PODRUŽNICA PRI MINISTARSTVU VANJSKIH I EUROPSKIH POSLOVA RH
—————————————————————————————————————–
Broj: 20-3/2019.
Zagreb, 27. prosinca 2019.
HRVATSKI SABOR
Nacionalno vijeće za praćenje provedbe
Strategije suzbijanja korupcije
Predmet: Dokazi za korupciju u službi vanjskih poslova (3)
Veza: Hrvatski sabor, KLASA: 050-01/19-38/08
Poštovani,
16. prosinca ove godine dostavili ste nam presliku dopisa Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 050-02/19-02/3, URBROJ: 521-IS-01-19-2, od 4. prosinca 2019. godine, pod nazivom „Davorin Zagorščak, povjerenik SDLSN pri MVEP, prijava moguće korupcije u MVEP – očitovanje“, a koji je Nacionalnom vijeću dostavljen slijedom zahtjeva od 28. listopada i požurnice od 5. prosinca 2019. godine.
Vezano uz navedeno, posebno važnim držimo upozoriti na činjenicu da je taj odgovor osobno sastavila osoba koju je naša sindikalna Podružnica, u svojim podnescima dostavljenima Nacionalnom vijeću 18. listopada i 4. prosinca 2019. godine, jasno i nedvojbeno imenovala kao ključnog dionika korupcijske piramide u službi vanjskih poslova, te da je ministar Gordan Grlić Radman, po svemu sudeći, bio prisiljen (a moguće i ucijenjen?!) protiv svoje volje potpisati taj akt a da ga pri tome nije stigao (između dva putovanja?!) ni pročitati a samim time niti razumjeti o čemu se zapravo radi.
Napomena: U urudžbenom broju spornog dopisa Ministarstva stoji oznaka „521-IS-01“, koja sukladno Planu brojčano-slovčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova“ pripada „Inspektoratu službe vanjskih poslova“, kojemu je na čelu „opunomoćeni ministar“ Damir Božić!!!
A kako smo to već upozorili i u našem podnesku od 4. prosinca, glavni inspektor službe vanjskih poslova Damir Božić je praktički od samih početaka rada hrvatske službe vanjskih poslova bio zaposlenik tzv. VII. Uprave, koja je obavljala poslove „fizičkog osiguranja i obavještajne te protuobavještajne prirode“, i to u vrijeme kada su današnji čelni ljudi Države (predsjednica Republike, predsjednik Sabora, predsjednik Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, ministar vanjskih poslova…) bili na samim počecima svojih diplomatskih karijera, dok posljednjih petnaestak godina Damir Božić obnaša dužnost glavnog inspektora službe vanjskih poslova, pa je i u jednom i u drugom slučaju bio u prilici doći do „tajni“ koje su mu omogućavale nesmiljeno trgovanje utjecajem, kako u okvirima službe vanjskih poslova tako i u okvirima Ministarstva uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, DORH-a i USKOK-a!
Dakle, na izravan upit Nacionalnog vijeća, dostavljen n/r ministra Gordana Grlića Radmana, ne samo da je odgovor sastavila osoba koja se u podnescima naše sindikalne Podružnice proziva kao jedan od „proizvođača“ korupcije u hrvatskoj službi vanjskih poslova, već je tim tekstom izravno kompromitiran i sam potpisnik, koji je pred Hrvatskim saborom položio odgovarajuću prisegu (- „Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliko napredak Republike Hrvatske“), budući da njegov potpis stoji ispod bjelodanih neistina i nedvojbenih laži, kojima se dokazuje navodna zakonitost u postupanjima tadašnje potpredsjednice Vlade i ministrice Marije Pejčinović Burić te tadašnje glavne tajnice Lorete Bertoša-Kušen, kao što se i posredno dokazuje „zakonitost“ odnosno „zakonom dopušteno“ trgovanje utjecajem od strane aktualnog glavnog inspektora službe vanjskih poslova Damira Božića.
