Vučića su još u gimnaziji zvali nadimkom hulja, a njemu danas kliče cijela srbijanska rulja
O poludjelom i podivljalom srbijanskom diktatoru Aleksandru Vučiću danomice isplivavaju velike kompromitacije. Mnogi ljudi se tijekom života mijenjaju ili nabolje ili nagore, ali neki ostaju karakterno isti do kraja života. U tu vrstu postojanih i istrajnih negativaca spada i vođa srpske razularene i raspuštene, pljačkaške bande u svijetu politike Aleksandar Vučić. Čovjek koji Srbijom vlada manirom opasnoga i opakoga drumskoga razbojnika zarana se potrudiio priskrbiti image really rottensa oliti “stvarnog kvarnića”, ako parafraziramo motive i nadimke negativnih junaka crtića iz glasovitog dugometražnog serijala “Smijehotresna Olimpijada.” Vučić je sve samo ne smijehotres, ali da je kvaran kao zub “osmica”, nagrižena dubokim karijesom sve do korijena zuba, u tu činjenicu je bespotrebno i posumnjati. Da je to jednadžba s jednom nepoznatom odlično su znali i njegovi školski vršnjaci i vršnjakinje, s kojima je pohađao Zemunsku gimnaziju. Nitkova vjerolomnog karaktera i prijetvornog podlaca i prevrtljivca u duši i u srcu učenici i učenice Zemunske gimnazije potkraj osamdesetih su zvali hulja.
Ostaje zagonetno je li se s ponosom odazivao na taj neugodni nadimak. No, životnim scenarijem i dolaskom na pijadestal političke moći u Srbiji, Vučić je dospio u izvrsnu prigodu u potpunosti potvrditi značenje stare rimske poslovice ” Nomen est omen” ili u slobodnom prijevodu “Ime je čovjekov simbol.”
Zaštitni znak čovjekolike spodobe Vučića satkan je u riječi hulja. I sve što je taj probijsvijet delao u životu i što još uvijek dela na nesreću i njegovog naroda, kao i naroda u okružju zlosretne Srbije, dokazuje nam da su nekadašnji gimnazijalci iz Vučićeve generacije Zemunske gimnazije najbolje odlsikali psihološki profil njihovog školskog druga. Ratni piroman i onda lažni mirotvorni skriboman Aleksandar Vučić u stanju je opsjeniti jedino primitivnu prostotu amorfne mase kezubih životnih marginalaca, kao i rulje društvenih parazitazita i neprolaznih liliputanaca u Srbiji. Oni mu se kao hipnotizirana gomila ionako intelektualno potkapacitiranih ljudskih zabluda beskrajno i beskonačno dive, iako im njihov idol pećine sustavno radi o glavi.
Ni najveći simpozij svjetskih psihologa i psihijatara ne bi uspio izliječiti taj trust ispranih i pilećih srbijanskih mozgova. Ugradio im je njihov gospodar džungle Vučić u glavurde napravu zvanu mozak eliminator, premda se dojmi da bi krdu njegovih obožavatelja izgubljenih u vremenu i prostoru više odgovarala naprava stomak eliminator. Onako poslovično obijesni i razuzdani i razvaljeni od pića i ića i zadrigli poput podgojenih veprova zrelih za sezonu svinjokolja, prije su prispjeli za ozbiljniji jooging na čistom zraku, ne bi li im se krečana u glavama malo razradila i razrijedila i ne bi li im proradile zakrečene moždane vijuge.
Kad bi na srpskom brodu luđaka bilo na vidiku barem nekoliko hrabrih, smjelih i neustrašivih gusara riješenih da kapetana broda i članove posade bace u more kao ukusni zajutrak morskim psima, onda bi za Srbiju i bilo nade. Čini se da je Srbima više nema ni slamke spasa, jer su si sami bacili sidro i potonuli na samo dno skupa s kormilarom broda Huljom Vučićem i njegovim zamjenikom plovidbe na putu oko svijeta i ministrom policije Nebojšom Stefanovićem zvanim Slina, kao i doktorom Zlatiborom Lončarem, od milja prozvanim u krugovima Zemunskoga klana, čija je bio karika pod konspirativnim nadimkom Doktor Smrt. Može li zemlja u kojoj Slinava Hulja Smrtnonosno hara, žari i pali imati bilo kakve druge naznake osim dijagnoze kolektivnog ludila?
