Marcel Holjevac o Matiji Babiću;
Matija Babić je uvijek prezirao “velike Hrvate”, “Rvatine”. O sebi je stvarao sliku malog Hrvata, žrtve velikih Hrvatina. On je pošten, oni su lopovi. Oni su bogati i moćni jer kradu, lažu, i pokvareni su. Uvijek na strani potlačenih, protiv društvene nepravde, pljačke države, a u stvari jedino na strani sebe samog.
Da, Matija Babić je pravi “mali Hrvat”. Mrzi “velike Hrvate”, jer mali Hrvat uvijek mora mrziti uspješnije od sebe. Sklon samosažaljevanju, kako je vidljivo iz zadnjih statusa. Glumi siromaha, barata s milijunima. Tvrdio je kako nema nikakve imovine, ni stan, ni auto, ni kuću, ni račun u banci, ništa, i nije da je baš sve slagao, nego je jednostavno novac dijelom potrošio, dijelom sklonio na sigurno, gdje mu ga ne mogu naći. Odnosno, pobrinuo se da ništa ne bude na njegovo ime. Da novca ipak ima, svjedoči i to da je mrtav hladan pristao platiti u sklopu sudske nagodbe, kako bi izbjegao zatvor, oko milijun kuna što kazne što neplaćenog poreza. Valjda po Matiji “novac nije imovina”.
Ali ako biste mu rekli da je obična fukara, jer tvrdi da nema imovine, vjerojatno bi se uvrijedio. Jer u normalnoj državi imati nije sramota. U Hrvatskoj je reći da imate sramota, jer će vam mali Hrvati reći da ste lopov ako imate svoju kuću, dobar auto, i ušteđevinu. Što zapravo malo govori o tome kako ste vi to stekli, ali mnogo govori o njima. Opet, sramota je reći da ste siromah, ispada da ste glupan i nesposobnjaković, pa su mali Hrvati skloni razmetanju novcem. Tako je letimičnim pregledom Matijinog profila moguće vidjeti da mu je zadnjih godina stražnjica vidjela puta, i skupih destinacija, te još skupljih hotela, vina, i večera. Da, Matija prezire kapitalizam, ali ne prezire novac. Zalaže se za obespravljene radnike, ali svoje radnike plaća slabo i to mimo računa, keš na ruke. Preuzete fotografije i videa ako može izbjeći plaćanje ne plaća, obezvređujući tako tuđi rad. Kad bi ga policija ulovila pijanog za volanom, kao lani, odbijao bi alkotest i psovao mater policajcima. A priča se i o drugim nezdravim i skupim navikama. Matija kao pravi plemenski čovjek brani samo svoje, moral zanemaruje. Kad je njegov novinar, vjerojatno napušen, udarao spolovilom po policijskom autu, krivi su opet bili svi drugi. Samo on i klika oko njega su uvijek pravi i moralni. Jer su na pravoj strani, onoj “antifašističkoj”, i vjeruju da im je kao takvima sve dozvoljeno, a tko se usprotivi, taj je mafija, ustaša, komunjara, što god. Uvijek je na strani “malih Hrvata”, ali ako oni idu u crkvu, glasaju onako kako mu se ne sviđa, onda su svi što se njega tiče smeće.
No u čemu je zapravo razlika između Babića i, recimo, Miroslava Kutle? Ili brojnih drugih “adezenjara”, “pripadnika zločinačke organizacije”, i kako ih je sve zvao? Ni u čemu. Što je Kutle radio? Prebacivao novac i vlasništvo s firme na firmu, i ostavljao propale firme, a novac sklanjao na sigurno. Usput izbjegavao obaveze prema dobavljačima, vjerovnicima, i državi. Nešto slično je uradio i Babić, to je priznao, i za to je osuđen. “Okrao” vlastitu firmu, “. Kako je moguće okrasti nešto vlastito? Sjedište tvrtke Index portal d.o.o., kojoj je već dugo blokiran račun, na istoj je adresi kao i redakcija jednog od najčitanijih internetskih portala, u kojoj radi 11 zaposlenika. No redakcija Index.hr nije isto što i tvrtka Index portal d.o.o. A prije toga je je tvrtka “Prva stranica”, nekadašnji nakladnik Indexa, nakon tisuću dana blokiranih računa završila u stečaju. Zašto je on to uradio? Da bi izbjegao plaćanje 200.000 kuna Severini, po sudskoj presudi ali i druge obaveze! Upravo ono što radi svaki malo bolji kriminalac u ovoj državi! Index.hr je sve do donošenja nepravomoćne presude 2008. poslovao preko tvrtke Prva stranica d.o.o., dok je već 2009. poslovanje Index.hr prebacio na tvrtku Index promocija d.o.o.
