HRVATSKI ULJUDBENI POKRET
Uljudbeno i gospodarsko ortačko društvo
Zagreb – Pete poljanice 7
[email protected]
[email protected]
Zagreb, 7. veljače 2020.
“NOVOSTI” MILORADA PUPOVCA
Hajrudin Hromadžić
Ljudevita Gaja 7
10000 ZAGREB
Predmet:
Ovo je javno pismo.-
Cijenjeni gospodine Hromadžiću,
U “Novostima” (Zagreb, 6. veljače 2020.) objavili ste tekst pod naslovom “Leksikon tranzicije: Ustaše” s navodima kojega se uopće ne slažemo, ali prihvaćamo Vaše pravo (iako ste očito u zabludi) na slobodnu riječ (ne i zlonamjernost).
Naime, u navedenom članku iznijeli ste niz netočnosti na koje ću Vam ja ovdje ukratko odgovoriti, da ih više (nigdje – ovo je zapovijed) ne ponavljate:
Ad 1.-
“USTAŠE; pokret oformljen 1929. na tragu hrvatskog nacionalizma.”
Postoje hrvatski nacionalisti (mi smo – s ponosom to ističemo – jedni od njih), ali ne i hrvatski nacionalizam. To što vi zovete hrvatskim nacionalizmom je Hrvatsko Državno Pravo (“od Raše u Istri do rijeke Drine”) kodificirano 753. godina u zaključcima Sabora održanog na Duvanjskom polju uz nazočnost izaslanika Svete Stolice i Bizanta, te prihvaćeno od Franačke države.
Ad 2.-
“USTAŠE; pokret oformljen 1929. na tragu hrvatskog nacionalizma.”
Ustaški pokret nikada nije osnovan (pa nije niti postojao), posebno ne 1929. godine. Dezinformacije o tome uporno šire zlonamjernici, bilo “partizani = antifašisti = ribentropovci/molotovci”, kojih u hrvatskom društvu ima manje od 1 %, bilo “ustaše”, kojih u hrvatskom društvu ima manje od 2%. Pritom, dakako, uopće ne navode datum osnivanja, nazočne na osnivanju, zapisnike s osnivanja, ustrojni sustav (zbiljni) i programsku usmjerenost. Naime, bilo ustaški Ustav, bilo ustaška Načela, samo su općepoznate enciklopedijske naznake, nimalo autorski iskazane od strane Dr. Ante Pavelića. Samog Dr. Antu Pavelića nitko nikada nije imenovao (proglasio) Poglavnikom, nego je on taj naslov prihvatio nakon što ga je lansirala Aleksandrova policija. Vjerojatno bih i ja to učinio da sam bio na nje njegovom. Diglo mu je to “perje”, koje on svojim “revolucionarnim” radom nije zaslužio. U tom smislu osobno sam pokrenuo postupak na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji je još u tijeku.
Ad 3.-
“U kontekstu otpora monarhističkom poretku tadašnje Kraljevine Jugoslavije.”
Monarhistički poredak “Kraljevine Jugoslavije” (neko vrijeme korišteni naziv za Kraljevinu Srbiju, poslije 1929.) nije se nikako ticao Hrvata, jer Država Hrvatska (posve samostalna od 29.listopada 1918. godine) s uredovnim nazivom Trojednice, odnosno Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nikada nije ušla u nekakvo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (t.j. u Kraljevinu Srbiju), nego je Srpska vojska (nakon raspuštanja hrvatskih Pučkih ustaša) iza improvizirane izjave regenta Aleksandra Kara-Đorđevića (1. prosinca 1918.) okupirala Hrvatske Zemlje.
Ad 4.-
“Pronacističke, klerofašističke i rasističke marionetske Nezavisne Države Hrvatske (NDH).”
