Zagreb, 15. Listopada 2019.
Poštovani gospodine Veleposlaniče SAD-a,
Ponovo se obraćam Vama sa ovim dobronamjernim pismom (napisano na hrvatskom a ne na engleskom radi mogućih pogrešaka) obraćam se Vama zbog povrede MEĐUNARODNE DEKLARACIJE O LJUDSKIM PRAVIMA, O DEKLARACIJI HRVATSKOG SABORA 10. 7. 2006. I REZOLUCIJE EU od 19. 9. 2019. koje jednoglasno osuđuju ZLOČINE TOTALITARNIH REŽIMA – KOMUNIZMA, FAŠIZMA I NACIZMA i uz preporuku da se uklone svi natpisi, spomenici i druga obilježja sa javnih prostora koja su povezana sa navedenim režimima. Žalosno je da ste se Vi (najvjerojatnije po nagovoru nedobronamjernih savjetnika i tz. prijatelja) stavili u obranu zločinačkih režima komunizma i nacizma (četništva i velikosrpske laži protiv Hrvatske, a ne zaboravimo da je Srbija bila prva u Europi koja je 1942. očistila Srbiju od Židova te pisanim putom izvjestili svoga saveznika Hitlera s kojim su usko surađivali i uz njegovu preporuku imali brojne koncetracijske logore za Židove, Rome, Hrvate i druge ne Srbe). O sebi i povjesnoj istini u Hrvatskoj, o gosp. Pupovcu s kojim usko surađujete na sramotu Američkog i Hrvatskog naroda i na sramotu istine i pravice pisao sam Vam 19. 12. 2018. i na sramotu ljudske uljudbe nikada mi niste ni riječi odgovorili. U privitku ovog dopisa naći ćete navedeno pismo. Očekivao sam uljuđeni odgovor, jesam li u pravu ili ne, ali na žalost ostao sam uskraćen i što potpuno odudara od američke i diplomatske prakse. Sada ću prijeći na temu o kojoj je riječ.
Poštovani Veleposlaniče,
Vi ste prije par dan u društvu donačelnice Općine Gračaca Rajke Rađenović u petak otvorili obnovljeni Mjesni dom, Spomen-dom tz. boraca Narodnooslobodilačke borbe u Srbu, koji je sagrađen na zemljištu ubijenih i prognanih Hrvata, a zašto je američka vlada, ne znajući pravu istinu, financirala s 350 tisuća dolara… te ste se obratili slijedećim riječima; “Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društvenog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima (pitam Vas kojim građanima, građanima koji su rušili Hrvatsku državu tijekom 40. pa i u Domovinskom ratu i koji ni danas ne poštuju hrvatske zakone i koji otvoreno rade protiv Hrvatske – svoje rođene Domovine i za velikosrpske ciljeve)”, te ste istaknuli kako Vam je drago što je američka vlada uložila 350.000 dolara i vjerujete da društveni domovi kao što je taj mogu biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade. Uz to ste izrekli slijedeće riječi; “Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resurs u vašoj zajednici. Svima nama u američkom veleposlanstvu je drago što ćemo se moći vratiti u Srb i svjedočiti poboljšanju rada i života svih ljudi u Srbu (zaboravili ste spomenuti i javno zatražiti povratak Hrvata na njihova protuzakonito oduzeta i nikada vraćena ognjišta koja su naselili upravo ti isti Srbi kojima Vi danas pomažete). Spomen-dom u Srbu, u gračačkoj općini, sastavni je dio spomeničkog kompleksa posvećenog ustanku naroda Hrvatske protiv fašizma 27. srpnja 1941. (gospodine Veleposlaniče to nije bio ustanak naroda Hrvatske protiv fašizma nego upravo suprotno. To je bio ustanak nacističkih i fašističkih vjernih poslušnika srpskih ČETNIKA koji su bez milosti ubijali Hrvate i rušili sve što je hrvatsko). Danas se njime koristi Mjesni odbor Srba te nekoliko lokalnih udruga i institucija. Projekt obnove financiralo je Europsko zapovjedništvo vojske SAD – EUCOM s 250.000 američkih dolara, a u pripremu projekta uloženo je još 100.000 dolara. Za provedbu projekta bili su zaduženi U.S. Army Corps of Engineers (USACE), za izradu idejnih planova Udruzi “Una” pomogao je UNDP s donacijom od 65.000 kuna“.