Naime:
– zapošljavanje u državnoj službi na određeno vrijeme primarno je uređeno Zakonom o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/05, 107/07, 13/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12 – pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19), koji u članku 61. stavku 1. jednoznačno propisuje da se – „osobe u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje oglas i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose“, i to vezano uz članak 45.b Zakona, kojim je propisano da – „postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa uređuje uredbom Vlada“, pri čemu odredba članka 36. stavka 2. Zakona o vanjskim poslovima (na koju se poziva D. Božić) ne može biti konzumirana suprotno Zakonu o državnim službenicima, niti suprotno Uredbi o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi (Narodne novine, broj: 78/17 i 89/19), kojom je u članku 1. jednoznačno navedeno kako se – „ovom Uredbom uređuje postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi“ te kojom se jednoznačno utvrđuje da se – „slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju putem javnog natječaja“ (članak 2. stavak 1.) odnosno da se – „slobodno radno mjesto, (…) može popuniti putem internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika“ (članak 2. stavak 3.). A slijedom čega ministar može konzumirati odredbu članka 36. stavka 2. Zakona o vanjskim poslovima isključivo u slučaju kada je takvo što u granicama članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da – „pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu“, pri čemu je dužan u potpunosti uvažavati i odredbu članka 34. stavka 1. Zakona o vanjskim poslovima, kojom je nedvosmisleno propisano da – „stupanjem na dužnost u službu vanjskih poslova državni službenici imaju pravo i obvezu obavljati poslove u Ministarstvu vanjskih poslova i u diplomatskim misijama ili konzularnim uredima“. Istodobno, ministar je u danoj situaciji dužan postupiti i sukladno članku 76. Zakona o državnim službenicima, kojim je propisano da – „državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada“ (stavak 1.), te da se – „premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka“, pri čemu ta – „potreba službe mora biti obrazložena“ (stavak 2.);
– pozivanje glavnog inspektora Damira Božića na članak 32. stavak 2. Zakona o vanjskim poslovima (– „Natječaj nije obvezan za prijam u službu vanjskih poslova u slučajevima propisanima propisima o državnim službenicima i namještenicima te za pojedine državne službenike određene Uredbom o unutarnjem ustrojstvu službe vanjskih poslova“), uz istodobno zanemarivanje odredbe stavka 1. istoga članka Zakona (– „Državni službenici i namještenici primaju se u službu vanjskih poslova na temelju natječaja“), nije drugo doli postupanje suprotno propisanome u članku 15. Zakona o državnim službenicima (– „Državni službenik obvezan je svoje dužnosti predviđene opisom poslova radnog mjesta obavljati ispravno, na vrijeme, savjesno, stručno, ne koristeći ih radi osobnog probitka, u skladu s načelom javnosti, poštujući pri tome ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske“), te suprotno propisanome u članku 16. Zakona (– „Državni službenik obvezan je pri obavljanju svojih dužnosti postupati u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa i zabranjuje mu se zlouporaba ovlasti u postupanju prema strankama i suradnicima radi postizanja vlastitog interesa ili interesa druge fizičke ili pravne osobe“);
– pozivanje glavnog inspektora Damira Božića na članak 133. stavak 2. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (Narodne novine, broj: 20/17, 58/18 i 79/19), koji doslovce glasi: „Natječaj nije obavezan za prijam u službu vanjskih poslova za pojedine državne službenike na poslovima informacijske sigurnosti, zaštite podataka, kibernetičke sigurnosti, kripto-komunikacije, IT poslova, registra EU i NATO dokumenata koji se obavljaju u Upravi za informacijsku sigurnost pod uvjetom da državni službenici ispunjavaju uvjete za obavljanje navedenih poslova, u skladu s Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva uz ispunjenje sigurnosnih uvjeta propisanih posebnim propisima“, nije drugo doli grubo vrijeđanje inteligencije članova Nacionalnog vijeća za praćenje Strategije suzbijanja korupcije, budući da se primjeri nezakonitog zapošljavanja u službi vanjskih poslova odnose na dvije ugovorne diplomatkinje i jednu ugovornu sekretaricu, koje nisu djelatnice „Uprave za informacijsku sigurnost“!
Napomena 1: U sva tri sporna slučaja, Ministarstvo je slijedom odredbe članka 50. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova za popunjavanje navedenih radnih mjesta u inozemstvu pokrenulo odgovarajući postupak, kojim se – „zaposlenici službe vanjskih poslova obavještavaju o mogućnosti rasporeda na radna mjesta u DM/KU, objavom poziva za iskaz interesa na Intranet stranici Ministarstva“ (stavak 1.) pri čemu – „iznimno, kada postoji žurna potreba službe, ministar može na radno u DM/KU rasporediti zaposlenika koji ispunjava uvjete i bez prethodne objave poziva za iskaz interesa“!