Nezavisna Država Hrvatska je promičbeni (zakonski neverificirani) naziv za Državu Hrvatsku, kako se je od 10. travnja 1941. godine (nakon što su prekinute sve sveze Zagreba s Beogradom) zvala Banovina Hrvatska, odnosno Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (u Londonu se – dokumentarno potvrđeno – još i 1943. godine rabi državni naziv Banovine hrvatske) . Na čelu joj je (od 10. do 17. travnja 1941.) bio ban Slavko Kvaternik (koji je tu funkciju – uz prigodnu dobrodošlicu – preuzeo od Dr. Franje Žilića, Prvog odjelnog predstojnika Banske Vlasti i predsjednika Suda Sedmorice = Vrhovnog suda BH). Banski položaj je (u Banskim dvorima, a uz nazočnost Dr. Mile Budaka – predsjednika Privremenog hrvatskog vodstva = Hrvatske vlade – Mladena Lorkovića, Andrije Hebranga, Vladimira Bakarića, a vjerojatno i Josipa Broza) 17. travnja 1941. godine (nakon izlaska “Narodnih novina”) od Slavka Kvaternika preuzeo Dr. Ante Pavelić.
Ad 5.-
“U ideologiji je ustaškog pokreta ideja o ‘velikoj Hrvatskoj'”.
Zamijenili ste pojmove. Ivo Šarinić je napisao knjigu “Ideologija seljačkog pokreta”, a “Ideologija ustaškog pokreta” nikada nije napisana. Istina, Dr. Ante Pavelić u Načelima govori o povijesnim hrvatskim zemljama, ali to nije nikakva Velika Hrvatska, to je jednostavno (pravno utemeljeno) Hrvatska. Kom’ pravo, kom’ krivo! “Velika Hrvatska” je vlaško-turkiška (sada: bošnjačka u režiji Mustafe Cerića i sličnih spodoba) podvala, koja se Hrvatima pokušava pripisivati.
Ad 6.-
“S granicama Banovine Hrvatske (pored Hrvatske i BiH, dijelovi Vojvodine, Crne Gore te Sandžaka).”
Srijem je oduvijek hrvatska pokrajina, zasad još uvijek – dijelom – pod srpskom okupacijom. Sandžak nije dio Države Hrvatske, ali ni Države Srbije. Ima pravo (kao i Kosovo) na svoju državnost. Duklja je bila dio Države Hrvatske, a sada čestitamo samostalnoj Crnoj Gori!
Ad 7.-
“Tretman bosanskohercegovačkih muslimana kao Hrvata u etničkom smislu.”
Dr. Ante Pavelić je bio čovjek, a to znači – ponekad, kao i svi mi, griješna osoba. Nu, bio je pametan, vrhunski obrazovan i informiran. Znao je za Srbe islamske vjere, a i za potomke Osmanlija (= Turkiša, = Bošnjaka). Smatrao je da su “cvijet Hrvatstva” – razumije se samo po sebi – samo Hrvati islamske vjere. Hoćete li reći da i ja griješim što se smatram počašćenim biti istoga roda s Ljudskim Veličinama kao što su Ismet Muftić, Kasim Gujić, Munir Šahinović Ekremov, Ismet Žunić, Ahmed Muradbegović, Safvet beg Bašagić, Mustafa Busuladžić, Alija Nametak, Halid Čaušević, Muhamed Hadžijahić …?
Nažalost, uz neznanje, u svom ste članku iznijeli i niz uvreda na koje moram reagirati. Tražim javnu ispriku, inače ću Vas tužiti zbog klevete.
Moja najstarija kći Biserka, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnica Hrvatske Vojske i Hrvatskih Obrambenih Snaga, poginula je u Vinkovcima 8. studenog 1991. godine, s ponosom je pozdravljala: Za Dom Spremni!”, kao što to ja i danas činim. Ne zato, jer je tako pozdravljao i Dr. Ante Pavelić, nego zato što je taj pozdrav od mene naučila, a ja tako pozdravljam, jer to hoću i jer živim u svojoj Državi Hrvatskoj.
Vas ću pak, cijenjeni g. Hromadžiću, ako Vam ne prija život u demokratskoj Republici Hrvatskoj, i ako još uvijek zazivate vremena kad se Kaure nabijalo na kolac, rado otpratiti do najbliže naše državne međe i poželjeti Vam – Sreatan put!
S poštovanjem
dr. sc. Tomislav Dragun
Opunomoćenik
Hrvatskog uljudbenog pokreta
P.S.
Ovaj Vaš članak objavit ćemo u “Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 129 (8. ožujka 2020.) i ovim našim pismom. Nadamo se da će i “Novosti” smoći hrabrosti i poštenja, te učiniti isto.
