ŠTO JE BUDUĆI PREDSJEDNIK HTIO PORUČITI
Riječ inauguracija dolazi od latinske riječi „inauguratio“ a koristi se za postupak svečanog uvođenja u zvanje, položaj ili dužnost. Tim činom (obredom) su auguri u starom Rimu ispitivali volju bogova pri mnogim javnim manifestacijama. Kod nas se s tim izrazom susrećemo nakon izbora budućeg predsjednika i to pri njegovom preuzimanju dužnosti pa bi se tako ta riječ mogla prevesti i kao ustoličenje. Nažalost manifestacija inauguracije kod nas nema jasno definiran protokol pa se tako može obavljati prema mišljenju, volji i želji budućeg predsjednika, njegovog tima ili pak neke treće osobe. Ako je to svečani trenutak na najvišoj državnoj razini onda bi trebao biti potpuno jasno i precizno definiran i tada ne bi trebao iza sebe stvoriti čitav niz nepotrebnih pitanja. Taj se protokol nikako ne smije vezati na neku stranačku ideološku platformu već mora manifestirati jasna ustavna načela na kojima počiva identitet države. Da je to bilo tako riješeno ne bi se dogodila ovakva inauguracija koja je više sličila na karmine nacionalnog identiteta nego na državnu svečanost. Ako učinite dublju analizu ove inauguracije vidjet će te da je to stvarno tako.
Već na samom početku TV prijenosa spiker je naglašavao kako u povijest odlaze Počasno-ceremonijalne odore koje su načinjene prema povijesnim vojnim odorama i dio su našeg nacionalnog identiteta. Cijele skupine turista iz raznih zemalja svijeta vrlo rado su prisustvovale smjenama straže i za uspomenu snimale tu vrlo zanimljivu manifestaciju. Ako su takve manifestacije u mnogim državama svijeta nacionalni ponos pitam se zašto to kod nas ne može biti.
Nekonvencionalno izvođenje Hrvatske himne razjarilo je sve domoljube i iznenadilo sve one kojima baš i nije previše stalo do našeg nacionalnog identiteta. Pogled koji je sam predsjednik uputio prema gospođi Josipi Lisac koja je intonirala himnu jasno nam je dao do znanja da je i on sam iznenađen takvom izvedbom.
Ako je on njezin fan onda je sasvim sigurno znao njezin način i stil pjevanja i mogao je predvidjeti čak i ovu situaciju.
S obzirom na klavirski uvod i nerazgovjetnost pomislio sam kako se pjeva nešto drugo a ne himna. Iako su riječi i notni zapis himne jasno zapisani izvedba je sličila na sve drugo nego na našu nacionalnu himnu. Moram reći kako je to bilo prilično sramotno i uvredljivo. Gospođa Josipa Lisac je sasvim sigurno vrhunska pjevačica osebujnog stila pjevanja i oblačenja i vrlo ju rado slušam u izvedbi njezinih pjesama, ali sasvim sigurno nije tip pjevačice kojoj se može povjeriti ovaj zadatak. Mogu li si ideološki protivnici postaviti pitanje je li to bilo namjerno? Upravo već samo radi toga jasno je kako se inauguracijski tijek mora precizno definirati.
Sam izbor uzvanika nameće nam čitav niz vrlo značajnih pitanja. Prvo i najveće pitanje je može li država ovako važnu odluku prepustiti na volju pojedincu ili ga mora protokolarno riješiti. Ne pozvati čelnike političkih stranaka na inauguraciju šamar je demokraciji i kao da želi reći ja sam Bog i biti će onako kako ja kažem. Ne sliči li vam to uzurpaciji vlasti ili pak samovladi. Vraća li nas to to natrag u jednoumlje iz kojega smo jedva izašli.
U jednoj višenacionalnoj i multikonfesionalnoj državi ne pozvati na ovu svečanost predstavnike vjerskih zajednica uistinu otvara Pandorinu kutiju i nameće pitanje kakav će nadalje biti odnos prema vjerskim zajednicama. Hoće li opet po boljševičko-komunističkom obrascu vjera biti strogo kontrolirana ili pak zabranjena?
Hrvatska je svojom višestoljetnom tradicijom i kulturom u svijetu uvijek bila prepoznatljiva kao vrlo rado odredište upravo radi gostoprimstva svakom putniku namjerniku. Sa svim susjedima i s drugim državama uvijek je srdačno i konstruktivno surađivala što je uvijek bilo vidljivo prisustvovanjem diplomatskog kora na svim važnijim državnim manifestacijama. Zašto je to ovaj put izostavljeno? Predstavlja li to možda signal u zaokretu vanjske politike i naznaka je zatvaranja u vlastitu čahuru. Prisjetimo se samo izjava bivšeg premijera, a sadašnjeg predsjednika, koje su nas udaljile od mnogih prijateljskih i savezničkih država. Sprema li nam se to opet?
I na samo kraju ove kratke analize važno je spomenuti kako se inauguracija ne smije pretvoriti u neku prijateljsku proslavu gdje je prisustvovanje par prijatelja važnije od prisustva čelnika političkih stranaka, predstavnika vjerskih zajednica i diplomatskog kora.
Zato gospodo političari izvolite precizno definirati protokol inauguracije koja će biti demokratska, dostojanstvena i na ponos svakog državljana, građana ili stranca.
Zoran Čapalija
HOP
