Prvo curenje mazuta u Zrmanju evidentirano je početkom 2000-ih, a za to su krivi skupljači sekundarnih sirovina koji su presjekli željeznu cijev između dva spremnika mazuta na mjestu energane bivše tvornice glinice na Bravaru.
Ispuštanje oko 250 tisuća litara mazuta iz bivše tvornice glinice kod Obrovca u krško podzemlje samo je vrh ledene sante zagađenja kanjona i rijeke Zrmanje tijekom zadnjih 30-ak godina za koje nitko do danas nije odgovarao.
Razmjeri onečišćenja okoliša tog zaštićenog krajobraza uključuju i oko 44 milijuna litara opasnog lužnatog materijala, oko 5.000 litara visoko kancerogenog PCB ulja iz transformatora te stotinjak nestalih radioaktivnih doza tzv. mjerača protoka u „konzervama” od pet kilograma koji su seljaci u obližnjim Jasenicama kasnije koristili kao utege za sijeno!
Kad govorimo o dugotrajnom onečišćenju okoliša na lokaciji Bravar, govorim o razdoblju nakon zatvaranja tvornice 1982. pa sve do 2006. godine, kada počinje završna faza sanacije tvornice u kojoj su odstranjeni tankovi s mazutom i preostali dijelovi nekadašnjih postrojenja. Nemojte zaboraviti da je tvornica nastala političkom odlukom, ali i da je političkom odlukom zatvorena u trenutku kada su svi njeni kapaciteti radili punom snagom. Od tada pa praktički do početka izvođenja radova na trećoj fazi sanacije prije desetak godina, iz te se tvornice odnosilo, kralo i prodavalo bez nadzora. Oni koji su bili zaduženi za demontažu tvornice ujedno su se bavili i prodajom dijelova, tako da su na tome odlično zaradili.
Za ovakve propuste u normalnoj državi bi bio smijenjen predsjednik vlade, lokalna samouprava i pokrenula se opsežna istraga. Mi u našoj državi dajemo ogromne plaće da zaduženi za ovakve situacije ne čine ništa. I uvijek biramo vlast među najgorima.
HOP
