U Hrvatskom tjedniku, novinar Curač nam predstvlja knjigu jezičara Grčeviča koja nosi naslov ”Ime Hrvat”. Drago mi je što je dr. Grčević na temelju Runjaninovih izjava i nekih drugih izjava zaključio da je Josip Runajnin bio Hrvat unatoč pravoslavnoj vjeri jer Hrvati u izvornoj Crvenoj Hrvatskoj ili Krajini su bili pravoslavci prije prihvaćanja katolicizma kao vazali Bizanta. Pravoslavci su bili i Ungari u Rumunjskoj. On je rođen u Novom Sadu u kojem tada nije bilo ni Srba ni Srbijanaca. Međutim, Novi Sad je danas dio Srbije, ali to nije bio u prošlosti. Isto tako je i Tesla kao pravoslavac bio Hrvat, ali smo ga se u našoj ignoranciji odrekli.
Zar je moguće da su svi pravoslavci na teritoriju Hrvatske i BiH Srbi, posebice ako znamo da naziv Serbe označuje Hrvate kršćane – pravoslavce na bizantskom pismu, a nastao je od latinskog naziva Cerve koji je označavao Hrvate.? Naziv Srb označuje kršćane dok naziv Srbin je nastao od naziv Cerven i označuje Hrvate janače. Za sve ovo su krivi ilirci koji nisu dovoljno poznavali hrvatski jezik i povijest, a nastavili su vukovci. Zar je i ime Josip srbijansko? Zar srbijanska pravoslavna imena ne završavaju sifiksima IJE kao Antonije, Vasilije, Irineje, Milivoje, Dragoje i tako redom? To su imena posrbljenih Vlaha u današnjoj Srbiji. Hrvati imaju stara hrvatska imena ili biblijsko katolička.
Međutim, mislim da bi se dr. Grčević kao jezičar trebao više baviti onomastikom jer nam prezime Runjanin ukazuje na hrvatstvo jednako kao etnici, imena i prezimena Hrvat, Horvat, Arvač, Arvat, Hermet, Korbut, Korač, Grbac, Cerve, Gorbe, Serve, Serbe, Claven, Slaven, German i tako redom. Ime Hrvat nalazimo u drugim hrvatskim prezimenima, ali mi ga ne prepoznajemo jer ne poznajemo starija pisma. Dakle, za hrvatski udes su najodgovorniji hrvatski ilirci i vukovci jer su dozvolili Karadžiću da krivotvori hrvatski jezik.
Što nam znači staro hrvatsko prezime Kurta? To prezime se pojavljuje još kao Urta i Arta u Mezapotamiji. Odatle i etnik Kurd. Naime, Asirci kao prvi Semiti nisu imali slova Č, V i H. Očito, slovo Č su ispustili, slovo V su zamijenili slovom U, a slovo H su zamijenili slovom T koje se kasnije odrazilo kao slovo D. Sačuvana su prezimena Čurak, Čurac, Čurec, Čurko ili Čurak, a odatle mnoga hrvatska prezimena sa sufiksima IČ i VIČ kao Carič, Čerič, Čurič, Čirič, Čorič, Čuričič, Čurčič, Čurkovič ili Čerković, a odatle i prezimena Jarič, Jerič, Jurič, Juričič, Jurčič, Jurak, Jurac, Jurkovič ili Jerkovič. Kako vidimo, u nekim prezimenima glas V se još pisao slovima A, E, I, i O.
Na temelju zamjene slova H slovom T, naziv Hara se pojavljuje kao Tara, a ovo se odražava kao Dara. Naziv Hara u semitskom Egiptu postaje RA upravo zbog nedostatka slova H. Ovo nam pokazuje da je ime Harvač postalo iskrivljeno pojavom semitskog suglasničkog pisma te različitih pisama i mi ga na tim pismima ne prepoznajemo. Izvornu haravaču bi po pravilima vukovaca morali nazvati akavica jer je haravača bila dvoslogovni jezik u kojem je iza svakog suglasnika dolazio poluslog A. Na izvornoj haravači ime Hrvat se pisalo Haravača, dakle, Harvač, a tako se zvao jezik i religija ili znanost. Pojavom Semita i suglasničkog pisma taj naziv se mijenja i pojavljuje se u više inačica.
