Zločinačka i genocidna Srbija podigla lažne kaznene prijave protiv Nikole Kajkića i Dražena Letića podvaljujući im izmišljenu i lažnu špijunažu srbijanske države
Srbija nastavlja voditi svoj subverzivni i hibridni oblik rata protiv Hrvatske i u mirnodopskim uvjetima. Jučer su Srbi obznanili u svim svojim mainstream, bolje reći mainshit medijima, da je srbijanska BIA ( Bezbjednosno informativna agencija ) podnijela 28. studenog 2019. godine dvije kaznene prijave zbog navodno učinjenog kaznenog djela postojanja osnova sumnje izvršenja tog kaznenog djela iz člana 315 prema Kaznenom zakonu Republike Srbije protiv Nikole Kajkića, Hrvata i državljanina Republike Hrvatske i Dražena Letića, Hrvata iz Srijemske Mitrovice i državljanina Republike Srbije. Zločinačka i međunarodno pravno genocidnom proglašena i okarakterizirana Srbija nastavlja ovim činom progon Hrvata i u njezinim granicama, ali i izvan granica Srbije. BIA je lažnu i politički montiranu optužnicu protiv dvojice nevinih Hrvata podnijela Višem javnom tužiteljstvu u Srijemskoj Mitrovici. Srbi podmeću i podvaljuju Nikoli Kajkiću i Draženu Letiću kazneno djelo špijunaže države Srbije, iako njih dvojica nijednim činom nisu sidjelovali u radnjama na temelju kojih ih banditska, teroristička, narko i quasi država Srbija teško tereti i optužuje. Prenosimo u cijelosti priopčenje BIA u povodu ovog slučaja, prenijeto u svim značajnijim srbijanskim medijima:
U službenom priopćenju BIA navodi se ” da je ta agencija, angažirajući se na poslovima iz svoje nadležnosti, prikupila podatke koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje da se Dražen Letić, bivši pripadnik MUP-a Srbije, svjesno, tajno i organizirano i uz materijalnu nadoknadu, po nalozima pripadnika hrvatskih sigurnosnih i političkih struktura, te lica koja se nalaze u prikrivenoj službi Sigurnosno obavještajne agencije ( SOA ) Hrvatske, na teritoriju Srbije angažira na prikupljanju informacija koje imaju obavještajno obilježje, te prenošenju istih informacija navedenim inozemnim obavještajnim čimbenicima, te poduzimanju drugih aktivnosti kojima pomaže rad hrvatskih sigurnosnih struktura, a koje su usmjerene ka ugrozu nacionalne sugurnosti Srbije, međunarodno političkih i ekonomskih interesa Srbije.
Letić je dio suradničke mreže, sačinjene od više državljana Srbije, koju je tijekom prethodnih godina oformio i koristio Nikola Kajkić, rođen 1973. godine, državljanin Hrvatske, inspektor u Odjelu za terorizam i ekstremno nasilje u Policijskoj upravi Vukovarsko – srijemskoj, predsjednik Nacionalnog sindikata policije Hrvatske, za prikupljanje obavještajnih informacija, za vrbovanje lica sa ovih prostora za suradnju sa hrvatskim pravosuđem, kao i za dolaženje do dokumentacije koja bi bila zlouporabljena u vanjskopolitičke svrhe u cilju diskreditacije Republike Srbije. Nikola Kajkić je svojedobno u razdoblju najintenzivnijeg korištenja Letića u obavještajne svrhe, obaljao dužnost šefa istražnog tima za ratne zločine, koji su zajednički osnovali MUP Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ( DORH ) i Sigurnosno obavještajna agencija ( SOA ) Republike Hrvatske radi ponovnog pokretanja istražnih radnji u svezi s ratnim zločinima počinjenim protiv lica hrvatskog podrijetla u razdoblju građanskog rata u Hrvatskoj, a naročito u slučajevima koji su već okončani pravomoćnim presudama Posebnog odjela za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu.
Nikola Kajkić je svoje angažiranje na teritoriju Srbije provodio ilegalno, realizirajući tajne, konspirativne i obavještajne aktivnosti izvan postojećih procedura i službenih kanala komunikacije i suradnje, koji postoje između policijskih i pravosudnih struktura dvije zemlje u svezi istraga i procesuiranja okrivljenih u slučajevima počinjenih djela ratnog zločina u razdoblju građanskog rata u Hrvatskoj. Navedeno je realizirao po nalogu SOA i desničarskih političkih struktura u Hrvatskoj s krajnjim ciljem da se pred međunarodnim instancama dovede u pitanje sposobnost pravosudnih institucija Srbije da postupaju sukladno zakonu, da se ukaže na navodni politički utjecaj na spomenute odluke suda, te da se ugroze sigurnost, politički položaj i ekonomska stabilnost naše države Srbije. Glede slučaja Dražena Letića, on je 13. srpnja ove godine uhićen u međunarodnoj policijskoj akciji Srbije, Hrvatske, Češke i Švicarske u svojstvu pripadnika međunarodne organizirane kriminalne grupe, predvođene američkim državljaninom Michaelom Dokovićem, pravog imena Iljmija Frljučkić, prilikom pokušaja krijumčarenja 600 kilograma kokaina vrijednog oko 18 milijuna eura iz Urugvaja u Švicarsku. Nikola Kajkić trenutačno je nedostupan istražnim organima Srbije i nalazi se van granica naše zemlje.”
