Istraživački novinar portala dnevno.hr, Marin Vlahović prije nekoliko mjeseci je objavio članak, a potom i snimku razgovora sa novinarom Velimirom Bujancem
Iz te snimke proizlazi kako Bujanec nema dobro mišljenje u Zlatku Hasanbegoviću i govori kako ga ovaj terorizira. Snimka je objavljena na Youtubeu, a ubrzo nakon toga je i uklonjena. U međuvremenu je Velimir Bujanec podignuo kaznenu prijavu protiv Marina Vlahovića, a kazneni progon preuzeo je DORH. Marinu Vlahoviću prijeti kazna od tri godine zatvora. Evo što je na svom FaceBook profilu napisao Marin Vlahović očitujući se na postupanje Velimira Bujaneca i DORH-a.
„Postoji nepisano pravilo da novinari ne tuže druge novinare. Osobno, nikada nisam tužio niti jednog kolegu, ili bilo kojeg drugog građanina, pa čak i kada su o meni iznosili čiste objede, laži ili uvrede. No, ovaj slučaj je još gori, jer me Bujanec nije kazneno prijavio DORH-u radi klevete, uvreda ili neistina, nego radi istine. Naime, materijal koji sam objavio na stranici Youtube nije uređivan i montiran. On je takav kakav jest, ali to nije moj problem, nego Velimira Bujaneca. Na stranici Youtube, prije nego što je video izbrisan na intervenciju Bujaneca i Z1 televizije, u samo nekoliko dana, snimku je preslušalo više od 20.000 ljudi. Svi su oni čuli da Bujanec na samom početku snimke konstatira kako je svjestan da ga snimam. Također, nisam nikoga prisluškivao, nego snimao razgovor namijenjen meni, što me po stavku 1. Kaznenog zakona amnestira od kaznenog progona. U ovom slučaju, nedvojbeno je riječ o javnom interesu (stavak 4, kad je javni interes pretežniji od interesa privatne osobe nema kaznenog djela), budući da je Bujanec slao meni i drugim novinarima kompromitirajuće materijale protiv NZH, znači političke opcije koju je javno promovirao. Bitan je i kontekst kada je snimka nastala. Materijal je snimljen uoči izbora za Europski parlament i javnost ima pravo znati kakve su se zakulisne igre odigravale na političkoj sceni. Uz sve navedene činjenice, zbog kojih je DORH odmah morao odbaciti prijavu gospodina Bujaneca, tu je i pitanje moje osobne sigurnosti, jer na snimci Bujanec govori kako su mu ozbiljno prijetili zbog mog gostovanja u njegovoj emisiji. To je i jedan od razloga zašto sam objavio snimku. Očekivao sam da će MUP pozvati Bujaneca kako bi ga pitao tko to mu je to prijetio radi gostovanja kolege novinara, ali umjesto toga, uslijedila je kaznena prijava koju je DORH prihvatio. Opravdano sumnjam da se kod spominjanja prijetnji radi o krugu ljudi koji stoji i iza ubojstva Milana Levara i(li) članova zagrebačke mafije, a te osobe ne daju bezopasne i jalove prijetnje.
Smatram da je ova besmislena optužba prihvaćena zbog mog novinarskog istraživačkog rada jer sam svojim istraživanjima i tekstovima zahvatio i korumpirane pojedince u DORH-u, i to na konkretnim primjerima i postupcima. Ne bavim se deklarativnim osudama državnih institucija već pokušavam kroz konkretne primjere i slučajeve utjecati na pozitivne promjene u državi i društvu. Ako se osjeća povrijeđen istinom, Bujanec me mogao privatno tužiti. Koliko znam, ovo je prvi slučaj u povijesti Republike Hrvatske da je Općinsko državno odvjetništvo prihvatilo kaznenu prijavu novinara protiv novinara, i to zbog članka 143. kaznenog zakona. Isti dan kada sam dobio poziv DORH-a na ispitivanje u svojstvu osumnjičenika, temeljem prijave Velimira Bujaneca, uhićen je kolega Duhaček, novinar Indexa, o čemu su danima izvještavali svi mediji u Hrvatskoj, pa i mnogi u Europi. Iako su moje tekstove i priče objavljivali i prenosili mediji od Hrvatskog tjednika do portala Spomen područja Jadovno, prema banalnoj i arhaičnoj podjeli na lijeve i desne, etiketira me se kao desnog novinara i zato niti jedan mainstream medij nije prenio vijest o mom kaznenom progonu. Naravno, kako je Bujanec tobože „ikona desnice“, o svemu šute i takozvani domoljubni portali i mediji. U međuvremenu meni prema toj neutemeljenoj kaznenoj prijavi prijeti tri godine zatvora. Nemojte me krivo shvatiti, ja se DORH-a ne bojim, niti će me takve optužbe zaustaviti u daljnjem istraživačkom radu, ali se grozim društva i novinarstva koje robuje ovakvim dvostrukim standardima te isključivim, dubinskim i simplificiranim podjelama. Čini se kako u Hrvatskoj možeš jedino biti lijevi ili desni, jer ako si svoj, nisi ničiji, i time sve što ti se događa, prekriva zlokobna šutnja svih medija u državi“, napisao je Marin Vlahović.
KONTROLA MISLI NOVINARA VELIMIRA BUJANCA
Velimir Bujanec opasno se poigrava s osjećajima hrvatskih domoljuba koji iskreno žele promjene u Hrvatskoj. Meni je ranije ove godine u Bujici izrezao izjavu o kandidaturi za predsjednika države, a sada tuži novinara Marina Vlahovića.
Kad bi mi sada platio sto tisuća eura da dođem u Bujicu, ja bih to bezrezervno odbio. Pedeset sam se godina borio za slobodnu, demokratsku i poštenu hrvatsku državu, a ne desnu diktaturu, koja nije nimalo humanija od lijeve komunističke diktature.
U slučaju da u budućoj Hasanbegovićevoj vladi Velimir Bujanec postane “ministar istine”, većina poštenih hrvatskih domoljuba morala bi bježati iz Hrvatske.
Kontrola misli uvijek mi je bila degutantna, a posebno je opasna kad je umotana u “domoljubni” celofan.
Hrvatska se nalazi u velikoj opasnosti. Naša glavna zadaća je pobijediti Plenkovića i Pupovca, koji sustavno rade protiv interesa Hrvatske i hrvatskog naroda
Ne smijemo dozvoliti da u ovim povijesnim trenucima opasni šarlatani postanu glasnogovornici u ime hrvatskih domoljuba u domovini i u iseljeništvu. Ne dozvolimo da u naše ime govore kosovci i udbaši, koji su još 1991. bili u službi velikosrpske Jugoslavije.
Katastrofalne pogrješke koje su hrvatski političari učinili 1918., 1941. i 1945. ne smiju se još jedanput ponoviti. Bio bi to zadnji čavao u lijes Hrvatske
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!
