O B E R E, S I Đ I D O L J E, Š N E L !
Jedan građanin grada Rijeke, njezin gradonačelnik skoro 20 godina, ponaša se u stilu francuskog kralja Luja XIV, koji je za sebe govorio: Država, to sam ja. Taj čovjek, neuobičajenog imena i prezimena u Hrvata, zove se Vojko Obersnel. Piše na internetu da je riječ o malobrojnom hrvatskom (?) prezimenu podrijetlom s otoka Murtera. U HrvatskoJ, navodno, danas živi 10 Obersnela u 6 domaćinstava u četiri hrvatska naselja, grada. Sudeći po malobrojnosti Obersnela, moglo bi biti, kao i u slučaju prezimena Pusić, da je riječ o kroatiziranoj židovskoj obitelji. Ako je tako, hvala Bogu da smo i mi Hrvati nekoga asimilirali, kao što rade svi sebe svjesni narodi po Evropi.
Vjeko Obersnel ( u daljnjem tekstu Ober;njem.: gornji, vrhovni, glavni) rođen je 1957., a kao da je rođen ranije, u Rijeci. Biolog je, genetičar i prirodni znanstvenik; te titule stekao je studirajući na tri fakulteta. Blago njemu, mnogi Hrvati nisu imali novaca za studij svoje djece ni na samo jednom fakultetu u Titoslaviji sve dok im nisu očevi počeli zarađivati kao „gastarbajteri“.
Član je zločinačke jugoslavenske komunističke partije od 1973. a tzv. SDP-a od 1990. Gradonačelnik je Rijeke od 2000. (pet puta zaredom biran). Kako, uz tolike afere, čovjek se pita? Biraju li se gradonačelnici u Rijeci po sistemu zveketa kuglica, kao što je izabrana Titina banditska vlast 1945.
Višegodišnje Oberovo gradonačelnikovanje učinilo ga je, a možda je takav i rođen, nekulturnim, grubim i bezobraznim prema onima koji nisu njegovi ideološki istomišljenici. Posebno mu smeta hrvatstvo i katoličanstvo, a uživa u jugonostalgičarskom razvratnom ponašanju ( slučaj Frljić) koje se usudi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci izvrgavati ruglu hrvatsku državnu zastavu i najvećeg čovjeka u povijesti čovječanstva, Isusa Nazarećanina, sina Božjeg.
U stilu talijanskog okupatora, Gabrijela Danuncija, Ober se usudio zabraniti i prikupljanje potpisa u Rijeci protiv Plenkovićeve Istambulske konvencije, i nikom ništa.
Stvarno, kako je to moguće, rekao bi slovenski pisac Jože Javoršek. Dok riječko brodogradilište kopni kao snijeg u proljeće, Ober obnavlja brod najvećeg zločinca u povijesti Hrvatske, Galeb, i uskrsava njegov znak, zvjezdu petokraku (koje se je i on pred smrt odrekao) kroz akciju, tko zna od koga smišljenu, Rijeka – evropska prijestolnica kulture. A zašto baš Rijeka?
Kako ona može biti u prednosti ispred Dubrovnika? Nemam ništa protiv hrvatske Rijeke, ali očito je prednost dobila zbog ideoloških razloga.
To proglašenje Rijeke evropskom prijestolnicom kulture 1. veljače 2020. Ober je na svom blogu nazvao „tektonskim poremećajem“, ni manje ni više. Oberovo gradonačelničko ponašanje je stvarno poremećaj izgleda lijepog, primorskog, hrvatskog, grada Rijeke, koji je kroz stoljeća bio svačiji (talijanski, mađarski, austrijski, srpski) ali ostao hrvatski, čak i u vremenu od 1920. do 1924., kada je bio proglašen „neovisnom državom“.
Ober se ponaša kao da je Rijeka i danas neovisna, ali neovisna od matične države Hrvatske.
Iako su, po posljednjem popisu stanovništva, Hrvati (92% katolici), od 128 624 stanovnika, apsolutna većina (83%), stiče se dojam da predstavnici 10 nacionalnih manjina, koje žive u Rijeci, vladaju gradom.
U takvoj Rijeci, na čuvenom Riječkom karnevalu, veleumni gradonačelnik Ober, ove 2020. godine se prerušio u zadnju suprugu, Jovanku, svog omiljenog i nezaboravnog vođe tajne internacionalne terorističke organizacije (TITO). „Ne radimo prigodničarske priredbe, radimo upečatljive programe i šaljemo jasne poruke“, neustrašivo se razotkriva u spomenutom blogu Ober, i dodaje da ove godine „Rijeka živi jednu od svojih najljepših godina“.
Je li to istina šutljivi i ušućeni mnogobrojni riječki Hrvati – kada ćete konačno osloboditi svoj, naš, hrvatski grad od jugočetničkodžudijskih orgijanja, barem na polju kulture? Sad ili ikad, a ne sad ili nikad, kako govori propali predsjednički kandidat Škoro.
Ober, Vojko V. O., ne samo da se ne stidi toga što radi Riječanima, nego se na blogu i diči s tom jugonostalgičarskom priredbom s početka veljače ove 2020. godine. Njega ne zanima što o njegovoj multi nekulti provokaciji misli, uvjeren sam, većina Hrvata iz Rijeke i Hrvatske. „Potres koji je izazvala Opera industrijale, pa i kazališni dio programa s prepjevom (porugom, op. a.) Zajčeve opere i voditeljem koji se odjenuo u ženu, snažno je uzdrmao kanone radikalnih konzervativnih vrijednosti“, hvali se Ober, a ja mu poručujem da prestane razlivati svoj nadrikulturni gnjoj po hrvatskom gradu Rijeci. Obere, zar su jedino srpske tvrtke iz Novog Sada i Beograda bile podobne za organizaciju tvojih antihrvatskih fešta?
Čestitam hrvatskim tvrtkama koje nisu htjele sudjelovati u ovom Oberovu pljuvanju po Rijeci, Hrvatskoj i Hrvatima.
Sudeći po Oberovoj dvadesetogodišnjoj politici, u Rijeci, kao i u Vukovaru, još uvijek traje nad Hrvatima, YU GENOCID, kako bi rekao Ante Beljo.
Upotrijebit ću riječi kojima ti Obere maskiraš svoje zlodjelo: Rekao si „Rijeka je u Hrvatskoj, Rijeke je hrvatska“, i zato se ne igraj više s tom svetinjom. Obere spusti se schnell (njem.:brz, hitar, nagao) dolje dok ti je vrijeme. Rijeka je najprije grad svih Hrvata koji u njoj žive a onda i svih njenih stanovnika koji poštuju hrvatsku kulturu i tradiciju u tom gradu. Obere, ozbiljno ti kažem, skini se s grbače riječkim Hrvatima, jer oni će prije krepat ma ne molat.
Zagreb, 3. ožujka 2020. M a r k o M a t i ć -pismo čitatelja