Ekskluzivno smo došli do podataka u svezi nedavnih događaja u crkvi Sv. Leopolda Mandića u župi Siroboje u Splitu, gdje službuje župnik don Josip Delaš.
U posjedu smo kompletne dokumentacije policijskog i sudskog progona koje trpi hrvatski branitelj T.Ć. i njegov sin A.Ć zbog navodnog napada na novinarku Živane Š.Ž. Dalmatinski portal u kojem je ona navodno zaposlena (ili radi u njemu) vrlo blisko surađuje s Indexom, čiji je osnivač prije nekoliko dana proglasio Isusa zombijem i izmišljenim likom, po novoj teoriji indexovog tumačenja povijesti.
U zemlji u kojoj ništa nije slučajno, u isto vrijeme se barbarski upada u crkvu, provocira vjernike, što je neviđeni slučaj bezobraštine i nepoštivanja vjere, vjernika i njihove ustavne zaštite.
Iz ove slike se jasno vidi ono što zamjenica državne odvjetnice u Splitu Lovorka Kraljević ne vidi, a to je da se vjernici drže propisa u crkvi u skladu s odredbama Biskupske konferencije koje nisu nikada bile suspendirane: da u crkvi može biti do 10 vjernika. S druge strane se jasno vidi da se poštuju i odredbe Stožera CZ o obaveznom razmaku od 2 metra, a opet u skladu s dozvoljenim procesijama na Hvaru, jasno je da ono što vrijedi na Hvaru vrijedi i u Splitu. Iz teksta istrage DORH-a se isčitava da je novinarka žrtva dvojice nasilnika, što jasno piše, te da se njima zabranjuje pristup tzv. žrtvi.
Iz ove situacije koju vidimo na slikama, DORH-ova žrtva nasilno provaljuje u crkvu, a evo što kažu svjedoci incidenta:
-Čuli smo lupanje po vratima crkve. To je bilo lupanje poput onog kad vam policija u 6 sati ujutro lupa na vrata jer treba nekog privesti. Vrata smo zatvorili upravo kako bi se držali preporuka Stožera CZ i Biskupske konferencije. Novinari su na više ulaza htjeli ući u crkvu, kao da smo u crkvi u najmanju ruku pobili 100 ljudi. – rekao je jedan od svjedoka.
Iz ovoga je razvidno da je ponašanje novinara bilo u skladu s naputkom izazivanja incidenta, a DORH je kao uvijek odlučio izvrtati činjenice. Zamjenica državnog odvjetništva u ovoj tragikomičnoj farsi tvrdi da je novinarka ometana u obavljanju javnog posla. I zadnja budala vidi da je upravo novinarka ometala ustavom zagarantirana vjerska prava župnika i vjernika. U ovom slučaju je država (kao i uvijek) na strani medijske patologije, što se vidi i iz slučaja Matije Babića. Zamjenica državnog odvjetništva još do sada nije shvatila (baš kao ni policija, a još manje novinari) da svećenik također obavlja posao u javnom interesu, da je i svećenik službena osoba te da su se novinari ozbiljno ogriješili o ustavne i kaznene zakone.
U optužbi se nigdje ne navodi trenutna situacija u zemlji i vrlo diskutabilno ponašanje CZ. Navedena novinarka žrtva se, prema izjavi naših svjedoka, unosila u lice jednom od optuženih, što je izravno kršenje zapovjedi Stožera CZ. Novinara je bilo 5 – što znači da su svojim dolaskom prekršili odredbe biskupske konferencije i Stožera CZ i ugrožavali svojim ponašanjem sve već nazočne vjernike u crkvi jer je njihovim ulaskom broj osoba u crkvi povećan na nedozvoljeni broj.
Osoba koja je sebe predstavljala kao novinara trebala je pokazati i svoju novinarsku iskaznicu, a prema iskazima svjedoka, niti jedan od novinara nije pokazao svoju ispravu. Naše pitanje vrloj zamjenici državnog tužitelja: kako su ljudi zaista mogli znati da se radi o novinarima, a ne o razbojnicima, provalnicima ili najobičnijim provokatorima?
Iskreno, nikada ne bih mogao zamisliti doajena hrvatskog novinarstva Olivera Mlakara kako divljački lupa na vrata crkve, podmeće nogu da bi ušao u crkvu i pokazao takvo nepoštivanje prema svećeniku… Po logici ove pravosudne djelatnice, koju mi plaćamo našim novcima, novinari će odsada moći upadati u zdravstvene ordinacije, ginekološke ambulante, operacione sale jer je to javni interes – jer, ipak je novinarska djelatnost iznad svih drugih, a sve je to – javni interes.
Mnogi odgovorni i neodgovorni političari izjavili su na našim medijima izjavili da je ovo rat protiv korona-virusa. Prema tome, svojim ulaskom u crkvu novinari su prekršili mnoge propise Stožera CZ, jer i vjernici i građani se imaju pravo štititi od mogućih prenosioca zaraze, budući da se radi o smrtonosnoj bolesti. Ako netko na ovaj način barbarski ulazi u crkvu u ovoj situaciji, onda ima pravo očekivati i samoobranu druge strane. Koliko je policija ispala nestručna kao i pravosuđe, vidi se i po samom tijeku događaja, pa bi trebalo zaista preispitati zašto plaćamo tako nestručne ljude.
Tzv. žrtva ove pravosudne farse ima ozlijeđenu ruku jer ju je netko “pritiskao” vratima. Krenimo redom: ako vi držite ruku na kvaki, dajte nam molim vas, objasnite kako se može ozlijediti šaka? Ali, ako nasilno pokušavate ući i stavljate ruku u procijep vrata, onda može doći do ozljede. To međutim znači da je onaj koji stavlja ruku u procijep vrata nasilnik. Ako još k tome osoba stavlja i nogu u procijep, stvar je još i jasnija. Da nije tako, ona bi pričekala dolazak policije i sa istom ušla u crkvu, ako je dozvoljeno. Ona to nije učinila već kada je nasilje kulminiralo glumi žrtvu.
I pitanje svima zašto policija nije ušla u crkvu sv. Marka kada je u režiji Milanovića progonila branitelje. Zato jer je svećenik I. Mandurić stao na vrata kao službena osoba i rekao da ne mogu ući u hram božji.
Da rezimiramo, državno odvjetništvo u Splitu za naš novac i u naše ime podiglo je optužnicu protiv dvoje ljudi jer je novinarka sa čitavom ekipom novinara divljački lupala po vratima crkve kako bi ušla, nije se indentificirala kao novinarka, nasilno je ušla u crkvu, nije poštivala svećenika kao službenu osobu, kršila je odredbe Stožera CZ, ugrozila zdravlje vjernika (koje oni imaju pravo štititi, jer se radi o smrtonosnoj bolesti) i namjerno izazvala incident te time prekršila ustavna prava vjernika. Za to nasilje je ona nagrađena da se naziva “žrtvom”, u naše ime i za naš novac. To u prijevodu znači da državno odvjetništvo može uvijek izokrenuti činjenice kako njima odgovara, a policija svojom površnošću, neznanjem i glupošću onda podržava ovo medijsko iživljavanje nad svima nama.
I.D.
HOP