Tako glasi službeno priopćenje kriminogene srbijanske BIA, jezično sročeno i stilski napisano u duhu otvorene hajke na dva nedužna i nevina čovjeka kojima Srbi kao osnovanu krivnju spočitavaju samo po tumačenju Srba, neoprostivi grijeh što su Nikola Kajkić i Dražen Letić rođeni kao Hrvati. I zato su sad, stjecajem političkih okolnosti kad poludjela i podivljala Srbija, prokužena kao leglo droge i transfera streljiva za međunarodne teroriste diljem svijeta, pokušava skrenuti pozornost na druge i izmišljene teme, proizvođenjem umjetnih afera, Srbi i poduzeli ovaj korak najjače provokacije države Hrvatske. Za očekivati je da uskoro zločinačka i genocidna Srbija nastavi lov na vještice, šireći listu ljudi za politički odstrijel, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu. Previše je glasna i nedopustivno agresivna Srbija, zemlja gubitnica, poražena i u ratu i u miru, nesvjesna svoga skromnog i zabačenog mjesta, što joj jedino i stvarno i pripada u europskom i svjetskom poretku država i naroda. Zato i čini ovakve sulude i sumanute poteze.
Iz nemuštog BIA političkog izazova Hrvatskoj i šturim i nesuvislim načinom napisanog poziva na harangu protiv Kajkića i Letića, razvidno je da Srbija na nekoliko mjesta bezobrazno, drsko i izazivački rabi izraz i jezično politički korištenu konstrukciju “Građanski rat u Hrvatskoj,” negirajući i u potpunosti odbacujući jedino ispravni izraz velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku s ciljem stvaranja Velike Srbije otimanjem hrvatskog teritorija, ubijanjem i progonom Hrvata s njihovih višestoljetnih i povijesnih ognjišta. I tu se zorno vidi da je u glavama Srba još živa njima nikad prežaljena Jugoslavija aka Srboslavija, te se i ovim skandaloznim priopćenjem BIA po nalogu Vučićeve vlasti, Srbi opet žele samozvano i samoprozvano predstavljati jedinim i lažnim baštinicima bivše Jugoslavije i sukladno tome i podizati lažne političke optužnice protiv hrvatskih domoljuba. U priopćenju BIA nema opisa konkretnih činjenica navodne špijunaže Srbije od strane Kajkića i Letića,niti jedne konkretne stvari osim ispolitiziranih srbijanskih političkih floskula u službi njihove tvrde vjere da se i gotovo tri desetljeća od raspada bivše države Jugoslavije, oni imaju za što pitati u svezi ratnih događaja na tlu Hrvatske, koje je sama Srbija izazvala, praveći genocid, kulturocid i urbicid na tlu Republike Hrvatske tijekom velikosrpke agresije i njihovog osvajačkog rata na tlu Hrvatske od 1991 – 1995. godine. Udar Srbije na Nikolu Kajkića, šefa istražnog tima za ratne zločine na području Vukovara i Vukovarsko – srijemske županije je ujedno i napad Srbije na cijelu populaciju hrvatskih ranih branitelja, čiji je Nikola Kajkić punopravni i opunomoćeni zastupnik.
Njemu Srbi spočitavaju lažni krivnju, tvrdnjom da je navodno kriv samo zato što je samoinicijativno poduzmao ionako legalne akcije, za koje je bio ovlašten i zajedničkim potpisanim sporazumom Hrvatske i Srbije, ali Srbija je ponašanjem prema Kajkiću djelom pokazala da ignorira i niječe srpske ratne zločine počinjene od strane njezinih trupa, kako postrojbi savezne vojske, zapravo srbizirane JNA i domaćih i uvezenih srbočetničkih bandi razbojnika, osobito na području Vukovara i poglavito na Ovčari. Naravno, Nikola Kajkić će svakako ignorirati ovu srbijansku BIA provokaciju, dok je bivši pripadnik MUP-a Srbije Hrvat Dražen Letić iz Srijemske MItrovice doista sad u teškoj i neizvjesnoj situaciji, budući da čovjek živi tamo u Srbiji. Ne bi bilo zgorega da mu država Hrvatska iziđe u susret u pruži mu svaku vrstu neophodne pravne pomoći. Ono što Hrvatska u ovom času može i mora poduzeti kao mjeru reciprociteta prema Srbiji jest hitno preispitivanje statusa i boravka u Hrvatskoj Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića, Veljka Džakule i Rade Leskovca, ratnih i poratnih zločinaca, a sad većinom njih i političkih zastupnika velikosrpske ideologije usred države Hrvatske. Najjači mogući odgovor Hrvatske Srbiji u ovom trenutku bilo bi munjevito protjerivanje Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića iz Hrvatske u Srbiju kao mešetara srpskoga velikodržavlja. Oni moraju biti protjerani iz Hrvatske sa statusom persona non grata ili nepoželjna osoba u državi Hrvatskoj, jer i svim sadašnjim političkim aktivnostima u Hrvatskoj obojica rade u korist i u interesu Srbije, a s ciljem razsturanja i razbijanja državnopravnog poretka i ustrja Republike Hrvatske. Takav hrvatskih odgovor Vučićeva Srbija bi jedino razumjela na pravi način.
HOP