Nakon toga jedina preostala tvrtka koja se veže uz portal je “Index promocija”. Ona je vlasnik domene i nakladniku je portala. Prema poljednjim dostupnim podacima, tvrtka ima šest zaposlenih, a 2012. godinu završila je u minusu od oko 80 tisuća kuna. Lanjsku su godinu završili sa7,8 milijuna kuna prihoda, uz deklarirani simoblični minus kako ne bi platili porez na dobit (podaci se tako naštimaju, nije problem). No kako je Babić krao? Jednostavno, od veljače 2006. do kolovoza 2009. Babić je bio direktor Prve stranice d.o.o., a Šalov Volić vodila je poslove, s tim da su oboje bili ovlašteni raspolagati novcima sa žiro-računa tvrtke. Oni su sklopili fiktivne ugovore sa studentima, njih 133, kojima su ponudili pet posto (!) za suučesništvo u pljački. Ti studenti na žalost neće odgovarati pred sudom, iako bi u uređenoj državi trebali, jer su znali da sudjeluju u pranju novca. On bi im isplatio preko studentskih ugovora novac, koji bi mu oni vratili, umanjen za njihovu skromnu proviziju, “keš na ruke”. Tako je 2,8 milijuna kuna koji su trebali završiti na računu firme završilo u Babićevom privatnom džepu. Uz taj novac, oštećena je i država – za oko milijun kuna poreza.
Na isti način je Vana Šalov Volić je od kraja kolovoza 2009. do kraja 2013. godine izvlačila novac iz “Index promocije”, vjerojatno također za Babićev račun, ovaj put 2,35 milijuna kuna. Usto je s računa tvrtke sebi uplatila 800.000 kuna, a knjigovodstvu tvrtke naložila da proknjiži 13 ugovora o zajmu na iznos od 800.000 kuna u kojima je neistinito naznačeno da su u pitanju pozajmice za Ivu Herceg. Time Babić i Šalov Violić nisu pokrali samo državu za porez, dakle oteli ne samo od “guzičara političara” nego i od sirotinje i umirovljenika koji žive od socijale, a u koje se kunu, nego su oteli i od svojih novinara, kojima su isplaćivali honorare na ruke, lišivši ih recimo kreditne sposobnosti, ali i velikog dijela njihove buduće mirovine. Jasno, neki mali Hrvat će za trideset godina na svom portalu kukati kako proklete velike hrvatine dijele male mirovine bivšim lijevim novinarima.
No Matija je okrao i druge. Okrao je vlasnike autorskih prava, objavljujući na svom portalu, jasno piratski, golove lige prvaka i koješta drugo. Portal je pokrenuo sitnim lažima i krupnim krađama. O moralu tog pravog “malog Hrvata” govori i to kako je izgradio svoje malo poslovno carstvo. Počelo je od Račana. “Račana sam na chat nagovorio izmišljenom informacijom o 5,17 posto glasova koje je Blair dobio od korisnika interneta. Račan je tu informaciju dva-tri dana kasnije mrtav hladan lupio u Vjesniku. Bilo mi je i ful smiješno kako sam s HTV-a precrtao kartu izbornih jedinica, da bi na dan izbora u prajm tajmu HTV objavio moju kartu i napisao izvor: Izbori.net”, naveo je jednom davno Matija. Dakle, njemu je smiješno što je koristio nešto tuđe, pa se to kod onog kom je maznuo pojavilo kao njegovo. I ne vidi problem u tome što je sve počelo od obične laži. Ne vidi ni problem u tome što je Index popularnost stekao objavom ukradenih snimki Severine, a niti u tome što je prljavim rabotama, u stilu pravog malog Hrvata, izbjegavao platiti joj dosuđenu odštetu. Autorska prava su za njega tek smetnja, Babić je ljevičar, ne poštuje privatno vlasništo, bar ne tuđe. Svoje ne da. Zalagao se za prava svih i svakoga, uvijek je propitivao zašto bogati Hrvati ne daju dovoljno siromašnim Hrvatima, “katolibani” naročito, ali nije poznato da je iz svog džepa ikad dao ikom išta. Samom sebi, on je siromah. Po onoj ljevičarskoj, bogati su samo oni koji su bogatiji od mene.
