegovi ortodoksni hrvatski komunisti, u koaliciji s HSLS-om i HNS-om, Hrvatska bi ostala u nekoj vrsti Jugoslavije, a današnje hrvatske države ne bi bilo.
Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo,
Danas smo se okupili daleko od domovine Hrvatske da ovom komemoracijom obilježimo desetu obljetnicu smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Usprkos mnogim pokušajima, unutar Hrvatske i u inozemstvu, da ga se prikaže u negativnom svjetlu, pokojni predsjednik Tuđman već sada je ušao u povijest kao najveći i najuspješniji vođa hrvatskog naroda.
U budućnosti u Hrvatskoj će sigurno još biti velikih i dobrih predsjednika, ali niti jedan od njih se neće moći uspoređivati s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, jer su Hrvatska i hrvatski narod pod vodstvom Dr. Tuđmana ostvarili najveći cilj i najveće dostignuće koje bilo koji narod i predsjednik može ostvariti, a to je samostalna, slobodna i suverena država. Stoga će Dr. Franjo Tuđman u hrvatskoj i svjetskoj povijesti ostati trajno zabilježen kao otac suverene, samostalne, trajne i u cijelome svijetu priznate hrvatske države, Republike Hrvatske.
Iako trenutno vršim dužnost Generalnog konzula Republike Hrvatske u Melbourneu ovaj moj kratak osvrt na život i djelo prvog hrvatskog predsjednika nije službeno stajalište Ministarstva vanjskih poslova ili Generalnog konzulata nego moje osobno akademsko stajalište kao istraživača moderne hrvatske povijesti i međunarodnih odnosa. U tom kontekstu, ja ovom prigodom neću ponavljati neke od opće poznatih detalja iz života i rada predsjednika Tuđmana. Želim se ukratko dotaknuti stajališta i imidža koji su o predsjedniku Tuđmanu stvarali brojni protivnici razbijanja Jugoslavije i stvaranja hrvatske države u Hrvatskoj i u svijetu.
Hrvatski Jugoslaveni i komunisti najveći su kritičari dr. Franje Tuđmana
Hrvatice i Hrvati, na samom početku želim istaknuti da su unutar Hrvatske najveći kritičari pokojnog predsjednika Tuđmana bili hrvatski Jugoslaveni, koji su ujedno bili i internacionalni komunisti, kojima je u Jugoslaviji bilo dobro i za koje je dolazak slobodne i samostalne hrvatske države bio kraj njihove utopijske ideje o bratstvu i jedinstvu tzv. jugoslavenskih naroda i kraj njihovih povlaštenih položaja koji su im omogućavali da progone sve druge u Hrvatskoj koji su se opirali velikosrpskoj i jugoslavenskoj tamnici hrvatskoj naroda i koji su se borili za univerzalno pravo hrvatskog naroda da živi i bude vladar u svojoj vlastitoj državi. Tim ljudima je pokojni predsjednik Tuđman totalno pomrsio njihove projugoslavenske i komunističke račune i zato su mnogi od njih krenuli u žestoku kampanju ocrnjivanja Dr. Tuđmana i njegovog djela ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.
S druge pak strane, brojni strani političari i lijevo orijentirani novinari, pisci i istraživači na raznim zapadnim sveučilištima bili su veliki partneri našim hrvatskim Jugoslavenima i komunistima u projektu tzv. detuđmanizacije u Hrvatskoj i stvaranja izuzetno negativnog imidža o prvom hrvatskom predsjedniku u svijetu. U to sam se i osobno, u usmenim razgovorima sa stranim diplomatima, uvjerio u mojem dugogodišnjem diplomatskom radu.
Poznato nam je zašto su hrvatski Jugoslaveni i komunisti nastojali i još uvijek nastoje prikazati pokojnog predsjednika Tuđmana u negativnom svjetlu. No, idemo vidjeti zašto su to isto radili i još uvijek rade i mnogi tzv. povjesničari i stručnjaci u svijetu. Mislim da za takovo njihovo ponašanje postoje dva dobro poznata razloga.
Prvi razlog je taj da je pokojni predsjednik Tuđman poveo hrvatski narod u odlučnu borbu za slobodnu, demokratsku i suverenu hrvatsku državu tj. za izlazak hrvatskog naroda iz jugoslavenske tamnice. Kako se Jugoslavija nije mogla iznutra reformirati, postojale su samo dvije opcije, uspostava slobodne i samostalne hrvatske države ili nastavak života komunističke i totalitarne Jugoslavije, miljenice cijelog zapadnog pa i istočnog svijeta.
Jugoslavija je bila dijete zapadnih demokracija
Dakle, predsjednik Tuđman i hrvatski narod u domovini i iseljeništvu 1990. i 1991. godine krenuli su u otvorenu, iako neravnopravnu, borbu protiv države koju su stvorile i čuvale tada najveće i najjače zemlje svijeta, jer je Jugoslavija bila njihovo dijete i njihova kreacija. I sada najedanput taj Tuđman i malobrojni hrvatski narod žele srušiti državu koju su veliki, zbog njihovih interesa, stvorili.
Na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku mnogi zapadni vojni stručnjaci su se kladili kako Hrvatska neće izdržati niti dva tjedna protiv moćne jugo vojske. Meni su to osobno u jednom službenom razgovoru rekli i američki diplomati u Zagrebu u kolovozu 1991. godine.
