Čitajući neke napise o proizvodnji čiste energije u Hrvatskoj i investicijama Europske investicijske banke (EIB) u čistu energiju, shvatio sam da je Hrvatska samo sljedbenik, a nikada pionir u proizvodnji.
Zbog toga se Hrvatska nalazi jadnom stanju. Štoviše, problem čiste energije u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, neće riješiti ni solarne ni vjetrene elektrane nego nešto novo i drukčije.
Čistom energijom se najviše bave nestručni aktivisti koji ne razmišljaju o sve većoj potražnji električne energije koju ne mogu proizvesti solarne i vjetrene elektrane. Imam dojam da se takvi aktivisti spremaju za ulazak u politiku ili u neku stranu agenturu.
Da bi Hrvatska postala pionir u bilo čemu, mora imati svoje izume i inovacije. U Hrvatskoj nema izuma koji bi osigurali proizvodnju čiste energije ni bilo čega, a toliko se hvalimo sa stručnjacima. Izum nije inovacija, ali su nam i inovacije jako potrebne. Siguran sam da u Hrvatskoj postoje izumitelji i inovatori , ali nemamo politiku koji bi takve ljude stimulirala i poticala.
Tomu se također opire monopolistička državna firma HEP jer se ona temelji na uvozu električne energije umjesto proizvodnji i zapošljava političke parazite koji nemaju pojma o električnoj energiji. Umjesto da rade i stvaraju, paraziti su plaćeni da se šeću i kupuju inozemnu električnu energiju uz visoke provizije. Dakle, najbolje je električnu energiju uvoziti jer je jeftinija od domaće, zar ne? Zašto razmišljati o izumima ako je uvozna energija jeftinija.
Izgleda da su jedine solucije nuklearne centrale, ali one mogu postati pogubne po okoliš i
život ako dođe do curenja radijacije ili neke druge nevolje.
Problem je također smještanje nuklearnog otpada jer on može također postati ugroza po život općenito.
Nitko u svojoj blizini ne želi nuklearne centrale ni nuklearni otpad, ali releji od 20 tisuća volti nisu problem za nestručne aktiviste. Kako izgleda, svijet ima velikih problema sa zagađenjem zbog velike potrebe za energijom mada potrošnja raste.
Zagađenje sa relejima ne muči aktiviste jer oni su ”in”. Svijet treba soluciju, ali ona se ne nazire.
Kao jedina solucija ostaje hladna fuzija, ali ona je još uvijek u povojima jer je ne razumijemo. Način na koji se pokušava proizvesti hladnu fuziju ne obećava mnogo jer ne razumijemo procese u suncu. Kako se na našem globusu može postići temperaturu od 3 milijuna stupnjeva celzijevih je pitanje na koje ne mogu odgovoriti ni fizičari ni drugi znanstvenici.
Dakle, ako je takva hladna fuzija moguća, onda je to pogrešan naziv. Takva temperatura bi razorila naš planet. Ako je nešto vruće, onda sigurno nije hladno.
Hladna fuzija ne treba visoke temperature, ali pitanje kako ju ostvariti. Fizičari vjeruju da središte zemlje ima visoku temperaturu samo zato što ne razumijemo kako funkcionira naš planet, a još manje razumijemo kako funkcionira naš sunčev sustav. No, danas postoje neke spoznaje na temelju kojih bi trebali imati drukčiji pristup električnoj energiji. Zbog toga postavljam pitanje: Kako nastaje nafta ili plin? Stvaranje nafte i plina izgleda neprekidno, ali mi ne znamo zašto.
To je pitanje na koje bi morala odgovoriti znanost i tek onda ćemo moći ubirati plodove hladne fuzije. Tek tada ćemo proizvoditi čistu energiju koja može biti besplatna ako se oslobodimo političkih parazita.
Neće nam trebati nikakvo gorivo, a trebat ćemo investirati samo u minijaturne generatore koji mogu biti izvor dovoljne količine električne energije. Međutim, tko u to može uvjeriti znanstvenike koji uopće nisu kreativni, ali su zato većinom dogmatski nastrojeni i moćni.
Može li se jednoumnom i dobro pozicioniranom komunističkom političaru dokazati da su demokracija i sloboda bolja od jednoumlja? Ne mpže. Isto vrijedi i za jednoumnog i moćnog fizičara ili za druge znanstvenike? Kada se dobije moć, nitko je ne želi izgubiti, bez obzira što ta moć šteti državi i puku.
Na koncu ću iznijeti dva aksioma:
Prvo, u utrobi zemlje se skriva sunce, a mi to negiramo jer ga ne vidimo. To sunce je maleno u odnosu na vidljivo sunce, ali određuje putanju zemlje, a uzrok potresa, vulkana, stvaranja nafte, plina, vrućih izvora vode i različitih minerala te svih promjena u zemljinoj kori. Zvuči apsurdno, zar ne?
Drugo, svi tvrde da se svemir širi, ali nitko ne razmišlja da se istovremeno i smanjuje. Energija koja izlazi iz našeg sunca vraća se suncu. Ako primimo energiju neke osobe, nesvjesno joj uzvraćamo, što znači da postoji sinkronizacija.
Tako ostvarujemo međusobnu spoznaju. Dakle, energija koja šalje pošiljatelj se vraća pošiljatelju. To je iskonska polarnost u svemu što postoji.
Srećko Radović
