Tedros Adhanom Ghebreyesus – čelnik SZO (WHO) kojemu bi se trebalo suditi za zločine protiv čovječnosti
Tedros Adhanom Ghebreyesus je osim što je prvi direktor Svjetske zdravstvene organizacije bez medicinskog doktorata, također ima određenu političku pozadinu u odnosu na svoje prethodnike. U njegovoj on-line biografiji na stranici SZO-a, navode se njegove kvalifikacije kao ministra zdravlja Etiopije od 2002. do 2012. godine, koje su zaista impresivne.
Osim toga, Tedros je i član Tigrayovog narodnog oslobodilačkog fronta (TPLF), organizacije koja je miroljubiva otprilike toliko koliko je miroljubivo i njezino ime. Osnovana kao komunistička revolucionarna stranka koja je došla na vlast 1991. godine, vodila je gerilsku kampanju protiv diktature Mengistua i formirala koaliciju s dvije druge etničke stranke nakon njegova progonstva.
S vremenom je TPLF počeo sve više utjecati na ostale dvije stranke. Većina generala vojske i ključnih vođa u vladi je Tigray, uključujući premijera koji je zemljom vladao 21 godinu, sve do svoje smrti. Tigraji predstavljaju samo 6% stanovništva Etiopije, a jedna od glavnih etničkih skupina su Amhari koji su većinom činili Mengistuov režim.
Povoljni tretman pod Megistu stvorio je puno otpora i zamjerki prema Amhari od drugih etničkih grupa kao što je na primjer Oromo. Sam Tedros potječe iz regije Tigray, bio je visoki član stranke i uključio se u TPLF nakon uklanjanja Mengistua. To je ista stranka koja je u manifestu iz 1968. godine narod Amhrare nazvala “vječnim neprijateljem”. Koliko visoko je bio Tedros? Pa, ove etiopske novine su ga navele kao trećeg najvažnijeg člana stalnog odbora političkog biroa, što ostavlja utisak da je bio itekako važniji od običnog medicinskog administratora.
Američka vlada je 1990-ih svrstala TPLF među terorističke organizacije, dok se u globalnoj bazi podataka o terorizmu još uvijek TPLF vodi kao teroristička organizacija zbog TPLF-ovog nezgodnog običaja izvođenja oružanih napada u ruralnim područjima.
Narod Amhare izvijestio je o sustavnoj diskriminaciji i kršenju ljudskih prava od strane trenutne vlade. Humans Rights Watch je 2010. napisao izvješće o tome kako je lokalnom Amhara stanovništvu uskraćena pomoć u obliku hrane i gnojiva zbog njihove povezanosti s oporbenom strankom. Drugi oblici uskraćivanja pomoći uključivali su odbijanje hitne zdravstvene zaštite od strane ministarstva zdravstvenih radnika; istog ministarstva koje je u to vrijeme vodio Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Udruženje Amhara naroda, aktivistička skupina sa sjedištem u Washingtonu, podigla je brojne druge optužbe za kršenje ljudskih prava protiv vlade na čelu s TPLF-om, uključujući i opasku da je stopa nataliteta u regiji Amhara daleko niža od one koja je zabilježena u drugim regijama. Na sjednici u etiopskom parlamentu istakli su da je oko 2 milijuna Amhara “nestalo” iz popisa stanovništva.
Nezadovoljan uskraćivanjem pomoći političkim disidentima, Tedros je također bio ministar zdravlja u vrijeme kada je režim optuživan za zataškavanje epidemija. Izbijanje kolere proširilo se je regijom 2007. godine, zarazivši tisuće u susjednim zemljama. Kada se kolera proširila na Etiopiju, vlada je jednostavno preimenovala epidemiju i nazvala ju „akutnim vodenim proljevom“ (AWD). Na međunarodne organizacije izvršen je pritisak da epidemiju ne nazivaju kolerom (unatoč UN-ovom testiranju zaraženih i utvrđivanju zarazom kolere), a vladini zaposlenici pritiskali su međunarodne organizacije da ne otkriju broj zaraženih. Još jedna zapanjujuća pobjeda ministra zdravlja.
Smrtonosna glad koja je 1980-ih pogodila Etiopiju, zauvijek je tu državu povezala s riječju ´glad´, ali to nije sasvim stvar prošlosti. Sam SZO je, nakon mnogih hvalospjeva u izvještajima o tome kako dobro radi zdravstveni sektor Etiopije, priznao u 2016. godini da najmanje 8,6 milijuna ljudi i dalje potrebuje pomoć u hrani da bi preživjelo te da se situacija uopće nije poboljšala tijekom najmanje zadnjih četiri godine. Tako da bi se Tedros na kraju svog slavnog mandata na čelu SZO-a mogao pohvaliti s preostalih 8% stanovništva koji bi bez strane pomoći bili prepušteni smrti od gladi.
