Premijer Plenković je talentirani poliglot i vrstan govornik, ali sebičan, oportun i nedosljedan političar željan vlasti pod svaku cijenu. Sve pokazuje da je najviše čitao Machiavellijevog ”Vladara” jer tako se i ponaša. On podmićuje i kupuje svoje političke protivnike, a njegova vlada ima vladajuću većinu zahvaljujući kupljenim sabornicima, što je suprotno načelu demokracije, dok svojim podmićivanjem i kupovanjem radi protiv interesa hrvatskog naroda štiteći osumnjičene kriminalce, srbijanske ratne zločince i hrvatske ratne profitere – komunističke i jugoslavenske direktore.
On je neobično osvetoljubiv političar mada ga mnogi doživljavaju kao otmjenog i finog gospona. Međutim, mnogim oportunim hadezeovcima u Saboru i ministrima u vladi usadio je strah u kosti da svi dižu ruke instinktivno i usvajaju sve njegove prijedloge bez razmišljanja i odgovornosti prema biračima dok ga u svemu podržavaju udbaški novinari i urednici. Dakle, cilj udbaških novinara, urednika i Plenkovića je isti jer oni žele Hrvatsku vratiti u Jugoslaviju preko EU. On vjeruje da Srbija treba ući EU bez da ispuni svoje obveze prema Hrvatskoj koje su bitne za opstanak hrvatske države.
Gospon Plenković nije domoljub, a HDZ je u svojem iskonu bila domoljubna stranka. On je odmah nakon imenovanja za predsjednika stranke bez ikakve konkurencije najavio kako će politički pozicionirati HDZ, ali gotovo nitko mu se nije suprotstavio. Da prihvaća demokratska načela, nikada ne bi na taj način postao predsjednik HDZ-a. On se ni po čemu ne razlikuje od Vesne Pusić. Zar se Srbija ne bi trebala ispričati Hrvatima i platiti ratnu odštetu?
Na njegovo političko pozicioniranje reagirao je gospon Stier podnijevši ostavke u Vladi i HDZ-u. Čim je g. Stier podnio ostavku na funkcije u Vladi i HDZ-u, g. Plenković je odmah smijenio g. Kovača i obojicu zamijenio poslušnim gmizavcima, te ušutkao desno krilo HDZ-a pod prijetnjom izbacivanja iz stranke. Sjetimo se što je sve radio Brkiću i predsjednici KGK dok mu se nisu naklonili. Njegova bahatost je odvratna, a ponekad i gadljiva.
Štoviše, na početku rata netko ga je preko svojih komunističkih i jugoslavenskih veza sklonio u hrvatska veleposlanstva samo da izbjegne rat. Tim činom nam je pokazao koliko mu je stalo do hrvatske države i naroda. Dok su njegovi vršnjaci ginuli, on se sklonio iz ratnog vrtloga, dobivao plaću i uživao u Parizu i Briselu. Što je on mogao pridonijeti hrvatskom slučaju u toj dobi? Kakav autoritet je imao?
No, g. Plenković je sklon obmanama jer svako malo mijenja svoj stav i obmanjuje javnost. Nasilno je nametnuo Istambulsku konvenciju i Markeški sporazum, a na račun poreznih obveznika zadovoljava sve političke protivnike. On ne želi ozakoniti ”Isključivi gospodarski pojas” jer se ne želi zamjeriti europskim moćnicima. Ne reagira na Pupovčevo četnikovanje, od Srbije ne traži ratnu odštetu niti želi pred sud izvesti srpske ratne zločince dok hrvatski branitelji čame u zatvoru na temelju izmišljenih optužnica komunističkih i jugoslavenskih tužitelja i lažnih svjedočenja. Šuti na sve bošnjačke objede, a svojom šutnjom dozvoljava Slovencima da pljuju po hrvatskom suverenitetu. Njegove laži i obmane dovele su hrvatski narod u siromaštvo i iseljavanje. Doista, vjerodostojan političar.
