Mali Shengen veliki Vučićev bizantski trik
Vučićevoj Srbiji je jasno da su svugdje u ozbiljnom svijetu pročitani, te da od srpskoga fingiranja ka tobožnjim eurointegracijama s ruskom figom u džepu nema više ništa. Rusi isto tako neće olako k sebi privoljeti vjerolomne i nepouzdane Srbe, sklone čestim, drastičnim i nepredvidivim promjenama političkog razmišljanja. I zato je zlotvor Vučić izvukao iz rukava najslabiji adut i utješnu nagradu za, uvijek senzacija željni srpski puk. Uz medijski složenu, navodnu i dakako u zbilji suprotnoj srpskoj mašti, vrlo upitnu potporu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, Srbija je inicirala prijedlog o osnutku samoprozvanog “Malog Shengena.” Po zamisli staroga i prokušanoga manipulatora i teškoga muljatora Vučića, već do kraja kalendarske 2019. godine građani Srbije bi i bez putovnice i samo s osobnom iskaznicom mogli putovati u Albaniju i Sjevernu Makedoniju, te se tamo neki od njih možda i zaposliti s postojećom radnom dozvolom. Na graničnim prijelazima Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije bila bi po Vučićevu planu napravljena zajednička carinska kontrola, a ona bi na pojedinim graničnim prijelazima, barem prema srpskim neumjerenim i megalomanskim najavama donijela uštedu od 129 milijuna eura. Aleksandar Vučić je skupa s albanskim i makednonskim premijerom Edijem Ramom i Zoranom Zaevom na trojnom skupu u Ohridu potpisao sporazum o carinskoj uniji triju država, ali već u začetku je to izazvalo iz oprečnih razloga buru negodovanja i u Srbiji i i Albaniji, a pomalo neutralan i suzdržan stav javnosti u Sjevernoj Makedoniji.
Srbi sukladno vlastitoj opsjeni o teoriji zavjere i iz oporbenih redova, kao i onih bližim vlastima, vjeruju da je pozadina svega stvaranje nekih budućih kontura Velike Albanije, s obzirom da je pored utemeljivača carinske unije Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije, u drugom krugu priključenja članstvo ponuđeno i Kosovu, naravno, uz vječno srbijansko posezanje za pridruživanje tradicionalnih etnički i povijesno nesrpskih država Bosne i Hercegovine i Crne Gore takvoj vrsti carinske unije. Albance u Tirani muči bojazan da bi srpski faktor u tako zamišljenom savezu bio prikrivena Velike Srbija, pogotovo ako se kojim slučajem BiH i Crna Gora predomisle sa početnih negativnih stajališta spram Vučićeve ponuđene mrkve i štapa. Crnogorci su posljedni odmaglili sa srbijanskog broda luđaka nakon provedenog državnog referenduma o osamostaljenju 2006, ali od tad izgleda više ne upadaju u srpske klopke. I prvi su jasno poručili Vučiću da odleprša u troskocima s idejom iza koje se i po Crnogorcima krije plan neke buduće Srboslavije. Bošnjačke i muslimanske neodlučne političke prelivode, još uvijek nisu posve sigurni u svoj negativan odgovor Srbiji, no kako im je Srbija samo znakovitom šutnjom odgovorila na prvi bošnjački zahjtev o prethodnom obveznom utvrđivanju državnih granica uz još niz drugih primjedbi, Srbijanci su skužili da ne mogu u startu računati ni na Bosnu, niti na Crnu Goru.
