-Danas je gošća emisije “Nedjeljom u 2” – s kompletnim make-upom na licu, s ružem u istom tonu kao i lak noktima, s obojanom kosom i frizurom – neargumentirano prozivala Snježanu Dujmić i naslovnicu tjednika “Gloria” u kojoj je objavljen moj ekskluzivni intervju sa suprugom našeg najizvođenijeg autora Rajko Dujmić .
Osim naslova, omalovažila je i uvrijedila mene kao autoricu teksta te ženu koja je vrlo hrabro, bez ikakve osude i prozivanja ikoga javno ispričala svoju priču. Jedini je razloga bio da – onima koji znaju, žele i mogu shvatiti intervju objavljen u “Gloriji” – ukaže da je najgora stvar novovalnih borkinja za ženska prava generaliziranje. Svaki je brak, naime, priča za sebe, a kad dođe i do zlostavljanja, postaje dramatična, teška, iznimno kompleksna i osjetljiva priča u kojoj nikako nema mjesta za prozivanje žena koje su odlučile napraviti nešto drugo što nije propisano aktima raznih grupa koje se bore za prava žena. Sudeći po napadima koje smo “Gloria” i ja kao autorica doživjele i koji još traju, važan je stereotip. I ako ga se zlostavljana osoba ne pridržava, čeka je osuda okoline. Iz Sigurnih kuća mnoštvo se žena vratilo u svoj doma u kojem ih je čekalo sve ono zbog čega su otišle. Zašto? O tome trebaju ispričati one. Jer svaka je priča drukčija, zastrašujuća, životna, strašna, kompleksna. Uostalom, kako je rekla moja dobra prijateljica, zašto sve grupe kao jedini izlaz nude Sigurne kuće za žene? Zašto ne ponude da se žene u svojoj kući osjećaju sigurne, a da zlostavljač završi u Sigurnoj kući, na rehabilitaciji i služenju kazne??? E to je već malo veći zalogaj koji zahtijeva podršku društva i nadležnih institucija, obrazovanje, ekonomsku neovisnost žena… Jer, iz Sigurne kuće žena treba ići na posao, djeca u vrtić ili školu… Kako??? Gošća Aleksandar Stanković iskoristila je emisiju i da utvrdi da je tjednik “Gloria” veliki bauk koji na svojim stranicama kao iznimnu vrijednost ističe i propagira njegovane žene koje žele što duže ostati mlade… Vjerojatno su i drugi gledatelji primjetili da gošća nije došla u običnim trapericama i majici, nenašminkama, nepofarbane kose, s najobičnijim naočalama – dakle, onakva – kako tvrdi da bi žene i trebale izgledati – posve prirodne. U dosadašnjim sam raspravima odgovorila samo na dva od više od 400 komentara i napisa. Ali sada imam potrebu pitati sve grupe za zaštitu zlostavljanih žena koje djeluju u Republici Hrvatskoj – što ćete učiniti da pomognete meni? Naime, i ja spadam u zlostavljanje žene. Jer zlostavljenje nije samo fizičko, već i emocionalno i psihičko. Nakon razvoda 2006. s dvoje djece našla sam se na ulici (nemam roditelje, brata, sestru). Svojoj djeci – sinu, danas doktoru znanosti (dr.sc. je postao u inozemstvu) i kćeri, studentici francuskog, ukrainskog i ruskog – morala sam osigurati krov nad glavom jer podstanarstvo u RH nije riješeno zakonski . I hipotekarnim kreditom u švicarskim francima kupila našu prvu i jedinu nekretninu. Ni dvije godine kasnije, uz mobing na poslu, banka nam je – zbog jednostranog podizanja kamata i rasta tečaja – oduzela pravo na dostojanstven život i mobingirala nas – podljednjih dvanaestak godina imam zaštićeni račun, iz mjeseca u mjesec stizale su opomene koje su protuzakonito naplaćivali, režije nisam uspjevala plaćati u cjelosti, iz banke su stizali uznemiravajući pozivi…
Iako nam je nad glavom visjelo oduzimanje nekretnine, moji su klinci bili iznimno uspješni u školskim i izvanškolskim aktivnostima, iznimno radišni i prekrasne osobe. No, život u kojem ne znate hoćete li sutra imati za kruh – doslovno – jest zlostavljanje. Dakle, spasiteljice zlostavljanih žena (naravno da sam se razboljela od svakodnevnog stresa koji je trajao 24 sata skoro 12 godina i još traje) – hoćete li s transparentima doći ispred banke u kojoj sam digla kredit?
Ispred FINE koja me sustavno – kao i sve druge pod ovrhom – pljačka i time zlostavlja?
Omogućiti mi dostojanstven život, bez svakodnevnog straha da ću završiti na cesti? Nećete.
Jer niste u stanju shvatiti kompleksan problem zlostavljanja i svodite ga samo na fizičko i, nažalost, na žene koje zbog nerada instuticija, završavaju u crnoj kronici. Ubijene. A i to je problem na koji je Snježana Dujmić upozorila: da njezin suprug, osumnjičen za tjelesni napad i sa zabranom prilaska, dolazi doma i da je pušten iz pritvora, saznala je posve slučajno. Ne od policije.
Pročitajte intervju u cjelosti. I ne blatite različitost i pravo žrtve na donošenje vlastitih odluka, ma koliko vam se činile čudne. Život je suviše kompleksan. Ponosna sam i na ovaj intervju, kao i na mnoštvo drugih ekskluzivnih priča i intervjua, koje sam napisala u Poletu, Areni, Globusu, Gloriji. Na svoj profesionalni rad i na svoju prekrasnu djecu.
A posebno na činjenicu da sam sve – unatoč susatvnom zlostavljanju institucija – sve postigla sama. Cijena je, doduše, jako velika. Sjetite se i toga kad iz svojeg toplog i sigurnog doma budete blatili neku žrtvu.- napisala je na svome fb zidu novinarka Snježana Dragojević Harapin i zapravo odlično opisala opasne generalizacije tzv. udruga za zaštitu žena, ljudskih prava…
Što ovome možemo dodati? Matematiku. Da ne ispadnemo militantni, tek da usporedimo brojčano, za novce poreznih obveznika koje dajemo za silne udruge, pa i za ovakve, mi bi bez problema mogli kupiti dvije eskadrile novih borbenih zrakoplova koje priželjkuje ministar obrane. To je ogroman novac.
Rezultati tih udruga su podijeljeno društvo. Generalizacije. Uz žene često se spominju i tragedije iz rata. Uz tolike silne udruge branitelja i ministarstvo branitelja percepcija javnosti je zbrinutost populacije. 4000 branitelja je napravilo samoubojstvo jer su uz ratne strahote ili ostali gladni ili bez primanja ili bez mogućnosti da skrbe o svojoj obitelji. A toliko novaca se daje udrugama.
Žene, a i muškarci budu ubijeni , zlostavljani, uz sve te silne udruge, ovršeni se ubijaju, porodice propadaju, jer država nimalo nije stabilna i s vremenom se pretvorila u progonitelja svojih građana.
Hop