I kakvi li su tek pokorni podanici tih Smrtonosnih i Slinavih Hulja, kad na svakim izborima čoporativno kao najjača i najveća šaka luđaka i bedaka uporno i tvrdoglavo glasuju za upravo takve konspirativno i od malih nogu još prozvane nekakve Hulje, Sline i ostale Majmune, Svinje i Budale sa srpske “Životinjske farme”, čijem stupnju kaosa bi pozavidio i sam George Orwell. Ništa senzacionalno i spektakularno u Srbiji, zemlji imovnog blagosranja na planetu i kronične upale džepne maramice, u kojoj je krilatica, sad još začinjena i odbojkaškim pozlaćenim servis i smeč udarcem zapečaćena u stilu: “Kruha i igara, razbibriga i razonoda u Srba je to stara.” I dok beslovesna masa Srbendi slavi sportske trijumfe svojih sportaša, nitko se od slavljenika ne upita dan nakon slavlja, a što su oni ponaosob uradili u životu da i njima bude bolje osim što su smisao i jedinu svrhu svoga postojanja pronašli u proslavama uspjeha sunarodnjak sportaša?
Za početak ne bi im bilo zgoreg porazmisliti kako i zašto su im združeni tandem Hulja i Slina samo u posljednjih nekoliko ljeta podvalili nekoliko prozornih trikova, okovavši sve građane Srbije u kavez pod kontrolom upravitelja kaveza osobno Hulje Vučića i Sline Stefanovića.
Jer, samo je Srbija dobila od Norveške basnoslovno vrijednu opremu za nadziranje, čitanje i kontroliranje sadržaja tekstova na osobnim računalima, nadgledanja sadržaja SMS poruka preko mobitela i sve to zaokruženo potpunim ograničenje slobode i sigurnosti kretanja ulicama, na kojima su postavljene nadzorne kamere uvezene iz KIne. One tobože služe po bujnoj mašti Hulje i Sline svrsi munjevitog otkirvanja i uhićenja prijestupnika i lopova u centru grada, a u stvarnosti ih je pronicljiva oporba detektirala kao lokator kretanja i identificiranja politički nepoćudnih građana, koje po zamisli Hulje i Sline svaki policajac može i bez istinskog povoda zaustaviti na ulici, legitimirati i po potrebi političkog trenutka čak i uhititi u nekim izvanrednim situacijama, primejrice tijekom političkih prosvjeda. U Srbiji u kojoj je komunalna policija proširenjem djelokruga dužnosti i obveza pretvorena u pretorijansku SNS gardu njihovih stranačkih i fašističkih jurišnika SS odreda i u kojoj se osuđeni kriminalci pod paksom režima nude samoinicijativno postati inicijatorima osnutka fantmskih “građanskih patrola,” gdje bi navodno štitili djecu u blizini osnovnih i srednih škola od nasilnika i trgovaca narkoticima, a u zbilji, opet politički špijali, cinkali i potkazivali kao ogranak političke tajne policije punioljetne građane, možda i antirežimski orijentirane srednjoškolce, ništa više ne iznenađuje i ne začuđuje. To je slika i prilika iz srbijanske plačevne doline suza, gdje caruje doktor Smrti, policijsku ophodnju rade Sline, a politička vršljanja u ime Rulje čine razne Hulje. Pritom, Hulja Vučić je samo jedna, ali i najveća hulja među sijaset ostalih i brojnih srbijanskih političkih hulja, probisvijeta, hohštaplera i raznih političkih džibera, vucibatina i klošara.
Dragan Ilić
HOP