U balkanskoj satrapiji i Vučićevoj istočnjačkoj despotiji i karikaturi od države sprega policije i organiziranog kriminala je uobičajena pojava kao i ljetnje kiše na teniskom turniru i Wimbledonu ili jesenske magle u cijelome gradu Londonu.
No, razmjere djelovanja tobožnje države i mafije uvijek prevazilaze okvire očekivanja i onih pripravnih na svakakve nenormalne standarde ponašanja od strane srbijanskih neuravnoteženih i poremećenih vlastodržaca i njihovih vrlih saveznika iz redova srpske mafije.
Usijale su se društvene mreže od tvitova bivšega policajca Vladimira Savića (39), prije dvije godine skupa s još brojnim prisilno umirovljenim i politički nepoćudnim policajcima i vojnicima utemeljiteljem jedne NVO udruge “Pokreta za bezbjednu Srbiju.”
Savić je neumoran u javnom prozivanju i raskrinkavanju i svojih bivših kolega policajaca, što su se posebno za vlasti Vučića i njegove cijele bande teških i okorjelih razbojnika otvoreno i javno povezali sa srpskom mafijom i uz to policijske dužnosti stavili u okvire i interese promicanja vlastitih političkih gledišta ili političkih stajališta njihovih političkih mentora i nalogodavaca.
Zato i kazivanje Vladimira Savića, kojega prenosi i neovisna produkcijska mreža Televizije Zemun ima jaku težinu. Tko bolje pozna povezanost polcije i mafije u Srbiji od bivšega policajca Vlade Savića, kojemu svijest i savjest nije nikad dopuštala šutjeti i zatvarati oči pred tim scenama. I zato je i dobio otkaz i davno je i najuren iz srbijanske policije, ali kao svjedok događaja i vremena, on najbolje razotkirva djelovanje združenog srbijanskog mafijaškog i policjskog podzemlja i nadzemlja organiziranoga kriminala u Srbiji.
Novinar Televizije Zemun i bivše vojno lice u činu pukovnika Zlatko Šobot ustupio je prostor svojem novopečenom kolegi, također bivšem uniformiranom licu Vladimiru Saviću javno progovoriti u tematskim serijalima o neraskidivim karikama policije i mafije u Srbiji. Vrlo je znakovito Savićevo osobno obraćanje bivšem kolegi, načelniku beogradske policije i neskrivenom suradniku mafije Đokici Draškoviću. Zato izdvojimo ulomke iz Savićevoga pisma Đokici Draškoviću:
“Neviđen skandal. U sobotu 18. svibnja 2018. trebao se održati veliki prosvjed majki i očeva, protest koji je predstavljao borbu za djecu Srbije, protest protiv bahatih političara, protiv promoviranja pedera i lezbijki, protiv krađe beba, protiv naslonog cijepljenja. Iako je prosjved uredno prijavljen, danas ga je svojim potpisom zabranio stanoviti policajac, načelnik, savjetnik Đokica Drašković??? Zabraniti majkama, djeci i očevima u Srbiji izaći na Trg Republike??? Tko je u Srbiji važniji nego majka??? Došlo je neko čudno vrijeme kad i naš mali Đokica postade netko tko odlučuje o nečemu. A tko bješe Đokica? Za nas koji ga znamo bješe kurir Đoka iz gradskog SUP-a u ulici 29. novembra ili Vam u prijevodu lijevo smetalo s visokim činom pukovnika ili u zvanju glavni savjetnik, kojega nikad nitko nije smatrao za nekog velikog i sposobnog policijskog potencijala, a pogotovo za mjesto načelnika jedne gradske policijske postaje. Ali, eto, i naš Đokica postade veliki načelnik s istaknutim njemu naglašenim u njegovom seljačkom i samohvalisavom izgovoru slovom A – nAAAčelnik.
Da imena koje dobijemo na rođenju i krštenju u životu ocrtavaju naš karakter govori i ime Đokica. A znamo se ja i moj Đoka dugo godina, još iz onih sretnih vremena, kad je izrazio želju preko zajedničkog nam prijatelja upoznati tog čuvenog pozornika Savića sa beogradske općine i općinske policijske postaje Palilula, koji je ostvarivao luđačke rezultate na gradskoj razini. Često smo se moj Đoka i ja rukovali, a i pozdravljali, onako kolegijalno i srdačno. Nekada Đokice, dok si ti sjedio u upravi policije i smetao legendarnom načelniku uprave policije beogradske policije Miladinu despotoviću zvanim Despot i najboljem načelniku beogradske policije generalu Stevanu Bjeliću, mi tada policajci u tom vremenu po nekoliko visoko rizičnih skupova na nekoliko lokacija u gradu smo osiguravali. Znaš, i tad je bilo visoko rizičnih skupova, da te podsjetim uhićenje Karadžića i Mladića, parada ponosa 2010, derbi itd, ali ti to ne možeš znati, jer teren nisi viđao, osim kad dolaziš i odlaziš s posla. Zanimljivo je da paradu ponosa srpska policija može obezbijediti, ali da prosvjed roditelja naše djece protiv te parade ne može?! Ma, hajde što mi reče!?
