Kako nam pokazuju maturalni ispiti iz hrvatskog jezika, hrvatski srednjoškolci su nepismeni, ali, na našu žalost, to ne uznemiruje nikoga. To je velika nevolja za jedan narod jer jezik je duša svakog naroda. Zašto je nepismenost raširena među školarcima krivi su hrvatski vukovci, a najveći problem je kada pisati IJE ili JE.
Dosta sam pisao po tiskovinama i portalima o povijesti hrvatskog jezika i promjenama koje su nastajale zbog nametanja različitih pisma, ali to nije zanimalo praktički nikoga. Međutim, ukazivao sam kako i zbog čega se jezik mijenja, što je bitno za razumijevanje svakog jezika. To su bila moja otkrića, ali to nije zanimalo hrvatske vukovce. Ne mislim da će ih to ikada zanimati i Hrvati će zbog vukovaca izgubiti svoj izvorni jezik.
Slične promjene su se dogodile kad su hrvatski ilirci počeli slijediti polupismenog i primitivnog Hrvata Vuka Karačića iliti Karadžića koji se posrbio i Hrvatima ukinuo izvornu jekavicu i nametnuo ijekavicu i jekavicu koja je utemeljena na srbijanskoj ekavici, koja je izvorno bila kajkavska. Ona se mijenjala pod utjecajem turskog jezika i srbijanski jezik možemo nazvati hrvatskoturski jer se udaljio od hrvatskog izvora.
No , da bi hrvatski srednjoškolci ostali i dalje ijekavski i jekavski pismeni, moraju učiti taj hrvatskorturski jezik jer hrvatska ijekavica i jekavica su na njemu utemeljeni. Dakle, ako želimo sačuvati izvorni hrvatski jezik i njegova tri dijalekta inkorporirati u standardni hrvatski jezik, moramo se odreći štokavske ijekavice i razumjeti kako je nastala izvorna jekavica.
To ne mogu učiniti vukovci jer oni nisu lingvisti, ali jesu sljedbenici polupismenog Vuka Karadžića. Hrvatski jezik prije nametanja nepostojećeg glasa J u hrvatske riječi nije imao slova Ć, Đ, LJ i NJ.
No, postoji pravilo kako se taj glas uvodio u hrvatske riječi i zna se tko je to činio. Nametnula ga je Katolička Crkva i to na prostoru Istočne Hercegovine, Dubrovačke Republike, Boke i Crne Gore i nazvala ga staroslavenski.
U Raškoj liturgiju su ga nametnuli Bugari koji su bili ijekavci i tako se njihov jezik razlikovao od hrvatskoga. Bugarska ijekavica nam pokazuje da su Bugari izvorno bili ikavci. Dakle, taj jezik je nazvan staroslavenski i postojale su dvije redakcije na Balkanu: hrvatska i bugarska. Očito, postojale su dvije redakcije jer su se ta dva staroslavenska jezika razlikovala. Međutim, nije postojala srbijanska redakcija, a to znači da Srbijanci nisu postojali kao narod.
Cilj staroslavenskog jezika je bio proširiti katoličanstvo na ”slavenske” pravoslavne prostore, a preko pisma možemo zaključiti da je etnik Slaven izmislila Katolička Crkva i taj naziv su kasnije koristili imperijalni Rusi. Taj naziv je nastao od naziva Claven koji se odnosio na Harvače jane koji su živjeli na Alpama, a kršćanstvo je bilo utemeljeno na semitskom učenju koje je u Rim došlo preko grčkog jezika i pisma. Latini su ih još zvali Helveti po uzoru na nazive Kelte ili Celte. Od naziva Calveni je nastao etnik Veni i Veneti ili hrvatski Veneci. Slično su Harvači koji su na latinskom bili poznati kao Cervi ili Servi na bizantskom pismu postali Serbi.
Ako uđemo u dubinu etnonima, vidjet ćemo da su europski narodi većinom nastali od naziva Harvača preko grčkog i latinskog pisma, a neke je izmislila katolička Crkva kao Venete ili Venece, Gale, Franke, Jute, Gote, Hune, Germane i tako redom. Germane su se izvorno zvali Cermani. Isto su prije kršćanstva narode izmišljali i Romani koji su također bili Semiti. Kako su kršćanstvo definirali Latini i Semiti, današnji romanski jezici u sebi sadrže više iskrivljenih harvačkih riječi koje vukovci ne prepoznaju.
Romani su pismo naslijedili od Etruraca koji su pisali slovima današnje latinice. Isto se dogodilo u Staroj Grčkoj nakon dolaska Feničana na haravačke prostore i nametanja semitskog pisma. Pod semitskim utjecajem, slovo R se zamjenjivalo slovom L. Zbog toga su Grci sebe nazivali Eleni umjesto Hervečeni ili na grčkom Ereni.
Slovo J se dodavalo riječima koja su počimale sa samoglasncima, primjerice, Ara, Era. Ira, Ura i Ora. Tako je je naziv Hara postala Jara, Jera, Jira, Jura i Jora. I nakon toga su se događale promjene, ali one nisu bitne za ovu tezu. Dakle, izvorni glas H je zamijenio pogrešni glas J. Isto tako imamo riječ ezero i ezik koje su se odrazile kao jezero i jezik mada su se izvorno pisale vezera, odnosno, vizera i vezica. Mislim da ovo ne treba objašnjavati jer se slika pojavljuje na jezeru kao na ogledalu, a jezik je vezica između duhovne i materijalne svijesti.
Međutim, ako je u riječima naglasak padao na glasove A, E, I, U ili O iza suglasnika, onda je naglasak označavao izvorno nepostojeći glas J, kao bjes, mjesto, rjeka, pjena, sjena, djava, djaka, djuka, djoka, djika i tako redom. Zbog ove promjene, Karadžić je u iekavici slovu I dodavao dvoslov JE jer nije znao da slovo I je stalo za glas J u dvoslovu IE. Ovaj dvoslov je Karadžić pretvorio troslov IJE, primjerice bielo je postalo bijelo.
Uzmimo riječ neva koja se odrazila kao niva. Dodavanjem slova J niva je postala njiva. Slično je riječ dete postala djete ili đete, a riječ dava je postala djava ili đava dok je riječ daka postala djaka ili đak. Riječ dika je postala djika ili đika ili riječ doka je postala djoka ili đoka. Za razliku od riječi djoka , riječ dojka je turska. Riječ duka je postala djuka ili đuka. Na isti način je riječ terati postala tjerati ili ćerati. Dakle, dvoslov DJ je postao glas Đ, dvoslov TJ je postao glas Ć, dvoslov NJ je postao glas NJ, a dvoslov LJ je postao glas LJ.
Što se tiče izvornog hrvatskog jezika najveći su mu protivnici hrvatski vukovci pa se pitam na čemu su dobili toliko titula magistra i doktora, ako nisu otkrili ništa o izvornom hrvatskom jeziku. Oni nisu jezikoslovci ili jezičari nego komunistički dogmatičari koji su koristili Partiju da bi dobili titule.
Srećko Radović