I dok su se još antički grčki filozofi nadmudrivali je li čovjek postao od majmuna ili od svinje, niti danas ne bi njihovi nastavljači znanosti mudroslovlja uspjeli ustvrditi pravi odgovor na taj lak upit promatrajući samo svakodnevne i umobolne izjave dva Vučićeva glavna glasnogovornika i to majmuna Vulina i svinje Dačića.
Kako je Vulin tijekom blagdanskih dana bio očito prezauzet drugim prljavim radnjama što ih redovito i strasno i slasno obavlja u suradnji s gospodarom srbijanskoga mraka šizofrenim Vučićem, odmijenio ga je svestrani divlji vepar Dačić. Njegovo svinjogojstvo Ivica Dačić se još jučer proslavio fašističkom i nacističkom porukom nekadašnjim srbijanskim političkim pretorijancima i ratnim Spartancima Crnogorcima.
Pošto u sukobu primata CPC i SPC na tlu Crne Gore, naravno, Crna Gora ne kani popustiti pred nasrtajima krvožednih srbijanskih barbara i huligana, netom su se dojučerašnji srbijanski miljenici Crnogorci našli na meti odstrijela podivljale i poludjele fašističke vlasti Srbistana.
Iz Ivice Dačića, toga komada blata u ljudskom obličju progovorio je zloduh vremena i sjećanja na Hitlerovu desnu ruku Goebbelsa. Ne skrivajući patološku mržnju prema njihovim bivšim političkim i vojnim saveznicima Crnogorcima, taj drek od čovjeka Dačić poručio je javno svim Crnogorcima u Srbiji da se moraju jasno, glasno i javno odrediti spram trenutačnoga političkoga sukoba između Srbije i Crne Gore i staviti nedvosmsleno na stranu Srbije, te biti u prvi redovima borbe protiv njihove matične Crne Gore,ili im slijedi oduzimanje srbijanskog državljanstva i protjerivanje iz Srbije.
Dačić je Crnogorcima u Srbiji poslao jasnu i glasnu mafijašku i ucjenjivačku poruku tipa uzmi ili ostavi. Divlja srbijanska zvijer se otkačila s lanca, reži i kad leži, arlauče i zavija poput izgladnijeloga vuka na mjesečinu, a još nema na viduku lovaca koji bi Dačiću i ostatku opasnoga čopora srbijanskih divljih zvijeri stao na put, ulovio ih kao opasne po okoliš, ako treba i presvukao im kožu, a onda ih smjestio u kavez i tim učinio bezopasnim po normalne ljude. Ovako, derikože poput razularenog divljeg vepra Dačića i dalje nastavljaju svoj luđački pir.
I kao što se i dalo pretpostaviti ni nakon 24 sata od Dačićeve fašističke svinjarije, kojoj je falilo samo još lijepljenje žutih traka oko rukava nepoćudnim Crnogorcima po Srbiji, kristalna noć za crnogorsku nacionalnu manjinu u Srbiji još se nije dogodila, što ne znači da su Srbijanci odustali od svoje opake nacističke nakane. Imaju oni, barem u tome pogledu, dostatno iskustava još iz doba Drugog svjetskog rata kada su primjerice proglasili Beograd prvim Judenfrei gradom u Europi, potpuno etnički očišćenim od Židova.
U doba Milana Nedića na meti su im bili Židovi, a sad bi Srbi u tijesnu kožu naroda za fizičku eliminaciju iz srbijanske sredine stavili svoju “subraću”, ali i doslovno pod znakovima navoda “subraću” iz srpskoga jednosmjernoga poriva koristoljublja i političke uporabe Crnogoraca u velikosrpske političke svrhe. Odavno im je rok uporabe za srpske pojmove istekao i sad je, eto, Srbima kucnuo čas riješiti se na svaki način Crnogoraca kao krucijanih svjedoka i nerijetko, kao na duborvačkom bojištu, i aktivnih sudionika srpskih ratnih zločina.
Crna Gora je još 2006. krenula svojim putem, a Srbija se očito ne može nikako pomiriti s tom činjenicom. I zato je politički svinjarski trgovac Ivica Dačić u maniri pravoga gedže iz zaostale i primitivne države S(a)r(a)bije još dometnuo Crnogorcima kako je “prošlo vrijeme velikocrnogorske agresije na Srbiju gdje su Crnogorci s udjelom od 0,5% pučanstva Srbije politički upravljali cijelom Srbijom.” Pritom, zaboravio je u svome ludilu i teškoj i neizlječivoj bijesnoći sjetiti se da je i njegov vrli učitelj, politički uzor i najveći ratni zločinac iz 90- tih Slobodan Milošević potomak Crnogoraca doseljenih iz Crne Gore u Požarevac u srbijanskom Podunavlju. Ali, gdje će se Dačić, debela svinja što se prejela slatkih dinja, sjetiti takve potankosti. Onako praznoglav i bandoglav, kako ga je samo vrag stvorio kad se izrugivao majci prirodi, Dačić nije u stanju iskazati ni u jednij prigodi ni najmanji stupanj ili barem pokušaj samozatajnosti na javnoj sceni u Srbiji. Navikao je gedžanski prostak bahatiti se i razmetati se teškim riječima i i prijetećim porukama i nekažnjeno sijati nova sjemena zla i mržnje, tako svojstvena njegovom divljem srbijanskom plemenu.
