SDP U DOGOVORU S KOS-om JNA PREDAO ORUŽJE HRVATSKE TERITORIJALNE OBRANE 1990.
Podatci o količini toga oružja sasvim sigurno ukazuju na činjenicu da
bi situacija početkom Domovinskog rata izgledala potpuno drugačije da
SKH-SDP to oružje nije predao JNA. Što se zapravo dogodilo u svibnju
1990. godine? Tajni iskaz Radenka Radojčića iz 1994. godine pruža nam
uvid u pozadinu cijelog slučaja.
Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je
imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na
temelju prijedloga Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, sukladno
odredbama članka 106. tadašnjeg Zakona o općenarodnoj obrani bivše
SFRJ i članka 103. tadašnjeg Zakona ONO SR Hrvatske. Zapovjednik
tadašnje Teritorijalne obrane po Zakonu je odgovarao za svoj rad
Saboru SR Hrvatske i republičkom predsjedništvu, na temelju tadašnjeg
članka 104. Zakona o ONO.
SKH-SDP bio je na čelu Teritorijalne obrane Hrvatske .
Tadašnji ustroj i zapovjedna crta Teritorijalne obrane Hrvatske
također, uz citirane zakonske odredbe, dokazuje odgovornost SKH-SDP za
vođenje i upravljanje, te organizaciju Teritorijalnom obranom Hrvatske
1990. godine, kada je došlo do sporne predaje hrvatskog oružja tzv.
“JNA”.
Predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bio je po funkciji
predsjednik predsjedništva tadašnjeg CK SKH, koju je dužnost u
trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica
Račan.
Raspoloživi podatci o predaji oružja Teritorijalne obrane Hrvatske
tzv. JNA, a koju je odradio SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom, dokazuju
kako je Račan nakon što je u prvom krugu prvih demokratskih izbora
izgubio izbore, predao oružje Teritorijalne obrane Beogradu. Drugim
riječima, učinio je to nezakonito i neovlašteno u trenutku kada je
morao predati vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj.
Ivica Račan i SKH-SDP oružje su predali bez protivljenja, te je akcija
Blagoja Adžića provedena brzo i učinkovito, zahvaljujući hrvatskim
kadrovima u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske.
Radojčićevo svjedočenje, međutim, dokazuje kako je ova operacija
razoružavanja Hrvatske bila dio šire operacije koju je vodila
Kontraobavještajna služba (KOS) JNA.
Tko su bili ključni “igrači” KOS-a u SKH-SDP?
U svojem iskazu operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u
ožujku i travnju 1994. godine, Radenko Radojčić, razotkrio je mrežu
suradnika KOS-a JNA u vrhu tadašnjeg SKH-SDP, te političkim
institucijama kojima je tada vladala Račanova stranka.
Tako, makar sa ovim vremenskim odmakom, možemo doznati tko su bili
“igrači” KOS-a JNA u SKH-SDP.
“Tintor Ljubica – pseudonim “Bezimeni”. O odnosu i suradnji s JNA
poznato mi je: na vezi ju je držao p.puk. Ivan Sabolović. Ljubica je
bila tajnica u Izvršnom vijeću Sabora i ostala je još neko vrijeme u
stručnim službama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u Sveučilišnu
nakladu “Liber”, kod Slavka Goledsteina. Imala je široki krug veza.
Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa
Sabolovićem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna
1991. Tijekom 1992. i 1993. dolazila u Beograd na kontakt sa
Sabolovićem …”, naveo je u svojem iskazu Radojčić.
“Grković Milan – pseudonim “Brada”. Na vezi ga je držao p.puk. Ivan
Sabolović. Bio je šef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne
podatke …”
“Željko Pavlović – njega poznajem još kad je bio šef kabineta Milke
Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je šef kabineta i Ante
Markovića, kada je on bio predsjednik Izvršnog vijeća …”
“Veljko Mihovilović – znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za
zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH. Slavko Malobabić i za
Mihovilovića u razgovorima, još u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da
je Mihovilović na vezi vojnoj službi sigurnosti i to nekome od
rukovodećih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu.