Ovdje je riječ o čistoj lažiranoj povijesti i o nekakvom ustanku u Srbu s nepostojećom zastavom i crvenom zvijezdom a da u dokumentima piše ” istorijat” kada u hrvatskom jeziku postoji riječ povijest?
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a uz to povjesničar koji stručno istražuje događaje 20. Stoljeća upravo s tih prostora, slikovito je opisao u svojoj sadržajnoj propovijedi u Boričevcu sa slijedećim riječima: ”Koja je fašistička ili ustaška krivnja male Marije koja je ubijena kada je imala 8 godina, Marka od 5 godina i Jure od samo 3 godine. Kakvi su to fašisti bili?. To djelovanje tzv. ‘prve puške’ trajalo je sve do Domovinskog rata, ta je ‘prva puška’ bila protiv svakog hrvatstva , taj duh je bio protiv svake samostalne hrvatske države, taj duh je prognao Hrvate s njihovih ognjišta iz tzv “SAO Krajine”. Treba li tu ‘prvu pušku’ u samostalnoj Hrvatskoj slaviti i veličati? “, zapitao je biskup Bogović još 2015. godine.
Dana 27. srpnja 1941. počeo je oružani ustanak protiv države i vlasti NDH na području Srba, Lapca, Drvara i Bosanskog Grahova, tj. području Like i Zapadne Bosne. Pošto je taj teritorij tadašnje NDH u Jugoslaviji podijeljen na dvije republike – Hrvatsku i BiH – obje su ovaj dan obilježavale kao Dan ustanka.Međutim, dan ustanka je imao svoje naličje koje se dugo skrivalo – žrtve su bile tisuće nevinih Hrvata koji su pobijeni od kolijevke do staračke dobi gdje god bi ‘prva puška’ opalila. Često su ubijani ritualnim klanjima, silovanjima, nabijanjima na kolac, bacanjima u jame, živi spaljivani u svojim kućama. Sva hrvatska sela i kuće na tom području ‘ustanka’ su spaljena i sravnjena sa zemljom. Sve katoličke crkve su srušene ili zapaljene. Svaki katolički svećenik koji je pronađen je okrutno ubijen, a don Juraj Gospodnetić iz Bosanskog Grahova je živ nabijen na kolac i ispečen pred očima rođene majke uz klicanje i odobravanje ‘ustanika’. Zar je to ustanak protiv fašizma ili su ova djela slična ili čak gora od onih koje su radili fašisti?
Budimo iskreni, bio je to klasičan zločin iz mržnje koji se ponovio u Domovinskom ratu po sličnom ili identičnom obrascu. Bio je to prvi genocid na području NDH, a žrtve su bili Hrvati – etnički je očišćeno područje veličine preko 2000 km2. Strašna sudbina Udbinskog dekanata – patološki zločini nad Hrvatima. Samo ustaničko mjesto Srb pripadalo je crkveno Udbinskom dekanatu. Prije 2. svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, na području dekanata živjelo je više od 16 000 Hrvata katolika. Udbina ne samo da je bila etnički hrvatska, već je i crkveno-povijesno imala golemo značenje za hrvatski narod, čak i veće nego što su Srbi to paranoidno naglašavali za Kosovo. Ali to se nije smjelo spomenuti u Jugoslaviji jer bi odmah bio proglašen ustašom ili fašistom. Zatvor ili progon je čekao svakog onoga koji bi spomenuo Udbinu, koja je bila 100% hrvatsko etničko mjesto, jer je pred Božić 1942. došlo do velikog zločina partizana kada je pobijeno na stotine Hrvata ovog gradića i okolice (Podudbine, Rebića, Vrbe, Ćojluka i Mutilića). Svi Hrvati su morali napustiti mjesto i okolna sela sa zabranom povratka. Sve hrvatsko na tom području je spaljeno i zatrto, uključivo katoličku crkvu sv. Nikole na Udbini, sv. Marka u Podudbini, sv. Augustina u Mutiliću kao i uništeno i preorano groblje Hrvata na Koriji. To je bio Titov “partizanski antifašizam”.