Predstavnici brojnih crnogorskih udruga diljem Srbije i Vojvodine su se odmah očitovali zahtijevajući od Dačića ispriku, a oni najneupućeniji i potpuno neobavješteni optimisti aka pesimisti među crnogorskim političkim i javnim uglednicima i uzvanicima iz Crne Gore zahtijevaju od Srbije i politički opoziv deklariranog fašista Ivice Dačića s mjesta ministra vanjskih poslova Srbije. Na sve to i vlast i gotovo cijela oporba u Srbiji se samo slatko smije, uživajući u čarima istomišljenjačkog ludila s Dačićevim fašističkim motrištem. Ono što je njegovom svinjogojstvu Dačiću izletjelo javno, to svi Srbi, ne samo o Crnogorcima, nego i o svim ostalim nacionanim manjinama na tlu Srbije, listom misle tajno.
I tu uopće nije bitno hoće li se bilo koja nacionalna manjina na tlu Srbije postaviti spram Srba tako gotovo rođački, a ne samo prijateljski kao što su kobno naivno dugo činili Crnogorci, ili će spram Srba odmah zauzeti jedino moguć i Srbima shvatljiv i prihvatljiv tvrdi, čvrsti, jak i oštar gard. Ishod je u oba slučaja uvijek isti, jer Srbi ne trpe niti jednu nacionalnom manjinu na svomu tlu. I tu slijede primjer Erdogana i Putina. Kao što turski sultan Erdogan danomice poručuje da svatko u Turskoj mora biti i etnički i politički Turčin da bi tamo opstao, kao što preslikom njegovoga mišljenja ruskom puku to poručuje i njihov ruski car Putin, to isto i prvi pastir poslušnoga stada ovaca u Srbiji i pašalučki opančar Vučić poručuje svim manjinama u Srbiji. Znači, tko uopće zamišlja slobodno živjeti u Srbistanu, mora po Vučiću, Dačiću, Vulinu, Šešelju i svim njihovim političkim trabantima obvezno pljunuti, pogaziti, popišati se i posrati se po svom narodu, ne bi li i ekonomski, evo u najnovijem crnogorskom slučaju, čak i fizički opstao među Srbijancima, tim pravim Indijancima europske demokracije. To su znakovite poruke bolesne mržnje tih suhih genija, kojih bi se posramila i afrička zabit Kenija, ali i europska despotska satrapija zvana Srbija. I tako to biva u zemlji seljaka na brdovitu Balkanu, gdje političkom pozornicom paradiraju tragikomični likovi ala Vučić, Dačić, Vulin i Šešelj.
U svakom normalnom društvu Vučić bi u najboljem slučaju bio pomoćnim radnikom u nekoj vulkanizerskoj radnji ili autoperionici vozila. Vulin bi kao ciganski glumac naturščik glumio etničkoga Cigana u novom izdanju legendarnog srpskoga filma “Skupljači perja” s masom Cigana naturščika u filmskom projektu, što nomadski prekopavaju kontejnere ne bi li se nekako prehranili i preživjeli, ili bi sezonski mogao facom ljudskog strašila izigravati dvojnika junaka dječjih crtića Gargamela i plašiti male i bezazlene štrumpfove u produkciji dugometražne dječje serije. Šešelj bi mogao jedino biti kasapin iz srpske mjesnice “Papak blues”, sve sa onako klošarski i džiberski zategnutom olovkom iznad uha dok krvavog kasapinskog mantila nakon obavljenoga svinjokolja, sve sa razdrljanom, krvavom, prljavom i masnom košuljom, potpisuje račun mušteriji u mjesnici. I na koncu, Dačić bi u svome tramvaju zvanih želja glazbene fontane opančarskog i čobanskog dvopadežnog turbofolka, mogao samo kao masni, znojavi, zadrigli i pripiti kondukter cijepati karte putnicima, sve galameći:” Molim, karte na pregled.” Naravno, vožnjom tipa šverc komerc pokraj njega bi kao slijepi putnici bez karte mogli putovati u srpskome tramvaju i srpski mangupi u hrvatskim redovima kao što su Jovan Torbar i I. Velibor Sinčić.
Dragan Ilić
HOP