Ali nakon svojih sjajnih postignuća u zdravstvu, Tedros se spremao za još veći zalogaj. 2012. godine imenovan je ministrom vanjskih poslova, nakon čega ubrzo uslijedio obračun s novinarima i protivnicima vlade u zemlji kao i pokušaj izručenja onih koji su izbjegli u egzil u Jemen. Dvije zemlje ušle su u pregovore kako bi ušle u trag disidentima, deportirale ih iz Jemena i zatvorile u Etiopiji. Sam Tedros je vodio te pregovore, a čak zgodna fotografija „čovjeka medicine“ tijekom razgovora s jemenskim ministrom vanjskih poslova.
Jedan takav slučaj bio je i britanski državljanin Andy Tsege, koji je uhićen u zračnoj luci Sana i bio čak dva puta osuđen na smrtnu kaznu u Etiopiji. Tada se umiješala britanska vlada koja je zaprijetila uskraćivanjem pomoći Etiopiji, ako mu ne bude odobren azil. Tedros je tada odgovorio da se s Tsegeom “vrlo dobro postupa. Ima čak i laptop, jeste li ikad čuli za političkog zatvorenika s prijenosnim računalom? ” Andy je naravno, nakon povratka u Veliku Britaniju ispričao nešto drugačiju priču, o mučenjima koja su trajala danima, a koja je trpio zajedno s desecima drugih zatvorenika.
Možda je jedan od razloga što je Tedrosova kvalifikacija ministra vanjskih poslova izostavljena iz nekih njegovih on-line životopisa, upravo zbog masovnih prosvjeda koji su zahvatili njegovu zemlju 2016. godine. Etiopska vlada je nekoliko godina ranije objavila plan zauzimanja 1000 kvadrata milja zemlje koja će biti potrebna za ulaganje. To je također uključivalo prisilno preseljenje 15.000 ljudi u regiju Oromia, za što je vlada rekla kako je to dobro za njih, jer tamo gdje su živjeli do tada im je „nedostajala infrastruktura“.
Ali nezahvalnici nekako ipak nisu znali cijeniti ovu ogromnu „uslugu“ koju im je vlada napravila, a masovni prosvjedi izbili su tijekom kulturne proslave 2016.g. Policija je najprije odgovorila suzavcem, a kasnije masovnim pucanjem. Nasilje i rezultirajući stampedo ubili su procijenjenih 500 ljudi prema podacima Human Rights Watcha. Vlada je potom objavila izvanredno stanje, uhitila oko 70.000 ljudi i otjerala desetke oporbenih novinara u progonstvo.
Sam Tedros upao je u javno prepucavanje s Human Rights Watch-om nakon njihove objave, prvo demantirajući broj ubijenih i uhićenih, a zatim tvrdeći da je policija bila nenaoružana, no evo snimke policije na tom događaju. Budući da nisam stručnjak, pretpostavljam da je Etiopija valjda pronašla način za razvoj uređaja za kontrolu gužve u obliku pušaka koji su u potpunosti ne-smrtonosne, doista čudesne stvari tog Ministarstva vanjskih poslova.
To je ta plemenita osoba koja se u 2017. godini popela na ulogu direktora WHO-a. Nije propustio niti jednu šansu za obranu masovnih ubojica, a prije toga argumentirao je protiv suđenja Uhuru Kenyatta pred MKS-om, pod čijom je vladom ubijeno
I tako je ovo plemenita figura koja se u 2017. godini popela na ulogu direktora WHO-a. Nitko nije propustio šansu za obranu masovnih ubojica, a prije toga argumentirao je protiv suđenja Uhuru Kenyatta pred MKS-om, pod čijom je vladom ubijeno
I tako je ovo plemenita figura koja se u 2017. godini popela na ulogu direktora WHO-a. Nitko nije propustio šansu za obranu masovnih ubojica, a prije toga argumentirao je protiv suđenja Uhuru Kenyatta pred MKS-om, pod čijom je vladom ubijeno 1.300 ljudi nakon namještenih izbora. Nije iznenađujuće što je jedna od prvih stvari koju je Tedros napravio nakon što je preuzeo posao, bila imenovanje Roberta Mugabea – na sreću sada mrtvog – ambasadorom dobre volje u WHO; čovjeka koji je naredio ubojstva 20.000 ljudi u Zimbabveu tijekom 1980-ih.
Tedros naravno koristi svaku priliku kako bi pohvalio dobro upravljanje Kinom, a s obzirom na evidenciju o ljudskim pravima u Narodnoj republici, nije ni čudo što toliko voli kinesku vlast. Iz projekata poput medijskih propagandnih centara, masovnih selidbi i bodova za ocjenu stilova društvenog kreditiranja, upravljanje Etiopijom u mnogočemu nalikuje kopiji kineskog autoritarnog modela. Uključujući jednopartijsku državu s fokusom na profit koji je uvijek iznad ljudskih prava.
Država Etiopija je donedavno bila jedna od najgorih kršitelja ljudskih prava na svijetu, dobivši ocjenu 19 od 100 na indeksu ljudskih sloboda za 2018., te ocjenu 150 od 180 za slobodu tiska. Vlada je ostala na vlasti od preuzimanja vlasti 1991. godine, bila je naizgled toliko „popularna“ da je pobijedila na više izbora sa čak 100% glasova.
