Željko Musa junak pobjede hrvatskih rukometnih kauboja ražalostio i rastužio i zavio u crno hrvatsku posrbicu Nemanju Matića komentatora srbijanskog RTS-a
Neustrašivi i nepobjedivi hrvatski rukometni kauboji su nakon epske drame svladali strašne norveške vikinge i sjajnim zgoditkom Željka Muse pet sekundi prije kraja drugoga produžetka od dva puta po pet minuta izborili nastup u nedjeljnom finalu u Štokholmu. Imali smo prigodu pogledati i poslušati očajnički izljev nemoći srbijanskoga rukometnog komentatora Nemanje Matića, rodom iz Obrenovca na Savi nekoliko desetaka kilometara daleko od samoga Beograda.
Kad je Obrenovac 2014. nakon nevjerojatnih i nezabilježeno katastrofalnih svibanjskih poplava plutao u vodi, a mnogo Obrenovčana i smrtno stradalo utopivši se u vodi što je potopila cijeli grad, Srbima je prva i najveća ispomoć stigla ravno iz Hrvatske. Tamo su pohrlile trupe hrvatskih spasitelja što su srbijanske davljenike izvlačili iz nabujale Save, ispumpavajući bujicu nadošle vode, koja je uništila i kućanstva odnijela veliki broj ljudskih života. Komentator današnje polufinalne utakmice rukometnog Europskog prvenstva Hrvatska – Norveška 29:28 Nemanja Matić mogao je stjecajem nepredvidivih životnih okolnosti sa svojom obitelji biti i sam žrtvom ćudi prirode i elementarne nepogode što je tad pogodila njegovo rodno mjesto. On jako dobro zna da su njegov Obenovac 2014. spasili ponajprije Hrvati iz Hrvatske. U znak zahvale i svojstveno zloj i nezahvalnoj bizantskoj naravi, narečeni Nemanja Matić večeras je toliko kidao od želje da ta ista Hrvatska, otkuda je njemu osobno i njegovim Obrenovčanima došao životni spas 2014. godine, izgubi od Norveške, da to graniči sa nestvarnom i neviđenom psihopatologijom ličnosti.
Duboko nacionalno i vjerski rascijepljeni posrbljeni i pravoslavizirani Hrvat iz Obrenovca i politički deklarirani velikosrbin Nemanja Matić tijekom utakmice je uglavnom naizmjenično galamio slaveći golove i Hrvatske i Norveške, ali kako se dvoboj bližio završnici, tad je izgubio svaki kriterij objektivnosti i počeo strastveno i zagriženo navijati za Norvežane kao da je rođen u Oslu. I kad su “vikinzi” stigli nakon minusa od tri gola 13:16 do prvoga poravnanja u drugom poluvremenu, počeo se bolesno potcjenjivački iživljavati na račun hrvatskih rukometaša, proglašavajući Norvežane rukometnim čarobnjacima, svemogućim, sveznajućim, svemoćnim i svevidjećim suhim genijalcima i izvanzemaljcima, koji će u samo njegovoj pokvarenoj mašti i prljavim strastima fontane glazbenih želja prelomiti u svoju korist polufinalnu tekmu već petnaest minuta prije istijeka regularnih 60 minuta igre. Kako je susret odmicao, rasla je nervoza i nevjerica posrbljenog i pogrbljenog Hrvata,a a zapravo političkog Srbina iz Obrenovca Nemanje Matića, a onaj pobjednički pogodak Želja Muse, vrijedan slavnoga hrvatskoga proboja u veliko finale, prvo hrvatsko euro finale nakon deset godina stanke u odigranim hrvatskim finalima na Europskim prvenstvima, potpuno je obezglavio ionako pogubljenog i u vremenu i prostoru izgubljenog Nemanju Matića. Ta hrvatska posrbica iz Obrenovca nadomak Beograda voli i tijekom nogometnih prijenosa često citirati misli legendarnih grčkih filozofa iz doba antike. Za njega je tako večerašnji ishod utakmice Hrvatska – Norveška ravan najvećim mitološkim grčkim tragedijama, a za svakog pravog i istinskog Hrvata ishod večerašnje rukometne drame je najveći i najljepši sportski doživljaj, osobito za one tisuće fanatičnih i presretnih hrvatskih navijača u dvorani, što su među šesnaest tisuća gledatelja u pravom skandinavskom ozračju prepune rukometne arene nadvisili i nadglasali združene Skandinavce na tribinama, jednako kao što su i nepobjedivi dečki nadvladali na parketu u divovskoj borbi velikog rukometnog suparnika iz Norveške.
Sad se svi Hrvati diljem svijeta nadaju kako će kauboji nakon što su preplivali i pokorili momčad iz zemlje svjetskih fjordova u nedjelju odigrati i jedno veličanstveno i nezaboravno finale za rukometne anale i po prvi puta u povijesti poslije dva olimpjska zlata i jednog svjetskog zlata, riznici zlatnih odličja pridodati i prvo zlato s jednog Europskog prvenstva u rukometu. Matić Nemanja koji puca i štuca od neznanja do tad bi morao makar svladati pravila rukometne igre i naučiti da se ne pucaju sedmerci netom nakon prvog produžetka.
Mogao je barem naučiti prije nego su mu nesretniku Srbi kao nacionalno posrbljenom i pravoslavizoranom Hrvatu podvalili lažno srpsko podrijetlo, makar i ona osnovna pravila rukometne igre. Srbijanski komentator Nemanja Matić prenosio je legendarnu rukometnu tekkmu između Hrvatske i Norveške kao da ga je izbacila poplava na površinu obale Save nakon obrenovačkih savskih plavljenja grada iz 2014. godine. Svejedno, Hrvati će u nedjelju uživati nakon finala u gozbi za švedskim stolom, a Nemanja ili car rukometnog neznanja i ljudskog nemorala i nezahvale Hrvatima od kojih etnički potječe, objedovat će tad sa svojim Srbima korijenje za švedskim stolom u Štokholmu. Švedi imaju jednu dobru izreku, a ona glasi: JUha se najdulje kuha u hladnom loncu. Naizgled hladnokrvni Nemanja Matić je dugo glumio neutralnost i objektivnost pred mikrofonom RTS-a, ali je njegov prijenos polufinala Hrvatska – Norveška izvukao iz dubine njegove posrbljene duše i srbiziranoga srca, onaj najgori osjećaj ljubomore, zavisti, pakosti i zlobe radi hrvatskog pothvata.
Nemanju Matića tek nakon hrvatskoga rukoemtnog zlata u finalu čeka tiha patnja i velika muka. S druge strane, nama svim Hrvatima još jedan korak do ispunjenja sna i plana i osvajanja rukometnog Mon Blana.
D.I.
HOP