Teroristi i njihove majke – od penzije do penzije
Prije nekog vremena brojni mediji u Hrvatskoj su izvijestili o činjenici da notorni mrzitelj svega hrvatskog, Savo Štrbac, prima mirovinu iz Republike Hrvatske te da se sam hvali kako mu je ista mirovina tri puta veća nego ona koju mu isplaćuje Republika Srbija. S obzirom na apsurdnost Hrvatske, malo koga je iznenadilo da se bivšem sekretaru Vlade onoga što se zvalo „Republika Srpska Krajina“ i aktivnom borcu protiv hrvatske države iz našeg ionako tankog proračuna isplaćuje određeni iznos novca. Iako, to nije najgori problem vezan za Savu Štrpca i njemu slične. U odnosu na mirovinu, formalno pravno i nema nekih razloga da mu se ista ne isplaćuje. Čovjek je dobar dio svog radnog vijeka proveo u Hrvatskoj, odnosno u to vrijeme Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, bio sudac, pa odvjetnik, dok se nije odmetnuo u teroriste i borce protiv novoosnovane hrvatske države.
Za ostvareni staž do tog trenutka Savo zasigurno ostvaruje i odgovarajuću mirovinu. Međutim, činjenica da okorjeli terorist, član vlade „Republike Srpske Krajine“ i kasniji falsifikator informacija, koji se nakon što je pred Hrvatskom vojskom bezglavo pobjegao u Srbiju fabriciranjem dokumenata i lažima borio da ono što nije uspio klanjem i rušenjem, ostvari sudskim i diplomatskim putem, biva aboliran od strane Hrvatske, a kasnije niti optužen za, u najmanju ruku, povredu ugleda te iste Hrvatske, predstavlja istinski poraz našeg pravnog poretka. Hrvatska je pobjednica u ratu, to je svima jasno, pa i Savi Štrpcu, ali čuvanje digniteta tog istog krvavog rata, nametnutog i provedenog od takvih kao što je Savo Štrbac, predstavlja prije svega moralnu pa onda i pravnu obavezu svakog Hrvata, a da ne govorimo svake institucije ove države. Međutim, naša država nit perom da makne.
I taman kad su građani Hrvatske mislili da apsurdnosti financiranja terorista po čijoj bi politici njihova sudbina, da je kojim nesretnim slučajem pobijedila, bila istovjetna sudbini onih nesretnika s Ovčare čiju obljetnicu tragedije za koji dan obilježavamo, naš Savo se pobrinuo da (tragi)komediji od Hrvatske da još malo začina. Naime, Savo je 08. studenog 2019. godine sa još nekolicinom mrzitelja Hrvatske gostovao na TV Happy u Beogradu u emisiji „Posle ručka“ na temu: „Šta će biti sa imovinom Srba u Hrvatskoj“. Cijela emisija je dostupna na Savinoj web stranici terorističke organizacije „Veritas“, na web linku: http://www.veritas.org.rs/tv-happy-08-11-2019-posle-rucka-sta-ce-biti-sa-imovinom-srba-u-hrvatskoj-video-cela-emisjia/
U toj emisiji je Savo izjavio nešto vrlo zanimljivo, što je impotentnim institucijama Republike Hrvatske zasigurno prošlo ispod radara. Naime, Savo je rekao da je njegova majka (Milka Štrbac, inače starica na pragu devedesete godine života) prijavljena kod Savine sestre u „selu kod Benkovca“ (mi znamo da se radi o Rašteviću). Ništa to ne bi bilo čudno da se Savo u svakoj prilici ne hvali (jer tako valjda ispada još veći srpski junak) da su Hrvati njemu i porodici zabranili ulazak u Hrvatsku i dolazak u „rodni kraj“ (što je ponovo jedna od notornih laži, jer Savi dolazak u rodni kraj jedino brani prljavi obraz i krvave ruke).
Naš Savo se u gornjoj emisiji brzopleto izbrbljao da mu majka, ne samo da dolazi u Hrvatsku, nego da je u Hrvatskoj i prijavljena da živi. Zašto je to bitno? Na taj način Savo, gore nego sa svojom penzijom, pljuca u lice Hrvatskoj i hrvatskim poreznim obveznicima, jer prijavom prebivališta Milke Štrbac u Rašteviću, ista ostvaruje dodatak na svoju poljoprivrednu mirovinu u iznosu većem od 100 EUR, kojeg ne bi ostvarivala da joj je prebivalište prijavljeno tamo gdje zaista i prebiva, a to je Republika Srbija. Savo se time bez imalo srama hvali u eter i smije u lice Hrvatskoj i svima nama, poreznim obveznicima i obveznicima mirovinskog osiguranja.
Problem lažnih prebivališta Srba koji Hrvatsku vide samo na razglednici je dobro poznati problem, s kojim se Vlada Republike Hrvatske ne želi uhvatiti u koštac zbog ljubavi prema Miloradu Pupovcu i koalicije sa SDSS-om (koji, bez obzora na to, nema srama izjaviti da je Hrvatska „ustaška država“). Vrlo malo je do sada bilo terenskih provjera u cilju utvrđivanja da li ljudi (a ne radi se nužno samo o Srbima) koji su prijavljeni na određenoj adresi tamo zaista i žive. To ne odgovara nikome. Srbima to ne odgovora jer bi se provjerom prebivališta jasno utvrdilo da na prijavljenoj adresi uopće ne prebivaju čime bi izgubili pravo na osobnu iskaznicu, te niz drugih beneficija, među kojima je i dodatak na mirovinu, kojeg uredno prima i Milka Štrbac. Našoj vrloj Vladi to ne odgovara, jer bi Srbi time izgubili i pravo glasa na parlamentarnim i svim drugim izborima, a koji glasovi redovno idu Miloradu Pupovcu, a koji na taj način odlaze i Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Policija Policijske uprave Benkovačke vrlo vjerojatno niti nakon ovog članka neće pokucati na izmišljena vrata izmišljene adrese Milke Štrbac u Rašteviću kod Benkovca. Vlada Republike Hrvatske će i dalje pregovarati sa prosvjetarima o povišici plaća pravdajući se kako u proračunu nema dovoljno novca, dok iz istog tog proračuna isplaćuje dodatke na mirovinu odbjeglim Srbima koji Hrvatsku vide jedino na karti, čiji se sinovi teroristi o tome javno hvale i smiju u obraz nama koji u ovu državu još koliko – toliko vjerujemo.
Bila jednom jedna emisija na televiziji, nema je više, ali je naziv još aktualan:
LAKU NOĆ HRVATSKA!
pismo čitatelja T.Z.
HOP