Također, “Brada” – Grković Milan, spominje u svojoj izjavi, pred
organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilović u vezi sa
službom sigurnosti u JNA, i to također, nekome iz visokog rukovodstva
tih službi. I “Bezimeni” – Tintor Ljubica, Mihovilovića u razgovorima,
stavljala je kao vezu vojne službe sigurnosti, ali i kao izvora svojih
saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviću”.
“Pavić Andrija – ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavića, no,
više o njemu znam po kazivanju Malobabića, još dok smo bili u Zagrebu
u CK. Naime, Pavić je bio šef zdravstvene ustanove RSPU-a u
Šarengradskoj ulici, često je dolazio k Stanku Stojčeviću u CK …”
Jedan od ključnih igrača KOS-a, prema tvrdnjama Radenka Radojčića bio
je i Marin Jurjević, danas vrlo glasni zastupnik SDP-a u Hrvatskom
saboru. Prije osamnaestak godina, kako tvrdi radojčić, taj je današnji
saborski zastupnik bio suradnik neprijateljskih obavještajnih služba.
“Jurjević – imena se ne mogu sjetiti. Inače, predsjednik je Općinskog
komiteta SDP-a Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog broda
Ljubišu Bearu načelnika OB VPO. Vrlo informiran najvjerojatnije od
Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabića. U listopadu
1991. Malobabić je sugerirao puk. Rakočeviću da se u Splitu uspostavi
kontakt sa Jurjevićem. Ponudio se da on, Malobabić, bude posrednik u
uspostavljanju kontakta s Jurjevićem. Rakočević je to otklonio,
tvrdnjom, da to već drugi rade, što sam shvatio da je Jurjević
kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA.
O vezi Jurjevića s Bearom, odnosno, odelenjem bezbednosti VPO, meni je
ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnašao
dužnost organa sigurnosti u ŠTO Split”.
“Ivo Družić – bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u
Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blikaz Stojčevićevo – Špiljakovoj grupi,
protiv Šuvara. Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno
proizlazi, da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu
sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u
Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici
Račanu, koji je u to vrijeme bio savezni partijski funkcioner. Za tu
činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe
Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za
obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK, tada je
ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe
sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz Uprave
bezbednosti SSNO-a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu
su se tajno sastali Stipe Šuvar, Azem Vlasi i general Abduli, načelnik
TŠC “Ivan Gošnjak” u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu
“Tomislav”. Prvi je s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i
obračuna iza scene sa Šuvarom, došao Ivo Družić.
Podatak je dobio od
vojne službe sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V. vojne oblasti,
koja je operativnim mjerama pokrivala generala Abdulila.
Pretpostavljam da je taj podatak Družić dobio od pukovnika
Divljakovića”.
“Drago Dimitrović – bio je sekretar predsjedništva CK SKH. Kada je
došao na tu funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku
partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno
argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi
Odelenja bezbednosti VPO-a. U vezu da je stupio posredstvom oca, koji
je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA.
Kalkuliralo se da je na vezi kap.bojnog broda Ljubiši Beari”.
“Duško Ečimović – ja ga dobro poznajem još kad je bio stručno-
politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa
Slavkom Malobabićem. Negdje krajem 1991.g., Malobabić ga je jednom
doveo u prostorije “Opere” u Beogradu. Znam da sam taj puta iskazao
osobno nezadovoljstvo, što je došao u prostorije, jer me tako mogao
kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora,
shvatio sam, da je vezan na SDB Srbije …”.
U zaključku ovog dijela svojeg iskaza, Radenko Radojčić i sam
zaključuje kako je postojala nedvojbena, trajna sprega vrha CK SKH i
Kontraobavještajne službe JNA.-izvor Braniteljski portal.
HOP