Pozadina Vučićeva manevra uz suradnju Macrona u prvome planu i iz prikrajka i Putina i Erdogana kao pravoslavnog i muslimanskog pokrovitelja ekonomskog, onda možda i političkog povezivanja više ekonomskih patuljaka na Balkanu u jednog zamišljenog papirnatoga ekonomskog diva, ali odmah i tigra na staklenim nogama, samo je pucanj u prazno. To je još jedan očajnički i providni Vučićev blef, namijenjen sluđenom i zaluđenom srbijanskom pučanstvu, jer je očito isprazio sav arsenal laži, prijevara i podvala u svezi njegovog lažnog angažmana za priključenje Srbije Europskoj uniji i sad je lansirao probni balon u vidu Malog Shengena za zabavu naroda, nemajući nikakva konkretna i korektna riješenja i odgovore za nagomilane ekonomske i socijalne probleme u državi koju vrtoglavom brzinom vodi u sunovrat. Od svih 10 potpisanih točaka sporazuma o carinskoj uniji Beograda, Tirane i Skopja, treba obratiti pozornost samo na točku broj devet. Tamo naglašuju jačanje prekogranične suradnje u oblasti borbe protiv organiziranog transnacionalnog kriminala i terorizma. Kad glavni inicijator potpisivanja sporazuma Vučić iznese javno takav paragraf, onda je to i više od cinizma. U prijašnjim našim osvrtima svjetski dokazani i osvjedočeni sudionik trgovine drogom i oružjem deklarativno se zaklinje kao najveći borac protiv kriminala. To bi bilo isto kao da je svojedobno Al Capone u Chicagu ludih dvadesetih i tridesetih prošlog stoljeća obećavao građanstvu najžešću bornu protiv organiziranog kriminala i da je gajio nadu da će netkog još nasamariti da mu povjeruje. Na cijelom samo zapadnjacima znanom i izmišljenom “Zapadnom Balkanu” ( čijim nazivom Balkana, turske riječi za planinu ili goru daju upravo Turcima pravo na neki budući politički primat na tzv. “Balkanu”), u svim zemljama potpisnicama sporazuma, kao i još nekolicini njih spomenutih koje su po srbijanskim kombinacijama u drugom kruga čekanja na pripojenje carinskoj uniji, cvjeta najviše organizirani promet narkoticima, oružjem i bijelim robljem. Stvaranjem carinske unije taj bi se kriminal samo još više razmahao, a to je ono čemu kriminalac Aleksandar Vučić i teži. Nije on skupa sa cijelom svojom političkom kamarilom tek tako na meti DEA, Frontexa, Europola i Interpola o malverzacijama i makinacijama na temu akcije združenih međunarodnih policija pod zaporkom “Familija.”
Glede ekonomskih pokazatelja, Srbija ima BDP 48,52 milijarde dolara, Albanija ima BDP 13,07 milijardi dolara, a Sjeverna Makedonija 11,37 milijardi dolara. Od onih što su u startu odlučno ili s rezervom odbacili Vučićev mamac i udicu da mu budu lak zalogaj, spomenimo da BiH ima BDP 18,17 milijardi dolara, a Crna Gora 4,78 milijardi dolara. Vukodlak Vučić je naprosto nezajažljiv. Glad očiju nema kod ovih priloženih brojki, gdje se vuk u koži ovce Vučić nada da će i tako ekonomski siromašna Srbija u svoje kolo privoljeti još ekonomski jadnije i bijednije od sebe, jer je jasno da je srbijanski BDP od 48,52 milijarde dolara sam veći nego svi ovi ostali navedeni zbirno. No, iskustvo gorkog života u dvjema Srboslavijama goleme većine ponuđenih država da ulete u širom otvorene srpske škare, daje im odmah povećanu dozu opreza i apsolutnoj većini krajnje odbojno stajalište spram Vučićeva paklenoga plana. Poželio je Memorandum 2 ostvariti bez ispaljenog metka, ali nitko više ne nasjeda na srbijanske laže i paralaže.
Nazočio je nedavno Vučić i u Pragu kao gost češkoga predsjednika Miloša Zemana na skupu Višegradske skupine, pa je uvidio da je tamo zalutao među civilizirane srednjoeuropske države Češke, Slovačke, Poljske i Mađarske i više nigdje Srbi medijski i ne eksponiraju nedavni neslavno okončani Vučićev posjet Pragu. Iščezla je iz sjećanja i Vučićeva kombinatorika s Krajovskom grupom i Rumunjskom i Bugarskom u stvaranju regionalne suradnje triju država, jer je opet Srbija bila u raskoraku želja i mogućnosti. Jedini i pravi srpski posao je da na prvim sljedećim izborima kako znaju i umiju smijene Vučića, Dačića, Vulina i na klupi za pričuve Šešelja, da se okrenu normalnom životu, ispričaju svim susjedima, plate svima, koje su ratnih devedesetih harali, pljačkali, pustošili i ubijali, apsolutni i pravični iznos ratne štete i napokon pokušaju jednom u povijesti izgraditi poštene, iskrene i pristojne odnose sa svim susjednim državama. U suprotnom, Srbija će ostati u regionu u sadašnjoj poziciji izopćene bijele vrane ili crne ovce, koju svi izbjegavaju u najširem mogućem luku.
Dragan Ilić
HOP