U ustanku u Srbu i kasnijem djelovanju nisu prvenstveni cilj bile vojne postrojbe NDH, već civili i ljudi hrvatske nacionalnosti. To se vidi po tome da su potpuno uništene i ugašene župe Borićevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana). Nad Hrvatima katolicima počinjen je genocid koji nikada nije kažnjen. Što više Hrvatski sabor i Vlada RH za vrijeme Ive Sanadera financirala je obnovu spomenika u Srbu milijunskim iznosima. Stoga potomci pobijenih Hrvata i mnogi drugi, sasvim opravdano, postavljaju pitanje hrvatskim političarima i hrvatskoj Vladi: do kada će se slaviti zločine nad Hrvatima kao antifašistički ustanak? Naime, ono malo Hrvata što je preostalo ili vratilo se u svoje domove (88% Hrvata je na tom području nestalo što je obilježje genocida) živjelo je od 1945. pod stalnim strahom i terorom, uhićenjima, optužbama za ustaštvo, a uplakane majke su morale promatrati lica zločinaca koji su ubili njihove sinove i djecu, često vrlo brutalnim mučenjima.
Druga mjesta nepoznata pokolja – Vaganac, Palanka, Otrić… Pošto su u početku ustanka zajednički djelovale mase srpskih seljaka, komunista, četnika, naoružanih bandi i hajduka, pokolji koji su počinjeni bili su isključivo na nacionalnoj osnovi, a žrtve srpskih ustanika – Hrvati. Tek mjesecima kasnije dolazi do segregacije ustanika pa tako na ličkom području počinju prevladavati komunistički partizani, a na južnoličkom i sjevernodalmatinskom četnici. Poznati su pokolji u Srbu, Lapcu, Borićevcu, ali ne i drugim mjestima gdje su živjeli Hrvati u Udbinskom dekanatu. Tako je obližnji Vaganac tijekom II. svjetskog rata bio mjesto zločina gdje su partizanke iz susjednih sela pojedine mladiće ispekle na ražnju. Nakon rata uplakane majke su morale gledati u lice tih žena-monstruma, a milicija je redovito posjećivala i privodila u zatvore ljude iz Vaganca. Potpunu devastaciju župa Vaganac, koja je 1915. brojila 1889 Hrvata, doživjela je u Domovinskom ratu kada je sve porušeno, spaljeno i uništeno, a crkva po drugi put srušena nakon što su prvu minirali partizani. U blizini crkve u Vagancu samo je jedna od niza masovnih grobnica koja krije, prema procjenama, 50 žrtava. Vaganac je samo jedan primjer sudbine Hrvata istočne Like, koji je počeo masovnim pokoljem 36 članova obitelji Ivezić iz Brotnja pored Srba upravo na današnji dan.
Drugi primjer je župa Palanka kod Gračaca iz koje su 1941. godine ubijeni ili protjerani svi Hrvati, obitelji: Sulentić, Ivanković, Lisica, Martinović. Ta je župa zbrisana sa lica zemlje i za nju je čak malo tko od ljudi i čuo da je postojala. Godine 1941., nakon početka ustanka koji je počeo u Srbu, na Otriću je ubijeno više djece hrvatske nacionalnosti, uz brojne druge civile:
9- godišnjeg Ivanković Dragana ,
6- godišnju Ivanković Mandu ,
3- godišnju Ivanković Mariju
11- godišnjeg Ivanković Petra,
5- godišnjeg Ivanković Ivicu,
3- godišnju Ivanković Jeku,
7- godišnjeg Ivanković Milana ,
novorođenče Sulentić Milanu, kći Milina (bebu su zaklali, zatim rasjekli i dijelove tjelešca objesili na vješalicu).
