Ignoriranja i napadi u zemlji C(r)ovidiji
U Hrvatskoj postaje sve zanimljivije. U medijima postoji samo jedan svijet. Taj svijet se zove Covidov svijet. Sve naše tegobe, sve naše nepravde, svu našu energiju, sav naš strah, sva naša nada, sve naše smrti su u njemu i vezana uz njega. Takva je službena mantra. Mantra dalje kaže da je taj virus opak, opasan, tajnovit, nepredvidiv, razara ekomomiju, tržište, institucije… Ne može ga ugroziti čak ni potres u Zagrebu, koji je napravio ogromnu štetu na kulturnim, vjerskim, znanstvenim, stambenim i gospodarskim objektima. Gotovo i nema analiza o šteti izazvanoj potresom, o budućnosti Grada, o sudbini centra grada, o opasnostima koje na Zagrepčane vrebaju s krovova zgrada. Postale su nebitne iseljene bolnice, zgrade fakulteta i sveučilišta, sudske zgrade…. Sve to pada pred nevidljivim i strašnim neprijateljem, protiv kojega se bori mudri i neustrašivi Stožer civilne zaštite, na čelu s drugom Božinovićem koji sve zna, koji predviđa sudbinu Covida, cjepiva protiv tog strašnog neprijatelja, zna kako i kada nas treba zatvoriti, kada popustiti, a zna i do kada će sve to trajati. Sve zna naš mudri Božica, utjelovljenje sveznalice medicinskih znanosti, pravnih znanosti, filozofije, a i vrhunski je teolog. Naime, tko može zatvoriti crkve nego najvrsniji teolog, prorok i filozof kraja starog svijeta i početka novog, Božinićanstvenog svijeta.
Usput, osobno se pridržavam svih mjera koje je, po mom shvaćanju, nelegalno, nadržavno tijelo, zvano Stožer civilne zaštite, donijelo. Tek toliko da mi ne kažu da pozivam na nekakav građanski neposluh, iako i o građanskom neposluhu treba razmišljati kao legalnom i legitimnom. Na kraju, bune u zatvorima nisu nepoznate, a mi smo u zatvoru.
No, ovdje se želim osvrnuti na dva zviždača. Jedan je pravnik i sudac Ustavnog suda RH, g. Andrej Abramović, drugi je dr. Lidija Gajski. Oni zaslužuju posebnu pozornost zbog “ograđivanja” od njih njihovih institucija u kojima rade (Abramović), odnosno snažnih strukovnih organizacija kojih su članovi (Gajski).
Slučaj suca Andreja Abramovića je vrlo interesantan. Naime, kada sam pročitao njegov članak na pravnom portalu Isuinfo, pod naslovom Ustavnost u doba virusa, odmah sam shvatio da je u Ustavnom sudu došlo do jedne vrste raskola. U navedenom članku, očito izazvan ignoriranjm kolega, sudaca Ustavnog suda, da se na Ustavnom sudu otvori tema ustavnosti i zakonitosti postupanja tijela javne vlasti u ovim izvanrednim okolnostima vezano uz mjere radi suzbijanja COVIDA-19. Sudac Abramović ne negira postojanje i opasnost od COVIIDA-19, nego nastoji ukazati na nužne pravne okvire u kojima se moraju kretati svi sudionici i u takvim okolnostima. Osvrće se na to koliko se smiju i trebaju ograničiti ljudska prava i slobode, te koje tijelo je zaduženo, prema Ustavu i zakonima, ograničavati tako masovno i sveobuhvatno prava i slobode. Pojednostavljeno rečeno za uvođenje ovakvih ograničavanja prava i sloboda nikako nije ovlašten Stožer civilne zaštite, nego Sabor RH budući da se može sastati. Upravo to je izbjegao Sabor i Vlada.
Dakle, Ustavni sud odbija raspravljati o tome je li došlo do grube povrede Ustava i zakona, te ima stav da će o tome, možda, raspravljati kada sve prođe, odnosno, praktično, kada ovo izvanredno stanje prođe, a može trajati praktično beskonačno.
Ministar Božinović život izvanrednog stanja prorokuje nam do pronalaska cjepiva, odnosno do nekog neodređenog i neizvjesnog događaja, koji se nikada i ne mora dogoditi. Tada će biti kasno. Štete će biti nepopravljive, a ustavnosudski, eventualni, pravorijek, potpuno besmislen.
