Da, Tuđman je imao svojeg Srba, a Tito ih je imao više od 700 tisuća izmišljenih u Hrvatskoj, dok ih je sa Srbijancima u Jugoslaviji imao više od 9 milijuna, premijeru Plenkoviću. Velika razlika, zar ne? Ako je Tuđman imao svog Srba, zašto onda i Plenković ne bi imao svog Pupovca koji mu pomaže da naslijedi Tita?
Međutim, preduhitrila ga je Europa i spomenici svih komunističkih antifašista moraju se ukloniti iz gradova i perivoja, a sve ulice i državne ustanove koje nose njihova imena moraju dobiti nove nazive. To je početak lustracije. Na lustraciji i tom europskom proglasu moramo svakodnevno inzistirati, posebice kad izlazimo na izbore.
Takva izjava nam otkriva sljedbenika, a najmanje lidera? Zar je stanje u doba Tuđmana bilo isto kao i danas? Gdje je bio gospon Plenković za vrijeme rata?
Zahvaljujući svim mogućim obmanama, doveo je hrvatski puk u veliko siromaštvo jer je svoju politiku prilagodio sebi i naredbama europskih birokrata. Sve čini samo da bi zadržao vlast i stvorio još veću podjelu, ali, kako izgleda, neće uspjeti. Unatoč njegovom kupovanju sabornika, sudba mu je u Hrvatskoj dodijelila poraz, jer izbori su neminovni. Približava se konac njegove političke karijere, a HDZ se primiče nestanku. Nepoštene i lopovske stranke moraju nestati sa političke scene, a to su od 2000. godine SDP i HDZ. No, pitam se kako Hrvati mogu osnovati državnu i poštenu političku stranku ako su politički oportunisti i lažci nezahvalni svojim biračima. Stranka se ne stvara pred izbore nego njezino stvaranje traje godinama.
Plenković je ucijenio predsjednicu KGK zbog njezine kandidature, a to mu razuman čovjek ne može oprostiti.
Od jedne razumne i simpatične žene je stvorio zbunjenu i neodlučnu osobu. Sve njezine savjetnike je istjerao na ulicu, a ostavio samo svojeg šefa Granića, umišljenog čovjeka sa lošim navikama.
Razrušio je HDZ-e koji je stvorio državu i priključio je onima koji je nikada nisu željeli. Iz stranke je istjerao konzervativce ili, komunistički rečeno, radikalne desničare, i zamijenio ih svojim poslušnicima.
Njegove šanse na slijedećim izborima su ravne nuli. Jedino se može održati na vlasti podilazeći trgovačkoj stranki, ali izgleda više nema novca u proračunu. No, da bi vlast zadržao, on će se lako zadužiti. Zar mu to ne sugeriraju komunistički prosvjetari?
Što je učinio Plenković kao premijer u tri godine? Ništa ama baš ništa. Servira nam samo lažne statistike u koje, nažalost, mnogi vjeruju. Donio je nekoliko zakona koji su upereni protiv hrvatskih interesa? Radi sve što su radili Račan, Sanader Kosor i Milanović. Samo mijenja zakone koji će opet biti promijenjeni nakon promjene vlasti jer to je sve što zna komunistička pamet. Takvi zakoni se moraju izglasati konsenzusom i moraju biti za duže vrijeme nepromjenljivi. Reforme ga ne zanimaju jer one bi tražile otkaze u državnoj i lokalnoj birokraciji. No, reforme se ne mogu ostvariti bez lustracije.
U kapitalizmu i demokraciji zakoni se najviše mijenjaju kad su u pitanju gospodarstvo i porezi. No, i te promjene se ne događaju uvijek promjenom vlasti. Ako naši političari ”sprovode” reforme, onda su one komunističke: povećanje umjesto smanjenja poreza. Hrvatsku treba decentralizirati, ali kako se to može učiniti ako županije nemaju svojih prihoda. Više svojih prihoda imaju neke općine nego li županije. Umjesto da razvijamo privatne uslužne firme, mi dozvoljavamo manjim gradićima i općinama da osnivaju svoja uslužna poduzeća i tako uništavaju malo poduzetništvo i konkurenciju, pa se vraćamo u samoupravljanje i zapošljavanje uhljebe zbog izbornih glasova.
Iz politike treba izbaciti sve udruge i sindikate. Sindikalisti moraju biti plaćeni od svojih članova i moraju štititi radničke interese bez uplitanja u politiku. Sindikati i crkva mogu svojim članovima ili vjernicima sugerirati za koga će glasati i to javno, ali to ne mogu činiti udruge na državnim jaslama. Udruge su razlog za besmisleno trošenje proračunskog novca na državnoj i lokalnoj razini. Udruge su neprofitne organizacije i moraju se financirati donacijama svojih članova i drugim donacijama, ali nikako novcem iz proračuna ili inozemstva, ako se ne radi o hrvatskim državljanima. Postoje i iznimke, kad su u pitanju promocije hrvatske kulture. Napokon, svi državljani RH moraju imati ista prava.
Moramo smanjiti i broj zastupnika u Saboru i službenika lokalnim upravama jer bez toga nema napredka. Moramo ograničiti sabornike na samo dva mandata i smanjiti njihove beneficije jer poslušnici će u Saboru dočekati mirovinu. Moramo promijeniti preambulu Ustava zbog europskog proglasa, vratiti Županijski dom i smanjiti broj zastupnika. U oba doma može biti maksimalno 120 zastupnika. Općine moraju voditi volonteri umjesto plaćenih načelnika i vijećnika. Isto tako moramo ukinuti ustavni članak o nacionalnim manjinama i zamijeniti ga etničkim manjinama ako želimo da nam Pupovac ne ruši državu.
Porezi su postali neizdrživi, a pojedine skupine kao odvjetnici i geometri uz pomoć sudaca zakonski pljačkaju građane, a državni službenici ih ucjenjuju i ponižavaju. Oni ih ucjenjuju neradom, ucjenama i ponižavanjima pa su građani izgubili želju da žive u Hrvatskoj i odlaze na put bez povratka. Iseljeni Hrvati kad se vrate doživljavaju prevare, pljačku i poniženja i nakon toga ubrzo napuštaju Hrvatsku. Je li to odnos državne birokracije prema povratnicima u državi koja demografski nestaje?
Na koncu zaključujem da svaki dobronamjerni Hrvat mora zatražiti izradu novog Ustava koji neće krojiti samo komunistički cehovski pravnici nego i druge cehovske skupine u hrvatskom društvu. Nama treba demokratski Ustav koji će biraču usvojiti na referendu. Svugdje o plaćama svojih zaposlenika odlučuje vlasnik, pa zašto i birači kao suvereni ne bi odlučivali o plaćama političara na referendu svake četiri godine za vrijeme izbora.
Zar nije došlo vrijeme da se oslobodimo komunističke svijesti i krenemo u blagostanje i slobodu?
Srećko Radović
HOP