Naravno, kao što nam je svima poznato, uz Božju pomoć i zahvaljujući do tada u našoj povijesti nezabilježenog zajedništva hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu, Hrvatska, predvođena pokojnim predsjedničkim Tuđmanom, pobijedila je i tu moćnu jugoslavensku vojsku, a pobijedila je i nadmudrila i sve njezine saveznike i prijatelje u svijetu, koji su se koristili svim mogućim diplomatskim i nediplomatskim smicalicama kako da spase Jugoslaviju pod vodstvom Miloševića i spriječe uspostavu i međunarodno priznanje hrvatske države.
Nakon što je 1992. godine Hrvatska bila međunarodno priznata, a akcijom Oluja u kolovozu i vojno oslobođena okupirana područja, više nije bilo nikakve dileme o tome da je slobodna i samostalna hrvatska država realnost i stvarnost a velikosrpska i komunistička Jugoslavija neponovljiva prošlost.
I što je tada ostalo svim tim vanjskim protivnicima stvaranja hrvatske države i čuvarima Jugoslavije, nego da krenu u prljavu kampanju ocrnjivanja čovjeka i vođe hrvatskog naroda pod čijim je mudrim i odlučnim vodstvom ostvareno to čudo. Da bilo je to pravo čudo da smo mi Hrvati sami i tada protiv volje cijelog svijeta uspjeli obraniti se od unutarnje i vanjske velikosrpske agresije i stvoriti svoju samostalnu i demokratsku državu. Vrijedno je uvijek isticati kako današnja hrvatska država nije došla kao rezultat europskih ili svjetskih ratova nego i samo zahvaljujući vlastitoj žrtvi cijelog hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.
Stoga, napadanjem i teškim optužbama na račun pokojnog predsjednika Tuđmana, prije i poslije njegove smrti, brojni zapadni političari, povjesničari i novinari s jedne strane su se osvećivali hrvatskom vođi zato što se usudio razbiti njihovu omiljenu Jugoslaviju. S druge pak strane, napadom na predsjednika Tuđmana pokušavali su, i danas pokušavaju, umiriti svoju lošu savjest i odbaciti vlastitu suodgovornost za genocid i najveće ratne zločine koji su se dogodili u Europi poslije Drugog svjetskog rata.
Zapadne sile krive su za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Po mojem osobnom mišljenju, a na to sam skrenuo pozornost, kao savjetnik predsjednik Tuđmana, i američkim diplomatima u Zagrebu u kolovozu 1991. godine, da su velike zapadne sile tada poslale jasnu i nedvojbenu poruku Miloševiću u Beogradu da neće tolerirati njegov plan stvaranja Velike Srbije kroz agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, Milošević i njegovi velikosrpski sljedbenici kao što su Martić, Babić, Mladić, Karadžić i drugi ne bi se usudili izvršiti sve one strašne zločine i pokolje po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dakle, možemo sa sigurnošću reći da ne bi bilo, da spomenemo samo one najgore, ni strašnog razaranja Vukovara i genocida na vukovarskom groblju, kao niti genocida u Srebrenici.
Nažalost, svi smo bili bliži ili dalji svjedoci da su se ti strašni zločini dogodili i da su za njih osim Miloševića odgovorni i brojni svjetski političari koji su dugo godina priželjkivali da Milošević uspije. I tek nakon što Milošević nije uspio i kad je, vojnom agresijom na Kosovu počeo ugrožavati europsku i svjetsku sigurnost i izazivati treći svjetski rat, svjetski su političari odlučili kazniti njihovo zločesto dijete i bombardirati Beograd i srpske vojne ciljeve.
Dame i gospodo, da bi umirili svoju nečistu savjest i opravdali njihove potpuno krive procjene i odluke iz tog vremena, bilo je važno izabrati žrtveno janje. Kako to danas nije više popularno, niti politički korektno napadati cijeli narod, a mi smo Hrvati kao narod to više nego osjetili na svojoj koži nekoliko desetljeća, svjetski moćnici i njihovi pomagači u Hrvatskoj, odlučili su da treba izjednačiti žrtvu i agresora i s hrvatske strane okriviti jednog čovjeka, vođu hrvatskog naroda i prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđman. Po tom obrascu predsjednik Tuđman je bio optuživan za izazivanje rata u bivšoj Jugoslaviji, za navodnu podjelu Bosne i hercegovine, za progon Srba iz Hrvatske itd., itd.
Popularnost predsjednika Tuđmana sve je veća u hrvatskom narodu
Međutim, i usprkos svim tim pokušajima njegovog ocrnjivanja, danas deset godina nakon njegove smrti popularnost prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana sve je veća u hrvatskom narodu. Ne samo prema anketama javnosti u Hrvatskoj nego i u čitavom hrvatskom narodu, Dr. Franjo Tuđman jedan je od najzaslužnijih ljudi za stvaranje hrvatske države.
Svakodnevni skupni i pojedinačni posjeti njegovom grobu na Mirogoju, paljenje na desetke tisuća svijeća i polaganje na stotine buketa i vijenaca svake godine u povodu obljetnica njegova rođena i smrti snažno govori o zahvali prvome hrvatskom predsjedniku, koji je ostao u sjećanju svom narodu na koje nitko i ništa ne može utjecati.
Hrvatice i Hrvati, kad za sto ili dvjesto godina igdje, ni u svijetu niti u Hrvatskoj, ne bude traga ni spomena svim njegovim prošlim i sadašnjim kritičarima i protivnicima samostalne hrvatske države, ime prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bit će neizbrisivo povezano za stvaranje samostalne hrvatske države i oslobođenje hrvatskog naroda iz jugoslavenske tamnice.
Neka je slava i čast prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu.
U Melbourneu 10. prosinca 2009. godine