Na ovaj članak Ustavni sud nije reagirao na način da pobije teze i tvrdnje koje sudac Abramović iznosi, nego je, dana 30. ožujka 2020., izišao s priopćenjem u kojem, kako kaže Abramović, visoko, k’o oblak il’ tron, da ne dopre do njeg’ niskog tornja zvon, Ustavni sud, kažu, prati sve mjere i radnje koje poduzimaju državna tijela.
Ostaje potpuno nejasno zašto Ustavni sud nije poslao izvješće Saboru u kojem bi, u ovom, mirno možemo reći, izvanrednom stanju, potvrdio da je ono što čini Vlada i Stožer civilne zaštite, u skladu s Ustavom i zakonom, ili ukazao na određena odstupanja i vratio sve u okvire istih. Interesantno je da je i iz navedenog priopćenja jasno da sudac Abramović nije bio jedini sudac Ustavnog suda koji je imao takav stav, budući da samo priopćenje navodi da stav suca Abramovića “nije podržala velika većina sutkinja i sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske “. Što je to “velika većina” nije baš jasno. Radi li se o 13 ili o 10. I jedno i drugo su “velika većina”.
Drugi primjer je dr. Lidije Gajski (a indirektno i dr. Srećka Sladoljeva i drugih koji nisu na pravom putu) koja se oglasila na poratalu Logično s člankom Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom u Hrvatskoj. U navedenom članku dr. Gajski postavila je slijedeća pitanja u svezi bolesti COVID 19:
1. O kakvoj se bolesti radi?
2. Koji su točno podaci o broju zaraženih, oboljelih i umrlih?
3. Gdje su dokazi o efikasnosti uvedenih mjera?
No, umjesto odgovora na ta pitanja dobila praktično prijetnje u neuobičajenom zajedničkom istupu Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora. Iako se ne spominje njezino ime jasno je o kome se radi, usprkos činjenici da pitanja nije uputila navedenim strukovnim organizacijama.
Podsjećam da Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički zbor nisu znanstvene institucije, nego praktično udruge. Radi se o granskim organizacijama koje ne utvrđuju znanstvene činjenice, a osobito nekakve znanstvene istine. Hrvatska liječnička komora daje licence za rad liječnika. Ona utvrđuje formalnopravne pretpostavke za davanje tih licenci, no ne može procjenjivati znanstvene i stručne radove svojih članova, a osobito ne može javno blatiti svoje članstvo, a o tome je ovdje riječ. Javni istup ne potpada pod stručni nadzor nad radom pojedinog liječnika.
Što se tiče Hrvatskog liječničkog zbora on je dobrovoljna organizacija (udruga) liječnika i članstvo u njemu nije obvezujuće, pa nije jasno kakvom se to idejom Zbor vodio kod diskreditiranja svog člana.
Interesantno je da navedene strukovne organizacije (u kojima su snažni privatni interesi, te razni lobji) ne prezaju pred javnim blaćenjem jedne ugledne liječnice i njihovog člana. Oni bi, zapravo, trebali štititi svoje članstvo od javnih harangi, a, evo, u njima sudjeluju na poticaj nekakvog Faktografa.
Ovakav istup teško je kršenje slobode javnog izražavanja, ali i slobode znanstvenog istraživanja i propitivanja uspostavljenih dogmi moćnika. U biti, radi se o pristanku na pritisak nekakvog Faktografa, koji je, uostalom intervenirao na sve facebook profile i stranice koje su prenijele njen člank Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom. Tako je i s mog profila uklonjen navedeni članak, s obrazloženjem da se radi o netočnim informacijama koje su navodno provjerili “neovisni kontrolori”. Dakle, radi se o medijskoj cenzuri. Pitam se kakvi li to ugledni znanstvenici sjede u jednom Faktografu?
Sve skupa corona kriza pretvara se i corona diktaturu, odnosno virus se koristi za ukidanje ljudskih prva i sloboda. Ustavni sud odbija uraditi onaj posao za koji ga plaćamo, a to je bdjeti nad zaštitom ustavnosti i zakonitosti. Istovremeno liječničke organizacije diskreditiraju svoje članove koji nisu sageli svoja koljena pred corona-diktaturom. Da će se corona-dikatura nastaviti i dugo trajati iz dana u dan izvješćuje nas ministar Božinović, koji trenira strogoću na hrvatskom narodu, iscrpljuje njegove materijalne, psihičke i duhovne snage, te mnoge tjera u očaj. Baš zato su intelektulaci, koji se usuđuju javno iznijeti svoje stavove, dragocijeni za opstanak naše slobode. Naime, sloboda je u pitanju.
Mate Knezović odvjetnik, profil fb
HOP