Crkva je Božje društvo osnovano od Kristovih vjernika koji su međusobno sjedinjeni vjerom, jednim učenjem, jednom crkvenom hierarhijom, jednim sakramentom. Tako ujedinjeni jedni s drugima, oni imaju nevidljivu glavu Crkve, njezinog utemeljitelja, našeg Gospodina Isusa Krista. On, preko svetih apostola i njihovih nasljednika, pastira same Crkve, uz nevidljivu pomoć Duha Svetoga, vodi Crkvu prema svojoj svrsi: posvećenju griješnog čovječanstva, njegovom moralnom savršenstvu i na kraju, ponovnom spajanju s Bogom. Gospodin je osigurao sredstva za ostvarenje ove svrhe naredivši u Crkvi da imaju pastire i učitelje koji će obrazovati ljude u Kristovoj vjeri i uopće voditi ih kroz vječni život spasiteljskom milošću sakramenata.
Središnje mjesto u Božansko-ljudskom organizmu Crkve zauzima liturgija (euharistija). Sve je prema njoj usmjereno, sve je složeno oko nje. Liturgija je sjecište osjetilnog, umom dostižnog svijeta te nadosjetilnog i nadumnog svijeta, ona poveznica neba i zemlje.
Središnje mjesto liturgije je preobrazba darova, promjena njihove biti, trenutak kad kruh i vino postaju Kristovo Tijelo i Krv. To je zbog posebne molitve koju svećenik čita nad oltarom, dok zbor i vjernici pjevaju: “Tebi pjevamo, Tebe blagoslivljamo …”. Kroz ovu molitvu Duh Sveti spušta se na stol, posvećuje darove i pretvara ih u ISTINITO Tijelo i Krv, iako zadržavaju izgled kruha i vina.
Liturgija je simbol, ali darovi nisu, oni su stvarni. Oni ispunjavaju sakrament euharistije (pričesti). Kršćanin zajedništvom potvrđuje svoje članstvo u Crkvi, jer smo kao pojedinci u Duhu Svetomu članovi cijelog tijela, jednog tijela u Kristu i Božansko-ljudskog organizma – Crkve.
Bez crkvene hijerarhije nema Crkve, ali ni bez vjernika nema Crkve. Bez pričesti nema sakramenata, bez sakramenata nema Crkve, bez Crkve nema spasenja.
Euharistija predstavlja bit Božjeg Vječnog saveza s ljudima uspostavljenog na Posljednjoj večeri. Tada je Gospod Krist uzeo kruh, blagoslovio ga, slomio ga i dao ga učenicima rekavši im: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!“ I uze šalicu, zahvali se i dade im govoreći: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“ (Mt 26, 26-28).
U Pravoslavnoj crkvi baš zbog ovih riječi Gospodina vjernici kao pričest osim Tijela Kristova dobivaju i Njegovu Krv.
Pravoslavni svećenik poziva vjernike da prime pričest riječima: „S vjerom i ljubavlju pristupite!“ Dakle, Kristovo Tijelo i Krv dobiju oni, koji dolaze s vjerom i ljubavlju. Svi prisutni dolaze jedan za drugim i istom žličicom primaju pričest. Ateisti zbog nedostatka vjere ne razumiju kako je moguće da netko dobije Kristovo Tijelo i Krv i baš taj ključni čin smatraju mogućim širiteljem zaraze pa tako i virusa korone. Nitko se nikad nije razbolio od bilo koje bolesti primajući Kristovo Tijelo i Krv. Čak se je događalo da bolestni na ovaj način ozdrave.
Ateistima je sve to nerazumljivo pa im zato moramo dati na znanje i još jednu činjenicu: po završetku liturgije, dakle nakon što su svi vjernici dobili pričest jednom žličicom, svećenik tom žličicom pokupi i pojede sve što je u kaležu ostalo. Zatim ulije vodu, kojom opere kalež i tu vodu isto popije. Ako bi se na ovaj način širile zaraze, onda bi svo pravoslavno svećenstvo odavno pomrlo, ali ipak nije!
Neki su svećenici u svojim izjavama povezanim s nedjeljnim potresom u Zagrebu govorili kako je dobro to da u oštećenim hramovima nije bilo vjernika jer bi oni stradali. Bitno pitanje je bi li se dogodio potres u slučaju da su na liturgijama u crkvama bili prisutni vjernici. Pravi odgovor je da se ne bi dogodio pa tako i nitko ne bi stradao i ne bi bili oštećeni hramovi i ostale zgrade. Potres je opomena. „Tko ima uši, neka čuje!”(Mt. 11:15)
Hrvatska država na nezakoniti način je zabranila vjerska okupljanja čak prije no što je zatvorila restorane i kafiće. Ateistima je to isto – crkva dijeli „kruh” i „vino” isto kao što to rade i restorani i najprije je zabranila vjerska okupljanja jer je to najnebitnije ljudima, ono prvo bez čega se može. Negdašnja komunistička vlast zabranjivala je ljudima sudjelovanje u vjerskim obredima ali nikad nije izdala službeni dokument, kojim to zabranjuje. Sadašnja „demokratska” vlast ih je nadmašila – jednim nezakonitim potezom zatvorila je sve crkve.
„Vi dakle, ljubljeni, pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amin!“ (2 Petr. 3:17-18).
Poznato je da HPC nema svoju crkvu (hram) ali nedavno smo unajmili prostor na lokaciji Domjanićeva br. 5 i još uvijek radimo na njegovom uređenju. Mi odluke o nepuštanju vjernika u crkve nismo donosili i ne ćemo ni donositi pa tako i naša crkva nema nikakvih oštećenja.
Napominjemo da je Drugi vatikanski koncil donio odluku da Katolička crkva priznaje krštenje Pravoslavne crkve. Kasnije su sve pravoslavne crkve donijele odluke da priznaju krštenja Katoličke crkve. Na ovaj način svakome tko je kršten u KC dozvoljeno je dobiti bilo koji sakrament i u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
U narednim danima u sklopu pripreme za Uskrs po julijanskom kalendaru 19. travnja, mi ćemo otvoriti našu crkvu u Domjanićevoj br. 5 u Zagrebu za sve one kršćane, koje žele dobiti bilo koji sakrament.
Preporučujemo bolesnima od bilo koje bolesti i onima koji sumnjaju da su možda bolestni ili prenositelji zaraze, da ostanu kod kuće i samostalno mole kako ne bi nekog zarazili i kako bi se ponašali odgovorno prema sebi i ostalima. U crkvi će istovremeno biti najviše do 10 ljudi, a ako bude više, zamolit ćemo da se povremeno izmjenjuju.
Sve do tada svi molite ovako:
Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju. Blagovjernom hrvatskom narodu snagu za pobjedu nad neprijateljima i mudrost u nesrećama podari i čuvaj križem svojim pučanstvo svoje.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