Napomena 2: Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci i Rješenju, broj: U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015. godine, jasno i nedvojbeno navodi da su – „prije raspisivanja javnog natječaja odnosno internog oglasa sva državna tijela dužna kod središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose provjeriti ima li na raspolaganju Vladi službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno mjesto koje treba popuniti“, pri čemu kao mjerodavnu ustavnu odredbu ističe članak 44. Ustava Republike Hrvatske (– „Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe“);
– pozivanje glavnog inspektora Damira Božića na članak 56. tada važećega Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih poslova kao zakonske pretpostavke za zapošljavanje ugovornih diplomata bez provedbe Zakonom o državnim službenicima (u članku 2.) propisanoga – „javnog natječaja ili internog oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika“, nije dugi doli dodatni pokušaj vrijeđanja inteligencije članova Nacionalnog vijeća za praćenje Strategije suzbijanja korupcije, budući da je primitak u državnu službu na određeno vrijeme, istodobno, zakonom propisan kao upravni postupak (u kojemu se donosi odgovarajuće rješenje!), te se kao takav mora temeljiti i na Zakonu o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), kojim je u članku 5. stavku 1. jasno i nedvojbeno propisano da – „javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti“, pri čemu posebno treba napomenuti kako se interni „Pravilnik o unutarnjem redu“ ne smatra aktom u smislu članka 18. (tadašnjeg) Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16), isto kao niti u smislu članka 36. (aktualnog) Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 66/19), koji propisuje da su – „pravilnici provedbeni propisi“, pri čemu se – „pravilnikom detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene“, a istim je Zakonom u članku 37. pripisano i da se – „provedbeni propisi objavljuju u Narodnim novinama“, pa samim time interni „Pravilnik“ nije niti propis u smislu članka 90. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (– „Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u ‘Narodnim novinama’, službenom listu Republike Hrvatske“);
– pozivanje glavnog inspektora Damira Božića na „opisani pravni okvir“ kao zakonit u postupku primitka na određeno vrijeme ugovornih diplomata u Veleposlanstvu u Moskvi, generalnom konzulatu u Sydneyu te Generalnom konzulatu u Düsseldorfu, nije drugo doli besramna laž, i ne predstavlja drugo doli bezočno podcjenjivanje inteligencije članova Nacionalnog vijeća za praćenje Strategije suzbijanja korupcije, budući da ne postoji pravni okvir kojim bi se moglo „gospođe [X i Y] uputiti na obvezatne pripreme 17. svibnja 2017. godine, koje su uspješno završile 14. lipnja [X] odnosno 16. lipnja [Y]“, budući da u to vrijeme „gospođe“ nisu bile državne službenice(!), pa, prije negoli su primljene u državnu službu na određeno vrijeme, nisu mogle legalno proći ni sigurnosnu provjeru propisanu u članku 13. stavku 1. podstavku 8. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj: 85/08 i 86/12), kojim je izričito propisano da se – „temeljna sigurnosna provjera provodi za čelnike i zaposlenike diplomatskih i konzularnih predstavništava Republike Hrvatske“, jer su s njima odgovarajući ugovori o radu potpisani tek 12. odnosno 14. srpnja 2017. godine
Zaključno, vezano uz besramno i ničime argumentirano blaćenje potpisnika predstavki dostavljenih Nacionalnom vijeću za praćenje Strategije suzbijanja korupcije 18. listopada i 4. prosinca 2019. godine (– „postoji osnovana sumnja da je Davorin Zagorščak počinio tešku povredu službene dužnosti za koju se tereti a koja se sastoji u iznošenju neistinitih navoda koje Zagorščak ponavlja i u prijavi upućenoj Nacionalnom vijeću“ – kako to tvrdi Damir Božić!), ovdje je suvišno trošiti riječi, budući da se glavni inspektor službe vanjskih poslova Damir Božić poziva na kompromitirane postupke provedene u najboljoj boljševičkoj maniri po modelu verbalnoga delikta (– „Davorin Zagorščak odgovoran je što je neutemeljeno naveo da je korupcija jedno od najvećih zala hrvatske službe vanjskih poslova, te je iskazao vjeru u potporu naporima za suzbijanje korupcije u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti, opisanu kao iznošenje neistinitih tvrdnji kojima se narušava ugled Republike Hrvatske