Popis zločina koji su učinjeni nad Hrvatima u ustanku u Srbu i mjesecima nakon nadilazi okvire ovog teksta i podsjećanja što se zapravo dogodilo na današnji dan 1941. i mjesecima koji su slijedili. Ponavljmo, stoga, pitanje: što to onda to Hrvatska “slavi” na današnji dan?
Neka putokaz ka konačnom odgovoru i lažima koje se lansiraju o tzv. antifašističkom ustanku bude i postojeći dokumentarni film u produkciji HRT-a 1999. godine gdje je na početku filma (3:30 nadalje) rečeno: “U Srbu se godinama slavila laž… Pod okriljem boljševizma slavili su se zločini nad hrvatskim narodom, a Hrvati su morali gledati, pljeskati i čak veličati zločine učinjene nad sobom samim. I biti krivi.” Ovu povjesnu istinu koju je iznio biskup Bogović od političara i medija je potpuno prešućena i ako je bilo kakve reakcija – uglavno negativnih – nisu se temeljili na činjeničnim dokazima nego isključivo u napadima i nazivajući BISKUPA LAŽLJIVCEM I USTAŠOM, jer je za takve krivotvoritelje povjesne istine, posebno za zaštitnike jugoslavenske i velikosrpske laži poput Pupovca (čija su dva brata nosila velikosrpske odore i 90. godine borili se protiv države u kojoj su rođeni i odgojeni) i brojnih drugih „uglednika i umišljenika“ koji sa svojim lažima nanose nesagledivu sramotu Hrvatskoj i Hrvatskom narodu, u Hrvatskoj i svjetu, ali bez imalo grižnje savjesti. Na račun svojih svjesnih i planskih laži dobro žive od te iste tz. USTAŠKE DRŽAVE i ustaške kune koje organski mrze.
Vas gosp. Veleposlaniče, po drugi put, uljudno molim da ne nasjedate nedobronamjernim osobama poput gosp. Pupovca i… jer Vas svjesno gura u provaliju laži, u MRŽNJU ISTINE, LJUDSKIH PRAVA, U NEPOŠTIVANJU DEKLERACIJA I REZOLUCIJA, U MRŽNJU HRVATA I HRVATSKE DRŽAVE I U ZAŠTITU VELIKOSRPSKIH ČETNIČKIH (nacističkih) I PARTIZANSKIH ZLOČINA, u nepoštivanje DIPLOMATSKE SLUŽBE koja nanosi veliku štetu Američkom narodu i USA, a na koncu i meni kao američkom državljaninu. Zašto to dopuštate? Vama gospodine Veleposlaniče preporučam da se ubuduće ne upuštate u ovakve neutemeljene povijesne ocjene i da odstranite savjetnike koji Vas žele uvući u slične i nedobronamjerne igre koje izazivaju nesagledive posljedice. Ako već tražite donekle pravog savjetnika iz povijesti sa ovih prostora onda Vam ja ponovo predlažem da uzmete neovisnu povjesničarku Ester Gitman, Židovku rođenu u Sarajevu a živi u USA, koja dobro poznaje povijest sa ovih prostora.
Poštovani gospodine Veleposlaniče, uvjeren sam da ćete ove moje dobronamjerne osvrte, upozorenja i činjenične navode razumjeti i prihvatiti te u tom duhu zahvaljujem, naravno u očekivanju konkretnog odgovora. Lijepo Vas molim – ne dopustite da Vas Vaši suradnici ne informiraju o ovakvim i sličnim dopisima, posebno nedopustite da slična pisma završe u košu u smeću.
Gospodine Veleposlaniče, Vama želim svako dobro i uspješnu diplomatsku dužnost u LIJEPOJ I DRAGOJ HRVATSKOJ.
S poštovanjem,
Vlado Glavaš
Pismo čitatelja
