Kako nam se jučer zaredalo masovno čestitanje Božića, na kojem naravno zahvaljujemo, tako smo dužni ipak jasnije naglasiti da HPC “pravoslavni” Božić oduvijek slavi 25. prosinca, a u daljnjem tekstu objašnjavamo i zbog čega.
O, SANCTA SIMPLICITAS !
(lat.: O, sveta priprostosti!)
Zadnjih godina na temelju jugoslavenske tradicije hrvatski državni vrh pozdravljao je pravoslavne vjernike povodom „pravoslavnog” Božića, koji se navodno slavi 7. siječnja. Mi smo u više navrata pisali pisma predstavnicima hrvatske državne vlasti kako bismo ih upozorili i poučili da zapravo ne postoji pravoslavna crkva u čijem kalendaru piše da je Rođenje Kristovo 7. siječnja, što je izgleda nerazumljivo njihovim nepismenim, ali zato dobro plaćenim savjetnicima. U skladu s državnim vrhom hrvatski mediji prešućuju činjenicu da je Carigradski patrijarh Bartolomej proslavio Božić davno prije – 25. prosinca 2019. Opet 7. siječnja svi prenose čestitke za „pravoslavni” Božić 7. siječnja, a nikome i ne pada na pameti da 25. prosinca pozdravi većinske pravoslavce koji su Božić proslavili baš tada kad i Carigradski patrijarh.
Opet 6. siječnja svi mediji prikazuju Pupovčev domjenak i upute koje daje hrvatskim vlastima. Prošle je godine govorio o nekim srpskim selima u Hrvatskoj (u kojoj su ipak sva sela hrvatska), a sada se Milošević požalio na ugroženost Srba u Hrvatskoj. Ako je njemu ugroženost biti saborski zastupnik SDSS-a u koaliciji sa HDZ i Bandićem, dakle biti vlast u Hrvatskoj, zanimljivo je što bi on više od toga htio, a da ne bude ugrožen. Daj Bože svima takvu ugroženost.
Mediji nisu primjetili Bogojavljensku liturgiju i Veliko posvećivanje vode HPC pa čak i ništa o tome kako je većinska Katolička crkva proslavila isti taj blagdan.
Državna Hrvatska radiotelevizija prenоsi Božićnu poslanicu metropolita Porfirija kao i Božićnu liturgiju SPC na stranom jeziku (srbijanskom). Možda HRT ne zna da je u RH po članku 12. Ustava službeni jezik još uvijek hrvatski. Zato srbijanski metropolit Porfirije to sigurno zna, inačе bi se moglo dogoditi da se zabunom pučanstvu obrati na hrvatskom. Namjerno korištenje srbijanskog jezika u Hrvatskoj od predstavnika tzv. SPC u Hrvatskoj je zapravo kazneno djelo ponižavanja RH, za koje kazna može biti do godinu zatvora! Također, za 80 % pravoslavaca u Hrvatskoj majčinski jezik je hrvatski jezik, pa iz tog proizlazi da se on obraća samo onima 20 % pravoslavaca kojima je materinji jezik strani srbijanski jezik. Onoj tihoj hrvatsko-pravoslavnoj većini od 80 %, obratili smo se samo mi.
KOJI JE KALENDAR PRIJE BIO U UPORABI U HPC I KAKVA JE HRVATSKA TRADICIJA
U hrvatskoj povijesti navedeno je da je NDH 1942. uvela gregorijanski (grgurevski) kalendar u uporabu u HPC. Taj se čin tumači kao pokušaj udaljavanja te crkve od srpstva jer Srbi tvrde kako je SPC oduvijek koristila julijanski kalendar pa tako i do sada.
Opet ispada da povijest ima svoj početak 10. travnja 1941. Mi znamo da povijest nije tada započela pa tražimo odgovor na pitanje – Što je bilo prije? Ili, koji je kalendar bio u uporabi u hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskopiji, sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920. ili suvremenije Hrvatska pravoslavna crkva?
Evo što smo pronašli:
Zemlje krune sv. Stjepana, kojima je tada pripadao veći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587.
Godine 1717. Austrijski car Karlo VI. (koji je istodobno i hrvatski kralj Karlo III.), objavio je povelju povodom doseljavanja pravoslavnih Grka iz Peloponeza u Istru. Povelja govori da ti doseljenici ne smiju biti podređeni metropolitima koji su u Turskom carstvu nego moraju biti podložni CARSKOM METROPOLITU. Riječ je o Karlovačkom arhiepiskopu, čije je sjedište u Srijemskim Karlovcima i koji nosi titulu Patrijarh Hrvatski (1.), a koji je tad bio mjerodavan za sve pravoslavce u Austrijskom carstvu.