i službe vanjskih poslova“ – Sandra Kantolić u Rješenju Službeničkog suda u Zagrebu, KLASA: UP/I-114-04/15-01/34, URBROJ: 515-14/3-18-26, od 22. veljače 2018. godine), te se u tom smislu Vijeću dostavlja pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu (broj: V-KŽ-477/09, od 8. rujna 2009. godine), te njoj prethodeća presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (broj: XXII-KO-2834/05, od 10. studenoga 2008. godine), zajedno sa Bilješkom o obilasku Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu (KLASA: 018-06-02/02-114, URBROJ: 521-03-05-01/01-02-01 [sastavio Petar Uzorinac], od 31. svibnja 2002.) te Izvješćem o obavljenom nadzoru Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu (URBROJ: 521-01-03-02/SL-4, od 10. svibnja 2002.), uključivo i Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (poslovni broj: III-KO-1367/2007, od 28. siječnja 2008.), kako bi Vijeće samostalno moglo prosuditi o vjerodostojnosti optužbi koje je na račun podnositelja predstavki Vijeću iznio glavni inspektor službe vanjskih poslova Damir Božić (u aktu koji je, u više no zagonetnim okolnostima, potpisao ministar vanjskih i europski poslova Gordan Grlić Radman!).
Također, ovdje je potrebno posebno ukazati na nespornu laž koju je potpisao ministar Gordan Grlić Radman, da – „prema ocjeni Upravnog suda“ (presuda broj: UsI-204/19-18, od 9. rujna 2019. godine: – u prilogu) – „postoji osnovana sumnja da je Davorin Zagorščak počinio povredu službene dužnosti za koju se tereti a koja se sastoji i u iznošenju neistinitih navoda koje Zagorščak ponavlja i u predmetnoj prijavi upućenoj Nacionalnom vijeću“, budući da u toj istoj presudi na koju se poziva ministar u Vladi Republike Hrvatske (vezano uz koju je sam predsjednik Andrej Plenković – „istaknuo da će pravna država, u smislu uređenja državne vlasti temeljem načela non sub homine sed sub lege, biti temeljni princip djelovanja njegove Vlade“), Upravni sud izričito navodi kao – „u konkretnom slučaju tužitelj [Ministarstvo vanjskih i europskih poslova] nije u tužbenom zahtjevu niti u tužbi naznačio činjenični opis povrede službene dužnosti“ (- „obrazloženje“, stranica 2, redci 38 i 39), te da je – „predmet upravnog spora [broj: UsI-204/19-18] utvrđivanje postojanja propisanih pretpostavki za donošenje odluke suda kojom se nadomješta suglasnost sindikata za pokretanje disciplinskog postupka protiv sindikalnog povjerenika, a ne odlučuje se o tome je li sindikalni povjerenik počinio povredu službene dužnosti u odnosu na koji tužitelj namjerava pokrenuti postupak“ (- „obrazloženje“, stranica 5, redci 32 do 36), odnosno da je – „sporno predstavljaju li radnje [javnog razotkrivanja korupcije] povredu pravila službe ili ne; međutim, o tome se ne odlučuje u ovom upravnom sporu“ (- „obrazloženje“, stranica 7, redci 16 i 17)
Napomena: Netom navedeno ne svjedoči o drugome doli o lažnom svjedočenju jednoga člana Vlade Republike Hrvatske pred Hrvatskim saborom, i to s ciljem da se protivno članku 5. i protivno članku 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine, broj: 17/19) spriječi prijavljivanje nepravilnosti (tj. korupcije) te da se istodobno – „pokretanjem stegovnog postupka, prijavitelj nepravilnosti stavi u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti“, a da se pri tome istodobno zaštite svi oni koji aktivno sudjeluju u korupcijskoj piramidi u okvirima hrvatske službe vanjskih poslova! I sve to usprkos odredbi članka 204. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), kojom je propisano kako je – „svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao“, te usprkos s time povezanom odredbom članka 302. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17), kojom je propisano da će se – „kaznom iz stavka 1. ovoga članka [kaznom zatvora do tri godine] kazniti službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi“. Isto tako, držimo da u konkretnom slučaju posebnu pozornost treba posvetiti i činjenici da je lažno svjedočenje (čak i u kontekstu ucjene i prisile da se tako postupi!) kao takvo kažnjivo slijedom odredbe članka 305. stavka 2. Kaznenoga zakona (– „Kaznom iz stavka 1. ovoga članka [kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina] kaznit će se stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku“), i to posebice vezano uz kontekst odgovarajuće prisegu dane pred Hrvatskim saborom (– „Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske“)!