U svakom slučaju moj dobri Đokice, mene kao starijeg vodnika bilo bi sramotadonijeti i potpisati ovakvo riješenje zabrane prosvjeda protiv parade ponosa, kojim neizravno stavljam do znanja da srpska policija nije u stanju jamčiti sigurnost svih građana i osigurati više javnih skupova na više lokacija u gradu, ali tebe pukovnika nije sram radi toga. E, zato sam ja ostao moj Đoko samo stariji vodnik, a ti moj dobri Đokice pukovnik tj. glavni savjetnik, koji će sve zbog fotelje uraditi, pa i ovakvo riješene o zabrani prosvjednog skupa protiv gay parade donijeti. E, tako Đokice. Ja sad odoh prošetati mojega psa Đoku, a valjda će i tebe moj Đokice prošetati onaj tko te postavio na to mjesto. Budi dobar i dalje slijepo slušaj svoje šefove. Veliki pozdrav Đokice, moj bivši prijatelju od Speedy Maestra.”
Još je Vladimir Savić kao bivši policajac i kolega Đokice Draškovića bio isuviše blag o odmjeren u obraćanju Draškoviću. Zapravo, radi se o najtežem i najvećem mogućem suradniku organiziranog kriminala u redovima beogradske policije. Nimalo slučajno Đokica Drašković nije vlastoručnim potpisom osobno zabranio prosvjedno obiteljsko okupljanje roditelja i djece u znak protesta u povodu održavanja gay parade u Beogradu. Jer, Đokica Drašković kao alfa i omega Odjela Javno reda i mira, točnije u praksi Javno nemira i nereda beogradske policije, za svoje policijace u civilu u primjerice novinarskoj branši u Beogradu, listom je odabirao izvitoperene i izopačene ličnosti, bilo pedere, bilo narkomane, bilo alkoholičare među samo formalno registriranim novinarima. Tako su mu glavni policijski i poltički doušnici i sklopu djelovanja Šestog odjela nikad rasformirane političke policije u Srbiji, još od Tita, preko Miloševića, Đinđića, Koštunice, Tadića, Nikolića i sada Vučića bili i ostali deklarirani homoseksualci među sportskim novinarima u Beogradu, radijski sportski komentatori Slobodan Maletić i Vlade Radičević, pederi u žutim tiskovinama kao što su Zoran Stojadinović i Marko Nikolovski, homoseksualac na čelu regionalne televizije Sportklub Nemanja Simeunović, peder u ulozi glavnog nogometnog komentatora na državnom RTS-u Aleksandar Stojanović ili narkomani i homoseksualci Dragan Pešikan, direktor Eurosporta, njegov drogirani kum Igor Miklja, nekad ravnatelj Trećeg kanala beogradske televizije, zatim vječno drogirani heroinski ovisnik, protjeran trajno iz Zuricha Milan Bošković, uhvaćen u Švicarskoj u lopovskim i luđačkim nastupima velike krađe u kleptomanskim nastupima ludila u potrazi za drogom, a danas vrli sportski komentator regionalne televizije Al Jazeere ili bagra kroničnih i umirovljenih novinarskih neizlječivih pijanaca i najtežih ispičutura kao što su Miodrag Simeunović, Dragoslav Vučić i Manojlo Vukotić. Njih dvojica tijekom cijelog radnog vijeka bavili su se poltičkom špijunažom i političkim cinkanjem kolega s posla tajnoj policiji u Srbiji, a Manojlo Vukotić je otišao i korak dalje. On je, kao i suputnik mu i životni sapatnik u političkom rađenju o glavi političkim neistomišljenjacima i novinar Tanjuga Dušan Miklja, u Rimu kao dopisnik Večernjih Novosti politički potkazivao jugoslavensko UDBI sve protivnike titoističkog kretenizma bivše Srboslavije, a Dušan Miklja je devedestih kao treći tajnik jugosrbijanskog veleposlanstva u Vatikanu špijao tamo veleposlanika fantomske i umjetne zajedničke države Srbije i Crne Gore veleposlanika Miodraga Lekića, crnogorskog kadra, kao i konzula Dojčila Maslovarićnaivnima, koji je bio srbijanski kadar. I sve je to činio Dušan Miklja po naputku budućeg ratnog zločinca Slobodana Miloševića, kojem se danas neupućenim i predstavlja najvećim i ogorčenim političkim suparnikom, pritom i dalje veličajući, slaveći i hvaleći velike diktatore i surove tirane Gadafija i Sadama Huseina, kao velike i dokazane prijatelje njegovoga poltičkog uzora i masovnog svjetskog, komunističkog i boljševičkog ubojice i koljača Josipa Broza zvanog Tito. I svu ovu pobrojanu i opisanu gamad i najgoru žgadiju kriminogeni tzv. “policajac” Đokica Drašković otvoreno i bez imalo zazora promovira naglas javnim ličnostima iznad i izvan zakona u Srbiji. Ako ikad u baksuznoj i promašenoj Srbiji bude ikakvog reda i poretka kriminalac Đokica Drašković biti će osuđen na doživotnu kaznu zatvora za sva počinjena zlodjela u ime mafije i organiziranog kriminala u Srbiji. Mrtvu stražu ispred rešetaka trebali bi mu držati njegovi omiljeni i registrirani navijački huligani, lažno predstavljeni u Beogradu kao “sportski novinari” poput Gradimira Brankovića, Jovana Sekulića, Vlade Radičevića i Marka Nikolovskog. Radioaktivni otpad od čovjeka kao što je ološ, šljam i ljudski talog i smeće zvano Đokica Drašković zaslužio je doživotno robijati i zbog slijepe, vjerne i bezgranične suradnje s istanbulskim i marakeškim gay lobijem u Srbiji i sve dok mu i nakon biološke i prirodne smrti u zatvoru tamo i kosti ne istrunu.
Dragan Ilić
HOP