Povelja kralja Karla VI. (III.) temelji se na tadašnjem zakonodavstvu Austrijskog carstva i Hrvatskog kraljevstva i propisuje kako pravoslavni doseljenici moraju koristiti gregorijanski kalendar, koji je tada na snazi već 130 godina. Sadašnja SPC ponosi se time kako nikad nije koristila taj kalendar što je zapravo priznanje da doseljenici nisu bili Srbi niti su bili pripadnici neke srpske crkve, koje tada nije ni bilo.
Srpski povjesničari potvrđuju da je i kasnije, za vrijeme Marije Terezije hrvatska Karlovačka arhiepiskopija koristila gregorijanski kalendar. (2.)
U svibnju i lipnju 1923. godine u Carigradu je održan svepravoslavni sastanak koji je zaključio da se prihvaća ispravljeni julijanski kalendar koji zaostaje za astronomskom godinom samo 2,02 sekunde, odnosno točniji je gregorijanskog za 23,98 sekunde. Kako bi ispravili akumuliranu pogrješku u julijanskom kalendaru, odlučeno je da 1. listopad 1923. bude smatran 14. listopada 1923. Odlučeno je da nepomični blagdani i dalje imaju iste nadnevke, koji su imali po starom stilu, ali po novom kalendaru. Na primjer Božić, koji je datiran 25. prosinca slavi se i dalje 25. prosinca, umjesto 7. siječnja kao do tad.
Sam Carigradski patrijarh Grigorij 1924. godine uveo je ispravljeni julijanski kalendar za nepomične blagdane, a privremeno /do koncila/, Pasku i ostale pomične blagdane slave po Aleksandrijskoj Paskaliji, koja se temelji na starom julijanskom kalendaru. U narednim godinama isto je učinila i većina pravoslavnih crkava.(3.)
Godine 1920. u Kraljevini SHS, država (ukazom prejstolonasljednika A. Karađorđevića), suprotno crkvenim kanonima stvara novu crkvu pod nazivom: „Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca“. Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donjela odluku, kakvu traže crkveni kanoni za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS. Unatoč tomu baš ta crkva, koja je bila najveća i utjecajnija iz svih, koja je (suprotno crkvenim kanonima) ušla u novu crkvu postala je njezino središte. Zato i Beogradski arhiepiskop Dimitrije kad je bio (nekanonski) proglašen patrijarhom dodao je svojoj tituli i titulu Arhiepiskop Karlovački. Godine 1946. hrvatski komunisti daruju bratskoj socialističkoj republici Srbiji hrvatske gradove: Zemun, Petrovaradin i Srijemske Karlovce. Zato i nakon raspada SFRJ ti gradovi ostaju dio teritorija Srbije. Tako i po srbijanskoj tradiciji izmišljanja vlastite slavne povijesti nekadašnja je hrvatska Karlovačka arhiepiskopija naknadno proglašena srpskom crkvom jer su sad Srijemski Karlovci u Srbiji. Karlovačka arhiepiskopija prije 1918. nije bila „srpska” jer to nije bilo moguće – ne djeluje na (tad nepostojećem) srpskom teritoriju, njeni vjernici nisu Srbi jer tada u Hrvatskom kraljevstvu Srba nema (4.), a i načelno u Austrijskom carstvu nije bilo moguće postojanje neke strane pravoslavne crkve.
Srbi su u tom vremenu podanici Osmanskog carstva u kojemu nije na snazi niti julijanski, niti gregorijanski nego islamski kalendar (hidžra), čiji je početak 16. srpnja 622. (petak) kad se je prorok Muhamed odselio iz Meke u Medinu.
Dakle julijanski kalendar uveden je u crkvenoj uporabi u Hrvatskoj (Kraljevini SHS) godine 1920. Samo 22 godine kasnije NDH vraća na staro uvodeći ponovno gregorijanski kalendar u skladu s hrvatskom tradicijom.
Sve pravoslavne crkve izračunavaju Uskrs i blagdane povezane s njim po julijanskom kalendaru na temelju Aleksandrijske paskalije. Tako postoji pojam „pravoslavni Uskrs” jer svi pravoslavci slave zajedno ali ne postoji „pravoslavni Božić” jer jedni ga slave 25. prosinca, a drugi 7. sječnja. U slučaju da se nekad pojavi pojam „pravoslavni Božić” on bi označio baš 25. prosinca jer u crkvenim knjigama svih pravoslavnih crkava stoji da je Rođenje Hristovo 25 prosinca, samo ovisno o kalendaru, oni koji koriste ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski, slave taj blagdan 25. prosinca, a oni, koje slave po julijanskom, slave 7. siječnja.