No, Matija, kao pravi mali Hrvat, viče: “Zašto kažnjavate mene? Zašto ne kažnjavate velike lopove? Ja sam samo mali lopov. Radio sam što sam morao. Svi to rade. Prijavite sve za koje znate da tako rade!”. On kaže da “drukčije nije mogao poslovati”. To jasno nije istina (autor ovog teksta je sve svoje plaže otkad radi kao novinar na portalu dobio u cijelosti preko računa, bez muljaža tipa keš na ruke. I na svaku je plaćen cijeli iznos poreza. I ne, ne objavljujemo ukradene materijale i ne kršimo, bar ne hotimice, ničija autorska prava.) Umjesto da se ispriča, pokaže kajanje, zahvalnost zbog smiješno male kazne (guljenje krumpira za to što je pronevjerio, ukrao, oprao gotovo 6 milijuna kuna), Babić cmizdri kako je to prava pravcata nepravda. Kao pravi mali Hrvat, on se guši u samosaželjavanju, glumi “žrtvu sistema” i “nepravde”. A kukavičluk i licemjerje je zorno pokazao i time što od svih portala u zemlji, jedino njegov nije prenio vijest o presudi i tome da je priznao pred sudom što je uradio.
A zbor njegovih sljedbenika ponavlja, “to je političko hapšenje”. Naravno, možda i jest. I Sanaderovo je političko, i Bandićevo. Ali to ne znači da nisu lopovi, i da nisu zaslužili. Svaki lopov kog u ovoj zemlji ulove s prstima u pekmezu to prvo kaže. Koliko je nevjerojatna selektivnost balkanskog pravosuđa, toliko je nevjerojatna balkanska primitivna logika, po kojoj lopov nije lopov onaj tko krade, nego je “pravi lopov” onaj iz suprotnog političkog tabora. Uostalom, normalna pravosuđa ne razlikuju “male i velike” lopove, u smislu da bi male trebalo pustiti da kradu, a i šest milijuna kuna baš nije krađa bicikla (za koju se ne guli krumpire nego se ide u zatvor). Babić danas optužuje SDP da u sprezi s organiziranim kriminalom poduzima sve da uništi jedini neovisni medij u Hrvatskoj, a istovremeno je svoj portal koristio za političke obračune s neistomišljenicima, od privatnih osoba, do crkve i branitelja. Koristio se, prema brojnim svjedočanstvima, i medijskim reketom: plati, oglašavaj kod nas, daj nam državni ili gradski novac, pa ćemo o tebi lijepo pisati. Nemoj, pa ćemo te gaziti.
Babić u sebi sažima sve ono što je najgore u Hrvata. Licemjerje koje se očituje u širenju socijalne patetike s jedne strane, i s druge strane nespremnost da se pošteno posluje, plaća porez, financira državu. Usta su mu puna poštenja, napada “kriminalce”, istovremeno ignorira autorska prava, ignorira zakone države, izbjegava plaćanja vjerovnicima, državi, i sudovima, piše protiv onih koji peru novac i istovoremeno preko brojnih svoji firmi pere novac i presipa, kao i najgori tajkuni iz devedesetih, iz šupljeg u prazno. Pravi se velikim borcem protiv balkanskog primitivizma, istovremeno je epitom istog, ne razumije uopće kako na zapadu ljudi razmišljaju i funkcioniraju. Nije dovoljno nekritički podržavati gay pride da bi se bilo civiliziran (a niti nužno), ali je nužno pošteno i transparentno poslovati, kako rade Nijemci a ne kako rade Balkanci, nužno je plaćati novinare legitimno a ne kešem na ruke, nužno je biti dosljedan a ne licemjer i koristiti se dvostrukim standardima, jer to na zapadu slabo prolazi. Babić je tipičan primjer malog Hrvata iz malog mjesta u pasivnim krajevima naše domovine, koji je došao u veliki grad, i pokušao biti vrlo urban i moderan, napredan, kako bi pobjegao od svog naslijeđa. No nije se maknuo niti za jotu od balkanskog sitnoprevarantskog, lupeškog, agresivnog i netolerantnog mentaliteta. Reklo bi se da ga muči tipičan balkanski sindrom – umjesto da poradi na sebi, krivca traži svugdje drugdje. Njegov bijes na “velike Hrvate” i Hrvate općenito je vjerojatno tek psihološka projekcija: neka vrsta iskrivljenog ogledala u kom on vidi sebe. Jer, sve ono što on nama spočitava, je zapravo ono što je on – sam. Matija, u svojoj borbi protiv svega onog što ne valja i što mrzi u Hrvata, treba krenuti prvo od sebe. Jer sve što u nas ne valja je objedinjeno u njemu, pa i nedostatak patriotizma kao vida solidarnosti sa sunarodnjacima i sugrađanima. Možda mu zato toliko i smeta.
HOP