U Dalmaciji mnogi i danas kažu Arvacka umjesto Hrvatska, posebice u dalmatinskom zaleđu. Dakle, ime Hrvat je nastalo od imena Haravača ili Harvač. Neki u Dalmaciji kažu ”Si Sveti” umjesto ”Svi Sveti”, a to je nedostatak slova V u tuđem pismu. Tko bi danas i pomislio da ime Dalmat znači Hrvat?
Kako je haravača bila dvojna religija ili znanost, ime Haravača se još pojavljuje kao Čavaraha. To ime se pojavljivalo kao Čavarac, Čavar i Avar, a ponekad kao Avram i Abram. Dakle, u harvačkoj civilizaciji su postojale dvije kaste: haravača i čavaraha. Na toj podjeli je nastao i feudalizam. Harvači su bili vladari, svećenici, učitelji i ratnici, a Čavarahe su bili ratari, stočari, zanatlije i trgovci. Čavarahe su još bili poznati kao Vlahi ili iskrivljeno kao Vlasi i Vlaji. Latini su ih još zvali Veni ili Veneti. Zamjena slova R slovom L je također semitska.
Ako razumijemo ove promjene u hrvatskom jeziku, razumjet ćemo i migracije pučanstva iz Europe prema Levantu i Indiji te ponovni povratak u Europu. Dakle, što mi danas zovemo sanskrit ili sanskrt je jezik koji je nastao u Europi i zvao se haravača. To nam također potvrđuje vremenske promjene prije desetak tisuća godina za vrijeme zaleđivanja gotovo cijele Europe. To je natjeralo Harvače da bježe iz Europe prema Levantu. Mi danas ne znamo da se prostor današnje Armenije, Kurdistana, velikog dijela Turske, Iraka, Irana, Sirije, Libanona i Palestine izvorno zvao Aramača ili Aramea. Asirci su taj prostor nazvali Alevita, a odatle potječe izgubljeno biblijsko pleme Leviti ili Levi. To je biblijsko pleme koje se vratilo u Europu.
Sada ću se osvrnuti na prezime Runjanin. Vjerujem da je dr. Grčevič čuo za hrvatska prezimena Runje ili Runjić. Isto tako vjerujem da je čuo za pismo rune, a to pismo je bilo slično etrurskom pismu. To pismo je pripadalo Arunima ili Alunima, dakle, Arvanima ili Alvanima. Ako znamo da su Latini ispuštali početne samoglasnike, onda je naziv Levi ili Leviti logičan. Isto tako u Indiji imamo boga Arunu što je iskrivljeno kao Arjuna. Prezime Runje je nastalo od naziva Arunac. Sufiks ”anin”, koji je nastao od dva različita pisma u prezimenu Runjanin, stoji za riječ ”jan” koja označuje zemaljsko rođenje. ”Ant” ili ”anac” stoje za riječ janača. Dakle, naziv Ant nikada nije označavao Slavene nego staru haravačku religiju koja se zvala janača i koja je bila utemeljena na inkarnaciji.
Čudi me da se hrvatski jezičari ne bave antičkom poviješću hrvatskog jezika koji je nastao davno prije svih semitskih jezika. Taj jezik je danas poznat kao sansKrit, a sufiks Krit je napisan suglasnički i stoji za ime Hrvat. Ovdje ne govorim o današnjem hrvatskom narodu koji je dosta sačuvao dvoslogovnu akavsku haravaču nego o davnom civilizacijskom jeziku bez kojeg se ne može razumjeti starije toponime i horonime.
Srećko Radović
HOP