Sijevni munjo, udri grome, poleti u pakao Dačiću srbijanski some!
Josipa Lisac je pjevala osamdesetih hit uz stihove “Magla svuda, magla oko nas…” Srbin rođen u hrvatskom Bjelovaru i pročetnički kokardijaš i lakrdijaš Momčilo Bajagić u evergreenu “Bajaga i jahači” uglazbio je stihove u slavu neslavne meteorološke pojave, tako česte i u kotlini Ljubljane. Što li je slušao otpadnik od hrvatstva i katoličanstva Ivica aljas srpski kurir Jovica Dačić sinoć nad nebom iznad Ljubljane kad se u 22,50 začula eksplozija i video bljesak nad srbijanskim državnim zrakoplovom marke “Falkon”? Je li pjevaču muslimanskih sevdalinki s rijeke Miljacke, kojima je briljirao svojedobno na domjenku Vesen Pusić, pored često maglovite i tajnovite sarajevske kotline, u tim trenucima drame i hamletovskog biti ili ne biti u letu iznad Slovenije najveća i posljednja glazbena želja u fontani njegovih džiberskih i klošarskih zamisli bila skladba Josipe Lisac ili možda Bajage?
Predmnijevam da je kao i svaki autofag poput pjevačkog mu uzora, operiranog od sluha i lišenoga svakog ljudskoga duha,a uništenoga mozga nerazblaženim pićem, masnobradoga tikvana i buzdovana Bore Čorbe bio prozni i grozni hit – shit čačanskog govnojeda Bore Đorđevića. Taj je novopečenin i naturalizirani Slovenac iz srpskoga Pomoravlja žderao vlastite sline na zgražanje i zaprepaštenje ostalih nazočnih kockarskih bludnika grada Beograda u sportskoj kladionici “Lavovi.” Malo je falilo da danas govnojed Bora Čorba posjeti sad u posljednjem lovištu svoga vatrenog pjevačkog obožavatelja Ivicu – Jovicu Dačića negdje u zoni kaveza ljubljanskog zoološkog vrta, kamo obitavaju gospodari džungle lavovi. Mogla je i tamo letjelica pasti, samo da se udar groma nije smilovao nad sudbinom nesretnika Dačića. Kaznio ga je pružajući mu prigodu nastaviti njegovu imitaciju života. Razljutio je Dačić gospodare neba lajanjem, ležeći i režeći skupa sa etničkim ciganom Aleksandrom Vulinom na sve hrvatsko i katoličko, da su mu s neba poslali posljednju opomenu pred isključenje iz igre i definitivni crveni karton. Umalo da postane ukusnim zalogajem lavovima za današnji zajutrak u ljubljanskom zoo vrtu, jer je grom dobrano uzdrmao srpsku letjelicu “Falkon”, dok je debela svinja Dačić jela vlastite izlučevine, kopajući prstima iz nosa površinske i dubinske kopove slina, šlajma i sekreta. Zbilja bi bila šteta da ga je grom spržio, a da nije stigao čovjekoliki majmun pojesti ni njegovu svakodnevnu porciju govana iz nosa. Nije red da ga sila nebeska prekida tijekom redovitoga objeda, kad si je već osigurao taka slinavi nosni primitak za užitak.
Nije veliko nevrijeme nad nebom Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine Dačiću prva kušnja i vatreno krštenje poigravanja sudbine s bogovima nebeskoga svoda. Jedan od dvadeset tisuća izbrojenih gromova što su parali nebom iznad Slovenije, Hrvatske i BiH-a pogodio je i Dačićev “Falkon” i izazvao veliku paniku i pometnju u posadi zrakoplova. Ipak, pilot je skupio prisebnosti i uspio je prinudno sletjeti na pistu obližnje zračne luke u Ljubljani. Otuda je Dačić nastavio put ka Bledu, gde je iz nedokučivih razloga taj nepismeni, tupavi srpski retard pozvan sudjelovati na, zamislite “Strateškom forumu!?” Sam neprimjeren poziv organizatora skupa srpskoj svinji Dačiću na taj forum izazvao je bijes prirode. I nije prvi puta da priroda osuđuje neprirodne ljudske pojave poput ljudske zablude Dačića. Koncem svibnja ove godine njegov “Falkon” je, također, morao prisilno aterirati u Atenu u roku od 15 minuta radi otkrivenoga tehničkoga kvara na letjelici. Očito, svaki je let dvonogoga vepra Ivice – Jovice Dačića nalik letu iznad kukavičjeg gnijezda. Debela je kukavica željela biti u životu hrabrišom, ali neopjevan je životni kukavičluk izdajnika hrvatstva i katoličanstva Ivice Dačića, čak i kad se uglazbi u njemu omiljenim akorde azijatskih tužnih sevdalinki, primjerenih jedino oku i uhu Arapa s Bliskog istoka i Turaka Seldžuka iz doline Anatolije, a ne europske i civilizirane bijele rase i više životne klase.
Dragan Ilić
HOP
