HOP

Stankovićeva gošća opisala grozne ustaše i neodlučnog Stepinca koji su sa Budisavljevićkom zbrinuli 5000 djece?!

U “nedjeljom u-dba” danas topnička priprema, tri dana prije pretpremijere dokumentarnog filma Nade Prkačin i Laudato TV.
Aktualna HDZ-SDP vladajuća oligarhija suočena je sa sve više dokaza protiv velikosrpske laži o tobožnjim konc-logorima za djecu u NDH.-jedan je komentar na društvenim mrežama.

DOC. DR. VUKELIĆ: Na žalost tu je došlo do iskorištavanja lika i djela humanitarne djelatnice Diane Budisavljević, kako bi se preko njezine osobe nametnula teza koja ne samo da nije znanstveno dokazana, nego nema svoj temelj čak ni na razini zdravorazumskih osnova. Naime, na 3. sjednici sisačkoga Gradskoga vijeća, održanoj 6. listopada 2017., vijećnicima je predloženo imenovanje jedne čestice parkom Diane Budisavljević. Imenovanje nekoga parka po toj humanitarci nije ni najmanje sporno te je i poželjno, pogotovo u Sisku, međutim akt kojim je objašnjeno imenovanje donosi ključnu neistinu. U njemu je navedeno kako je u Sisku tijekom Drugoga svjetskoga rata postojao »koncentracijski logor za djecu«, što je apsolutna laž. Kako je bila riječ o službenom aktu Grada Siska, reagirala sam na to na sjednici i upozorila da se ta sintagma briše iz akta. Moje opaske nisu prihvaćene pa sam napustila sjednicu. To je krivotvorenje službenoga dokumenta, koji će kao takav kroz određeni niz godina poslužiti kao arhivsko gradivo i ne daj Bože dokaz za nešto! Ponavljam, u aktu je izrečena neistina, koja može izazvati ozbiljne posljedice u daljnjim tumačenjima lokalne i nacionalne povijesti iz razdoblja NDH. Kao istraživačica bila sam duboko svjesna što znači arhivsko pohranjivanje takvoga akta s netočnim podatcima i bila sam užasnuta jednostavnošću toga čina. Za 50 godina nekomu će taj akt poslužiti kao »dokaz« neke sulude tvrdnje. Zapravo je bolno koliko je lažiranje sadašnjosti, prošlosti, ali i budućnosti banalno.-izjavila je za Glas Koncila.

U dvorcu u Jastrebarskom bio je smješten dom za siročad još 1939. godine. Početkom rata tamo je dolazio veliki broj ratne siročadi, a o njima su se brinule časne sestre. Tijekom kolovoza i koncem srpnja 1942. u dom je došlo između tri i pol do četiri tisuće djece s Kozare. Zbog partizanskog i četničkog ustanka na Kozari protiv NDH, veliki broj djece zbrinut je najprije u Jasenovcu i Gradiški, a zatim kod časnih sestara. Siročad je bila jako neishranjena i bolovali su od raznih bolesti.-tvrdi Roman Leljak i dodaje;

Od tada pa do danas o ovom Dječjem domu, njegovim korisnicima, djelatnicima i skrbnicima izrečeno je toliko neistina koje su proglašavane jedinom i neupitnom ‘istinom’.
Jedna takva objavljena je ovih dana i na HRT –u, objasnio je Leljak za Narod.Hr.

“Priprema za film i istraživanja vezana za podatke iz dnevnika Diane Budisavljević trajala su 12 godina. Dijanin motiv ne znamo, ona je Austrijanka iz bogate obitelji i ne znamo zašto već 6. mjeseci nakon uspostave NDH kreće u akciju. A ništa joj nije nedostajalo”, rekla je Dana Budisavljević.

Vrlo zanimljiv odgovor u Stankovićevoj emisiji…6 mjeseci od uspostave NDH-e Budisavljevićka žari i pali. Ustaše su grozni, a ona u svim naumima uspjeva, ova mlada  nada našeg filma odgovorom liči sličnoj grupi mladih amatera na filmu “Zagrebački ekvinocij” sa likovne akademije, koji su lupili “da nas noćni život određuje kakvi ćemo biti ljudi “…Neuvjerljiva Budisavljevićka u najmanju ruku nije iskrena…

“Nadbiskup Stepinac ima značajnu ulogu. Njemu se Diana, koja je vjernica, obraća vrlo rano. On nije tako odlučan. U početku je usmjerava drugamo, ali u trenutku kad Diana dobiva dozvodu da se djeca iz Gradiške prebace u Zagreb – tada Stepinac zaista daje nalog da se pet tisuća djece može, putem mreže lokalnih svećenika, udomiti u okolici Zagreba”, dodala je.

Budisavljevićka pod utjecajem dnevnika prosuđuje o nečemu  za što nema dokaza. Čini se da Stepinac i kada radi velike stvari mora biti nečijom rukom opisan kao manje bitan, da bi Budisavljevićka bila veća od njega.

Kako bi ona mogla smjestiti toliku djecu sama to Stanković ne pita?! I tu je kvaka ovog filma. Ako su ustaše zlotvori, mrze srpsku djecu i Srbe, a Stepinac neodlučan kako su svi oni zbrinuli 5000 djevojčica i dječaka prema svjedočenju stankovićeve gošće? Netko tu dobro laže da bi nas film o Budisavljevički proglasio neodlučnim  antifašistima.

Pa do kuda ide ta perverzija ?

 Rad na filmu bio je jako potresan. Potresno je pročitati knjigu, potresnije je vidjeti sliku djece, a najgore je bilo gledati potresne filmske snimke koje smo našli. -rekla je Budisavljevićka i napala film o Jasenovcu da nije vjerodostojan?- razgovor je preuzet sa HRT-a.
Mi se pitamo da li je ovaj prilog i intervju išao slučajno u vrijeme kada će krenuti i dokomentarna priča o laži dječjih logora u NDH-a?
Ako HRT lažira istinu, ako ovaj film ne dotiče srž i istinu ili ako druga strana lažira istinu tko će odgovarati za silnu mržnju koja se javno sprovodi?
Upravo ovakve situacije dokazuju da je naša HAZU lakrdija, fakulteti pretvoreni u umobolnice laži, a povjesničari o istoj temi imaju potpuno različite stavove.
HOP