Prozor i župa Rama, prvotno se nalazila u sastavu hrvatskog kraljevstva od osnutka hrvatske države u ranom srednjevjekovlju. U 12. stoljeću pripala je prvi puta teritoriju Bosne. Prvi spomen Rame je iz 1138. godine u naslovu hrvatsko ugarskog kralja Bele II i to kao toponimska istoznačnica za Bosnu u cjelini. Poslije je nazivljem pokrajine i županije, jer ramski kraj tradicijski, kulturno, pravno, povijesno i po brojnim odlikama ne spada posve niti u pravu Bosnu, niti posve u Hercegovinu, već je prirodni prijelaz i mješavina duha te dvije hrvatske povijesne pokrajine Bosne i Hercegovine. Postojala je povelja iz 1103. godine za koju je poslije dokazano da je krivotvorina, a prema njoj je još tada ugarsko – hrvatski vladar Koloman iz dinastije Arpadovića nosio naslov “kralja Rame,” što je za ondašnje pojmove imalo isto značenje i naslova kralja cijele Bosne, jer je Rama u to vrijeme bila drugo ime za cijelu Bosnu.
Rama je u doba hrvatskih kraljeva bila županija smještena oko rijeke Rame i srednjeg toka rijeke Neretve. Sjedište joj je bila utvrda u današnjem gradu Prozoru. Na čelu župe je bio župan ramski. Bila je istog ustrojstva kao i ostale hrvatske županije prema Primorju ili kao u onim sjvernijim po bosanskoj unutrašnjosti. Prozor i danas predstavlja središte regije Rama, što je izvorni i stari hrvatski naziv za taj kraj, još iz doba kad je župa Rama bila dio Hrvatskog Kraljevstva i prije nego je postalo dijelom osamostaljenog istočnog hrvatskog kraljevstva nazvanom imenom Bosna, gdje se onda našao taj višestoljetni, drevni i iskonski hrvatski kraj ramske župe s gradom Prozorom.
Gubitkom vladara hrvatske krvi i ulaskom u državnu zajednicu s Ugarskom, nestankom Crvene Hrvatske ( Duklje ) i jačanjem srpske ( raške ) države, proširila se Bosna, koja se tad te bori za vlastitu državnopravnu neovisnost. Raste i utjecaj Bizanta, te za kratko car Emanuel Komnen uspijeva obnoviti vlast na cijelom Balkanu i u njegovom okružju. Rama zbog svojih prirodno zemljopisnih uvjeta, gdje visoke planine ograđuju kraj, prostorno ostaje zatvorena, izolirana i skladna cjelina. Zemljopisni su čimbenici pridonijeli tome da je Rama nešto od svoje posebnosti, premda je bila neminovno pod utjecajem najbližih i prirodnih susjeda iz matične hrvatske države i onda kad je postala graničnim i ugaonim kamenom na razmeđu Hrvatske i njezinog istočnog kraljevstva i povijesne hrvatske pokrajine Bosne.
Iako se ne zna pouzdano godina kad su Hrvati zagospodarili Ramskom dolinom, u vrijeme jačanja srednjovjekovne hrvatske pokrajine Bosne, tada se i Rama našla u njenom sastavu. Važnu je ulogu imala za vrijeme vladavine bosanske dinastije hrvatskog korijena Kotromanića, čiji su preci davno iz Slavonije i preko Save doselili u središnju Bosnu. Postojbina potonje bosanske dinastije Kotromanića bila je u Kutjevu u Hrvatskoj, tako da su i najslavniji vladari loze Kotromanića, najprije Kulin ban, onda i kralj Stjepan II i kralj Tvrtko, koje sve redom i od Hrvata pokušavaju ukrasti i Srbi i Bošnjaci zapravo potomci čistokrvnih Hrvata iz Slavonije doseljenih u srednjem vijeku u Bosnu.
U jednoj povelji koju je 1322. godine izdao Stjepan II Kotromanić spominje se od Rame knez Ostoja, a iz druge povelje pisane 1323. godine doznaje se da je to bio knez Ostoja Pribojević. Ime grada Prozora prvi put se spominje u darovnici Tvrtka I, koju je izdao 11. kolovoza 1366. godine u župi Rami pod Prozor gradom, kojom daruje hrvatskom vojvodi i velikašu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću čitavu Plivsku župu sa tvrdim Sokol gradom. Grad je izvjesno nastao izgradnjom utvrđenja oko kojeg se kasnije razvilo predgrađe, ustvari gradsko naselje. Ono je prije pada Bosne pod osmanlijsku vlast postalo poznato bosansko trgovište.
Osmanlije su vojno zauzele staru hrvatsku župu Ramu s gradom Prozorom u ljeto 1463. godine. U listopadu iste godine kršćanski bojovnik Vladislav Hercegović ju je oslobodio od Turaka, pa mu je ugarski kralj Matija Korvin 6. prosinca 1463. godine darovao Prozor kao nagradu za pomoć u borbama koje je tada vodio u Bosni.Od tada pa do 1469. godine nema joj spomena u povijesnim vrelima. Godine 1469. Rama se javlja kao nahija u kadiluku Neretva, a njen grad Prozor kao tvrđava s posadom. Prema predaji sultan Mehmed Fatih ( 1451 – 1481 ) je najkasnije osvojio prozorski grad, odnosno utvrdu, koja mu je pružala junački i dug vojni otpor u iscrpljujućim bitkama za grad. Prozor je u vrijeme austrougarskog zaposjednuća Bosne od 1878 – 1918. imao u svom nevelikom gradskom središtu 845 stanovnika, a čitav prozorski kotar brojao je 9 419 stanovnika, u velikoj većini Hrvata katolika. Prozor je pod novom vlašću bio sjedište kotara, a zatim i općine.
HOP
