Zadnjih godina uglavnom desničarski mediji se trude nabaciti generalu Gotovini stigmu osobe koja se prodala za unosan posao kako bi ga ušutili da išta komentira u politici.
Mi ćemo ponovit pak lekciju o samom lovu na Gotovinu i podaničkoj politici naših političara, a zanimljivo da su tadašnji lovci na Gotovinu danas najbitniji ljudi u našoj politici.
Gotovina u jednom razgovoru sa predsjednikom Tuđmanom upozorava predsjednika da mu ekipa iz naših redova zajedno sa međunarodnim zavjerenicima sprema uhićenje. Tuđman je tvrdio tada da to nije istina, ” jer bi on to isto znao” , na što se pokrenula žestoka rasprava, Gotovina je svoju sumnju ponovio više puta, a Tuđman je stalno tvrdio da je to nemoguće.
Pod stavak 7. Današnji predsjednik Sabora, tadašnji ministar vanjskih poslova Jandroković im je rekao da su hrvatske policijske snage provele masivne racije i pretresanja u potrazi za dokumentima za ICTY sudski postupak protiv trojice hrvatskih generala tog istog tjedna koje su rezultirale s više od 10000 dokumenata, no ostaje za vidjeti koje dokumente potrebuju ICTY tužitelji. Ti napori potvrđuju punu kooperativnost Hrvatske s ICTY tužiteljima i značajni su kako za ulazak Hrvatske u EU, tako i za provedbu zakona u samoj Hrvatskoj.
Iz dokumenata je vidljivo da su navedeni dokumenti oduzeti od odvjetničke strane naših generala, čak su pljenjena računala i sve je dato na uvid haškom tužiteljstvu od strane naše vlasti.
U prijevodu to znači da su ti dokumenti očito oduzeti sa namjerom ugrožavanja obrana i upoznavanje haškog suda s čime raspolaže obrana. Drugim riječima generali su očito prodani za daljnje ciljeve ulaska Hrvatske u europske asocijacije.
Da vam oko dokumenata koji su zapljenjeni pojasnimo detalje treba potanko se vraćati u to vrijeme.
Da bi se neki dokumenti pronašli u arhivi trebala je velika muka, jer su se tražili ručno. Znači mnoge dokumente haški sud tada dobiva na pladnju.
Istina je da su oni vraćeni obranama generala, ali je Haag saznao s čime raspolaže obrana, koji su dokumenti bitni , pa ispada da je glupa hrvatska vlast pilila granu na kojoj je sjedila.
U razgovoru sa Sanderovim timom za lov na Gotovinu međunarodna zajednica saznaje da se radi o kopijama dokumenata koje je zaplijenila sanaderova ekipa racijama po odvjetničkim uredima i privatnim objektima, a komunikaciju oko svega toga vode Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović na tadašnjim svojim pozicijama.
Oni oko svega kordiniraju sa omraženom Del Ponte i dogovaraju sa Sanaderom.
U dokumentu se provlači sumnja da je dokumente iz Oluje nekako dobio general Ademi i kopirao za obranu jer nije vjerovao našoj vlasti.
Svaki orginal vojni dokumente uvijek se šalje pojedinim zapovjedništvima na koje se odnosi, ti dokumenti se nazivaju kopijama zapovijedi. Za te dokumente je ova prepiska upućena između naše vlasti i međunarodne vlasti.
Te kopije, znači preko 10 000 dokumenata našlo se u rukama generala ,a kojima se oduzimaju isti dokumenti, od strane sanaderove vlasti u ime haškog suda. Vjerojatno se radi o kopijama kopija.
Sanader je osobno dobio veliku zahvalu od SAD-a kod uhićenja generala Gotovine, pa ispada da su naše službe otkrile točnu lokaciju generala Gotovine.
Uglavnom vrlo bitni diplomati u lovu na generala su tada bili Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović koja je sve te diplomatske kanale povezivala prema ovim dokumentima. Naravno da presudnu ulogu je imao Sanader u ovom skandaloznom i štetnom ponašanju naše diplimacije.
No netreba zanemariti i vrlo značajnu i moćnu ulogu današnje predsjednice koja vrlo često mijenja stavove, te time potvrđuje da se na nju može vrlo lako utjecati, što je loše za stabilnost naše zemlje.
Iz države u privatne ruke došlo je jako puno dokumenata što govore ovi dokumenti, a opet država se u slučaju protiv generala ponijela maćehinski i sve proslijedila u Haag. Da su odvjetnički timovi sve zatražili službenim putem čisto sumnjamo da bi im država dala te dokumente. Očito je velika grupa ljudi pomagala.
Skandalozno je ponašanje Jandrokovića, Kitarović i ostalih diplomata koji su poput ovaca donosili dokumente Del Ponte, te na taj način zapravo pokazivali da su složni sa samim progonom, što pak znači da su i sami imali uvjerenja da je Oluja bazirana na zločinu, umjesto da su utjecali na javno mijenje da se naša borba prikaže kao neviđeno herojstvo jedne nacije.
Ako ovima likovima pridodamo Ranka Ostojića i sdepeovsku ekipu u progonu Gotovine vidi se još više dubina naše propasti.
Očito je to jedan od razloga zašto Gotovine nema danas u javnosti.
HOP