U privatnoj parnici “humanitarke godine”, “zagrepčanke godine”, “odlikovane od predsjednice” Marije Slišković rođene Esme Golubić protiv učiteljice Jelice Sarajlije donesena je nepravomoćna presuda u korist optužene učiteljice Sarajlije.
Razlog tužbe je bio intervju učiteljice Sarajlije portalu HOP, u kojem se prozivala Sliškovićka da je za vrijeme domovinskog rata ukrala čipku iz napuštene kuće na što ju je ukorila kao šefica humanitarne organizacije gospođa Jelica Sarajlija.
Učiteljica je isto izjavila da danas velika humanitarka Marija Slišković je u vrijeme rata rijetko bila sa njima, te da na osnovu toga ne vjeruje da je imala vlastitog materijal za pisanje knjige.
Sliškovićka sve navode demantira i tužila Sarajliju, a među ostalima i gl. urednika HOP portala Igora Drenjančevića
Samo suđenje je bilo očito pod velikim pritiskom politike jer priznanje ovoj “humanitarki ” dao je M. Bandić i predsjednica.
Zanimljiv je tekst Sliškovićke o podršci Josipoviću…
I Glasnović ju je prozvao u svezi progona novinarke Ozane Bašić.
Dugo je bila humanitarka nezaposlena, danas njena udruga i Zaklada primaju ogromna sredstva, od grada čak 400 000, Sliškovićka brine o silovanim ženama, iako je po zanimanju završila višu tekstilnu školu, a u taj projekt ulazi 10 godina poslije rata.
Nikome nije jasno kako je uopće ušla u taj odnos sa silovanim ženama jer su takve civilne žrtve rata zaštićene profesionalnom tajnom.
Nekada je bila nezaposlena, danas je dio vrlo imućne i važne obitelji.
U vrijeme presude, ove oslobađajuće od strane suca Bertalanića za učiteljicu Sarajliju, u drugom postupku protiv gl. urednika Igora Drenjančevića, svjedokinja je potvrdila da je zbog s ponašanja Sliškovićke podnijela kaznenu prijavu, te da je neke dokumente za kaznenu prijavu dobivala od pravosudnih tijela krišom, jer je mnogima dosta M. Slišković.
Svjedokinja je svjedočila kako joj ministarstvo branitelja nije htjelo dati na uvid podatke o natječajima na kojima je sudjelovala udruga Marije Sliškovićk, “jer se sa time ne slaže Sliškovićka, odnosno druga strana”. Drugim riječima porezni obveznici plaćaju službenike ministarstva koji polažu račune sumnjivoj humanitarki.
Svjedokinja je navela da je humanitarka navodno govorila da joj država nedaje novac te da ona nema sa čime platiti odrađene poslove za udrugu silovanih žena, iako je stalno dobivala novac od države i grada Zagreba, a isto tako je više nego čudno zašto je novac namijenjen za svoju udrugu držala na računu druge udruge , a imala je račun svoje udruge. Da ne govorimo da je njena udruga bila prepuna članova obitelji, pa je svjedokinja nazvala to obiteljskom udrugom.
Svjedokinja je iznijela činjenicu da je rođak Sliškovićke, rođene Golubić član nadzornog odbora nekadašnje Hypo banke, a zanimljivo da je lobist banke bio M. Granić s kojim je bila u stranci Demokratski centar, priznanje od predsjednice dobiva nekako u isto vrijeme kada je u uredu i M. Granić.
Nedavno je u korist Igora Drenjančevića svjedočila i novinarka Ozana Bašić koja je potkrijepila sumnju da je Sliškovićka zaslužna za njen otkaz, jer je ona dovodila u svoje emisiju žene humanitarke, koje nisu lijepo govorile o Sliškovićki. Sama Sliškovićka nije se usudila doći u emisiju Oluja Ozane Bašić iako je bila pozvana.
Svjedoci su zahvalili na sudu tijekom svjedočenja što je Igor Drenjančević kao jedini novinar uz Ozanu Bašić te činjenice iznio u javnost.
Pakao koji proživljava zadnjih godina nije htio komentirati i ispričao se teškom bolešću.
Dragan Ilić
HOP