Ujedno, a vezano uz sporni odgovor Ministarstva vanjskih i europskih poslova, zaprimljen u Hrvatskom saboru 10. prosinca ove godine, Podružnica koristi prigodu za dostaviti dokaze o još jednom eklatantnom primjeru korupcije u hrvatskoj službi vanjskih poslova.
Konkretno, radi se o nedvojbeno nezakonitom imenovanju aktualnog „ovlaštenoga za obavljanje poslova glavnog tajnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova“ za „veleposlanika Republike Hrvatske u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske“, i to slijedom Odluke predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, KLASA: 080-01/19-01/05, URBROJ: 71-06-01/1-19-2, od 12. srpnja 2019. godine (Narodne novine, broj: 69/19), izravno suprotne odredbi članka 22. Zakona o vanjskim poslovima te nedvojbeno suprotne odredbi članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (– „Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu“), kao i izravno suprotne odredbi članka 5. stavka 2. Ustava (– „Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“), povezano s odredbom članka 3. Ustava (– „Sloboda, jednakost, …vladavina prava …najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava“).
Naime, u postupku donošenja navedene Odluke, (tadašnja) potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova mr. sc. Marija Pejčinović Burić je, dostavljajući Uredu predsjednice Republike svoj prijedlog za imenovanje Petra Uzorinca „veleposlanikom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova“, nesporno zloporabila dobronamjernost i pravnu neupućenost gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, navodeći kako imenovanoga predlaže za veleposlanika („akreditiranoga“ u Ministarstvu u Zagrebu!) sukladno članku 22. Zakona o vanjskim poslovima, slijedom kojega predsjednik Republike Hrvatske može državljane Republike Hrvatske imenovati na diplomatske dužnosti (– „Veleposlanika (ambasadora), šefa stalne misije, poslanika (u daljnjem tekstu: šef diplomatske misije) postavlja i opoziva predsjednik Republike“), pri čemu Zakon propisuje i to da – „izvanrednom i opunomoćenom veleposlaniku, šefu stalne misije i poslaniku predsjednik Republike daje vjerodajnice (akreditivna pisma) i opozivna pisma“. I tim je svojim, u suštini, nedvojbeno protuzakonitim prijedlogom gospođa Pejčinović Burić namjerno(!?) dovela u zabludu predsjednicu Grabar-Kitarović, kada je u pitanju meritum članka 22. Zakona o vanjskim poslovima, koji, ponovimo to, govori isključivo o – „šefu diplomatske misije“, a dobro je znano da Bečka konvencija o diplomatskim odnosima (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 4/17) u članku 3. strogo definira – „funkcije diplomatske misije“, isto kao što je svima dobro znano da Glavno tajništvo Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske samo po sebi nije „diplomatska misija“, pa ni vršitelj dužnosti glavnoga tajnika (a za što je nedavno gospodin Uzorinac treći puta uzastopce imenovan, privremeno na 6 mjeseci!) ne obavlja, i u svom sveukupnom radu u Ministarstvu nije obavljao(!), nikakve diplomatske poslove u smislu Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, već obavlja isključivo poslove u smislu članka 137. stavka 3. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (Narodne novine, broj: 20/17, 58/18 i 79/19), tj. – „upravlja radom Glavnog tajništva“!
(Napomena: U hrvatskoj pravnoj stečevini ne postoji niti jedan jedini zakon u kojemu bi se kao takav navodio pojam – „veleposlanik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske“, pa je stoga bjelodano spornu Odluku o imenovanju Patra Uzorinca „veleposlanikom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske“ moguće motriti i u kontekstu odgovarajuće prisege – „Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana; Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske; Tako mi Bog pomogao“!)