Sve pokazuje da je četnik Pupovac postao njegov politički vikar, a za to je obilato nagrađen. Gospon Plenković je najodgovorniji za stanje Hrvata u BiH jer nikada ne brani njihove interese – ni javno ni tajno – a to obilato koriste Bošnjaci koji se ponašaju kao četnici sa kojima su se ujedinili nakon tolikih muslimanskih žrtava. Svojom šutnjom i susretima sa bošnjačkim političarima, on ih samo ohrabruje, što poziva hrvatski narod u BiH na budnost.
Premijer Plenković javnosti iznosi statistike umjesto činjenice jer činjenice nisu obećavajuće. On nije napravio ni jednu reformu koja bi poništila komunističke zakone. Ne može se ući u kapitalizam sa komunističkim zakonima.
Najprije treba promijeniti Ustav i dati ga biračima na referendu. Ovaj današnji Ustav je zadržao mnoga komunistička načela i od političkog suverena – birača stvorio slugu političarima. Nakon prihvaćanja novog Ustava jedino ga mogu mijenjati birači na refrendu. To treba uvesti u novi Ustav. U kojoj demokraciji zastupnik birača može tužiti svojeg suverena? Zar to nije ustavno prikrivanje pljački i kriminala u državi i ušutkivanje birača kao u komunizmu?
Prva reforma koju treba sprovesti je reforma državne uprave i njene birokracije. Ne mogu općine, gradovi i županije imati profesionalne političare već treba uvesti političko volonterstvo. Treba uvesti profesionalne administratore koji će sprovoditi odluke političara, a političari će samo biti nadzor nad njima. Treba zabraniti općinama i manjim gradovima osnivanje uslužnih poduzeća jer to stvara korupciju te sputava malo poduzetništvo i slobodne izbore.
Takve poslove moraju vršiti privatnici ako želimo da nam izbori budu slobodni i demokratski. Zašto, recimo, ne bi imali privatnike koji bi preuzimali različite vrste otpada jer oni jedno mogu za to osigurati potrebne kontejnere uz pomoć banaka te preuzimati taj otpad na poziv građana ako taj otpad toliko vrijedi. Jedino tako možemo početi razdvajati otpad jer to nikada neće napraviti jedno poduzeće za skupljanje otpada.
Naime, g. Plenković bi prodao cijelu Hrvatsku i hrvatski narod samo da bi ostvario svoje sebične i jugoslavenske političke ciljeve. Prema slabijima se ponaša kao despot, a prema moćnijima kao sluga. Zbog toga je opasan za hrvatsku državu i hrvatski narod, opasniji od Mesića, Josipovića, Račana, Sanadera i Milanovića.
Zašto premijer Plenković uopće ne sprovodi odluke EU Parlamenta po kojima je davno trebalo izvršiti lustraciju i osloboditi narod i državu od ucjena jugoslavenskih komunista? Po čemu je demokratska Hrvatska fašistička ili nacistička ne mogu odlučiti komunistički antifašisti? Zar se demokratska Hrvatska se ne bi morala osloboditi komunističkih i jugoslavenskih antifašista jer oni su opasniji od nacista? Zašto Premijer ne prihvati ove odluke EU Parlamenta na isti način kako je prihvatio sve druge odluke? Čega se boji ako želi dobro hrvatskom narodu i državi?
Sve komunističke i jugoslavenske spomenike, nazive ulica, trgova i parkova treba pod hitno ukloniti jer tako nalaže EU Parlament. Nema više čekanja ako želimo stvoriti demokratsku, slobodnu i prosperitetnu državu. Treba također izvršiti lustraciju jer za nju nikada nije kasno.
Nema više odgađanja jer na ovim temeljima bi se trebali temeljiti predsjednički i parlamentarni izbori ako imamo razumne političare. EU Parlament je izjednačio komunizam i nacizam pa zašto bi riječki gradonačelnik bacao toliki novac da bi sačuvao sjećanje na zločinca Tita i njegovu Partiju?
Srećko Radović