Pojam „srpska nova godina” je smišljen kako bi dodao vrijednost nekim „slavnim” Srbima, ali je ogromna glupost jer zapravo ništa ne potiče iz Srbije, pa niti julijanski kalendar.
U srpskoj tradiciji u stvari najbitnije mjesto zauzima Islamski кalendar, kojega su se Srbi bezprjekorno pridržavali više od 500 godina (neki od njih čak do 1912.). Tako i hrvatski državni vrh u svom plitkom pokušaju dodvoravanja nekim Srbima kad njih pozdravlja povodom „srpske nove godine”, mora pripaziti čestita li im nova 2019. ili možda 1397 (po hidžri).
Otkad Srbi slave Božić 7. siječnja?
U srednjem vijeku svi kršćani koriste Julijanski kalendar u svjetovnoj i crkvenoj uporabi pa tako i Srbija, koja postoji (na neki način) samo 172 godine u kojima je neprekidno bila vazal Hrvatsko-mađarskog kraljevstva.
Godine 1582. stupa na snagu novi gregorijanski kalendar i briše nagomilanu pogrešku od 10 dana u usporedbi s astronomskoj godini. U narednih godina i stoljeća taj kalendar postupno prihvaća cijela Europa.
U drugoj polovici 14 st. Srbija nestaje i Srbi postaju podanici osmanskog carstva u kojemu je na snazi islamski kalendar (hidžra), čiji je početak 16. srpnja 622. Recimo kad je Garašanin pisao Načertanje (1844. u kršćanskim državama), Božić su Srbi slavili 9. Džumada al-Tanija 1222.
Srbija dobije nezavisnost od Osmanskog carstva 1879. i od tad u njoj je na snazi Julijanski kalendar ali tada je Božić, koji je u crkvenoj knjizi Minej za mjesec prosinac svrstan na datum 25. slavi se baš kad je 25. prosinac jer je isti kalendar u svjetovnoj uporabi. Taj isti dan u Austrijskom carstvu je 7. siječanj, ali u Srbiji je 25. prosinac.
Prije kraja 1918. stvorena je država Kraljevina SHS i 19. siječnja 1919. ukazom prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića na cijelom teritiriju novoj državi kao zvaničan u svjetovnoj uporabi uveden je Gregorijanski kalendar, koji je bio novi samo za dio teritorija nove države, koja je prije bila Srbija.
Od svega navedenoga slijedi da po prvi puta Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (nije SPC) slavi Božić na dan 7. siječnja 1920, koji je u njenim crkvenim knjigama još uvijek na nadnevak 25. prosinac.
Proslava Božića 7. siječnja je jugoslavenska tradicuja
U hrvatskoj je pravoslavnoj tradiciji proslava Božića 25. prosinca još od vremena hrvatske Karlovačke arhiepiskopije sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.
Najdulje je vrijeme u srpskoj tradiciji (500 godina) proslava Božića 9. Džumada al-Tanija i samo 40 godina 25. prosinca.
Po prvi puta novoosnovana Autokefalna ujedinjena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca slavi Božić 7. siječnja 1920. ali niti je crkva SPC, niti je država Srbija jer tada Srbije nema, a država je Kraljevina SHS.
Dakle proslava Božića 7. siječnja što nije u hrvatskoj tradiciji, nije niti u srpskoj nego u jugoslavenskoj tradiciji.
Oni, koji smatraju da je korištenje novog kalendara u pravoslavlju u stvari pokatoličavanje pravoslavaca, moraju si najprije odgovoriti na pitanje „Je li Carigradski patrijarh zapravo katolik jer je prvi uveo takav kalendar?”
Mi hrvatski pravoslavci, koji smo godine 2013. obnovili HPC, slavimo Božić 25 prosinca zajedno s drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama – Carigradskom patrijarhijom, Antiohijskom patrijarhijom, Aleksandrijskom patrijarhijom, Bugarskom patrijarhijom, Rumunjskom patrijarhijom … na temelju hrvatske tradicije i u skladu s odlukom svepravoslavnog sastanka u Carigradu 1923., koristimo ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski kalendar.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
IZVORI:
- Grujić, Radoslav (1931a). „Pećki patrijarsi i karlovački mitropoliti u 18 veku”. Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. 4: 13—34, 224—240.)
- Isidora B. Točanac Radović, Reforma Srpske pravoslavne crkve u Habzburškoj monarhiji za vreme vladavine Marije Terezije i Josifa II(1740-1790), Beograd, 2014.
- Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će, Zagreb 2017., s. 37.
- Liljana Dobrovšak, Povijest nacionalnih i vjerskih zajednica u Hrvatskoj od 1868. do 1941 / The history of Ethnic and Religious Communities in Croatia from 1868 to 1941, Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti, Zagreb, 2014: s. 33
HOP