Također, ovdje je nužno upozoriti i na činjenicu da je tekst spornog (tj. nedvojbeno nezakonitog) prijedloga, koji je Uredu predsjednice Republike dostavila gospođa Pejčinović Burić, po svemu sudeći napisao osobno sam Petar Uzorinac (kao svojevrsnu nagradu za prikrivanje korupcije u službi vanjskih poslova), više no dobro znajući da članak 22. Zakona o vanjskim poslovima govori isključivo o „šefovima diplomatskih misija“ Republike Hrvatske, sukladno Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima akreditiranima u inozemstvu, a na takvo što navodi i protuzakonita uskrata odgovora na podnesak naše Podružnice (broj: 17/2019), kao i protuzakonito odbijanje glavnog inspektora službe vanjskih poslova Damira Božića da odgovori na podnesak Podružnice (broj: 17-2/2019) dostavljen 6. studenoga ove godine u svezi s tim nezakonitim imenovanjem.
S poštovanjem,
Povjerenik SDLSN RH pri MVEP
Davorin Zagorščak
U prilogu:
– Odgovor Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: 050-02/19-02/3, URBROJ: 521-IS-01-19-2, od 4. prosinca 2019. godine, dostavljen Nacionalnom vijeću za praćenje Strategije suzbijanja korupcije [1]
– Zapisnik Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-204/19-12, od 15. srpnja 2019. [2]
– Presuda Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-204/19-18, od 9. rujna 2019. [3]
– Rješenje Službeničkog suda u Zagrebu, KLASA: UP/I-114-04/15-01/34, URBROJ: 515-14/3-18-26, od 22. veljače 2018. [4]
– Presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: V-KŽ-477/09, od 8. rujna 2009. [5]
– Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. broj: XXII-KO-2834/05, od 10. studenoga 2008. [6]
– Presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: III-KO-1367/2007, od 28. siječnja 2008. [7]
– Bilješka o obilasku Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, KLASA: 018-06-02/02-114, URBROJ: 521-03-05-01/01-02-01 (sastavio Petar Uzorinac), od 31. svibnja 2002. [8]
– Odluka predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o postavljenju Petra Uzorinca za „veleposlanika u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova“, od 12. srpnja 2019. (Narodne novine, broj: 69/19) [9]
– Izvješće o obavljenom nadzoru Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, URBROJ: 521-01-03-02/SL-4, od 10. svibnja 2002. [10]
– Zahtjev Podružnice SDLSN RH pri MVEP za pristup informacijama od 16. rujna 2019. godine, dostavljen Ministarstvu vanjskih i europskih poslova [11]
– Podnesak Podružnice SDLSN RH pri MVEP, broj: 17/2019, od 1. listopada 2019. godine, dostavljen Nj. E. Petru Uzorincu, veleposlaniku Republike Hrvatske u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i ovlaštenome za obavljanje poslova glavnoga tajnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske [12]
– Podnesak Podružnice SDLSN RH pri MVEP, broj: 17-2/2019, od 6. studenoga 2019. godine, dostavljen Inspektoratu službe vanjskih poslova [13]
– Podnesak Podružnice SDLSN RH pri MVEP, broj: 18-2/2019, od 16. listopada 2019. godine, dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. policijskoj postaji Zagreb [14]
– Kaznena prijava protiv glavnog inspektora službe vanjskih poslova Damira Božića, 12. veljače 2019. godine dostavljena Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. policijskoj postaji Zagreb [15]
– Podnesak Podružnice SDLSN RH pri MVEP, broj: 24/2019, od 11. studenoga 2019. godine, dostavljen Striboru Kikerecu, pomoćniku ministra u Upravi za informacijsku sigurnost Ministarstva vanjskih i europskih poslova [16]
– Elektronička poruka Podružnice SDLSN RH pri MVEP, od 29. studenoga 2019. godine, dostavljena Glavnom tajništvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Nj. E. Petru Uzorincu, veleposlaniku Republike Hrvatske u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i ovlaštenome za obavljanje poslova glavnoga tajnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, te njegovim najbližim suradnicima [17]
– Dopis Ministarstva uprave, Samostalnog sektora za upravnu inspekciju, Službe za inspekciju državne uprave, KLASA: 050-02/19-01/688, URBROJ: 515-08-01/519-2, od 28. studenoga 2019. godine, dostavljen Glavnom tajništvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova [18]
HOP