Pa kako je čovjek s dosijeom poput Tedrosovog postao direktor WHO-a? To je ustvari vrlo jednostavno, jer WHO se već neko vrijeme potresa skandal za skandalom. Suočeni s gotovo nikakvim porastom proračuna za vrijeme 1990-ih, WHO se okrenuo korporativnom sektoru radi dodatnog financiranja, a do 2008. korporativne donacije iznosile su 80% proračuna organizacije.
Prema istraživaču zdravlja Soniah Shah, velika uloga farmakoloških kompanija u oblikovanju globalne zdravstvene politike stvorila je s jedne strane ozbiljan sukob interesa kako bi poboljšale javni imidž poduzeća jer žele zaštititi svoje financijske interese. To je dovelo do slučajeva poput lobiranja kako bi se olabavili zakoni o patentima za nove lijekove u Indiji te do blokiranja zakona u Južnoj Africi koji su pokušali učiniti liječenje HIV-om pristupačnijim.
Jedna od najozbiljnijih zloupotreba sredstava od strane organizacije najočitija je bila u 2016. kada je utvrđeno da WHO troši 200 milijuna dolara godišnje na putne troškove, čak ne uključujući one troškove koji bi im platila zemlja domaćin. Još jedno apsolutno drsko izvješće udruge Associated Press izvijestilo je da su zaposlenici WHO-a koji rade na ublažavanju epidemije kolere u Jemenu zapravo preuzeli sredstva za službenike. Neki od tih radnika kasnije nisu ni smijenjeni s posla.
Zaklada Bill and Melinda Gates odigrala je veliku ulogu u promociji Tedrosa. Nakon njihovih velikih ulaganja u zdravstvene programe u Etiopiji koje je Tedros omogućio, zaklada je željela promovirati slične programe na globalnoj razini i donirala milijarde WHO-u u tu svrhu.
Imenovanje nekoga toliko potpuno nekvalificiranog kao što je Tedros može se zahvaliti višelabirintnoj strukturi postupka imenovanja WHO-a. Direktora bira izvršni odbor kojega zauzvrat imenuje rotacijska manjina Svjetske zdravstvene skupštine koju čine ministri zdravlja, a koje su imenovale svjetske vlade. SZO stoga ima isti problem kao i mnoge druge globalne institucije, a to je da je direktor Organizacije imenovan od nekoga koga je imenovao netko, koga je imenovao opet netko, tko na početku svega možda uopće nije izabran legitimno. Dakle, do trenutka kad dođete na mjesto direktora, demokratski se mandat toliko tanko nategnuo da je postao gotovo besmislen.
Mediji su, naravno, Tedrosa prikazali kao svetu figuru u moralnoj misiji izliječenja svijeta od smrtonosnih bolesti. Twitterov kampanjski slogan glasio je: “vrijeme je da Afrikanci predvode WHO”. Uistinu, poželjeli bi nekoga tko nije bio Afrikanac onog režima koji je posljednjih nekoliko godina ubijao i preseljavao više Afrikanaca nego bilo koji drugi režim.
Neki ističu da generalni direktor nema veliku moć nad stvarnom politikom u WHO-u, međutim to je potpuno pogrešno jer je organizacija prihvaćena kao globalno tijelo u pitanjima zdravlja i savjetuje svjetske vlade. Pogrešno upravljanje SZO-om kroz ljude poput Tedrosa u potpunosti je pogoršalo globalnu pandemiju koronavirusa. Ne samo da je Tedros pronašao svaku priliku kako bi pohvalio postupanje KPK (Komunističke partije Kine) u pristupanju ovoj krizi, čak i dok su liječnici bili uhićivani i ljudi zatvareni unutar svojih domova; nego je dao i potpuno oprečne naputke. Prvo rekavši da druge države svijeta ne bi trebale ograničavati putovanja u Kinu i iz nje kako ne bi postupali diskriminirajuće, a zatim ih koriti jer nisu učinile dovoljno kako bi se pravilno pripremile. Virus je tek prije nekoliko dana nazvan pandemijom, (članak je pisan 25.03. op. prev.) nakon što je zarazio 140 zemalja, što je 70 više nego što je bilo potrebno da svinjska gripa bude proglašena pandemijom.
Ako je ikad postojao primjer neuspjeha globaliziranih institucija, onda je to WHO. Ne želim reći da ta organizacija nije učinila ništa dobrog u svijetu, ali sama razina njezinog lošeg upravljanja upućuje na to da savjet takve organizacije ne bi trebao imati ni blizu takav značaj kakav mu se danas pripisuje. Umjesto da se WHO bavi savjetovanjem tehnoloških tvrtki o tome kako cenzurirati podatke, Svjetsku zdravstvenu organizaciju bi trebalo radikalno reformirati ili jednostavno raspustiti.
U normalnom svijetu bi Tedrosa i njegove suradnike optužili za zločine na Međunarodnom kaznenom sudu, na kojemu bi, ako bi bili proglašeni krivima, ostatak života proveli u zatvoru, a ne bi predvodili Svjetsku zdravstvenu organizaciju.
Izvor: John Martin, roughestimate.org
Ingrid Runtić
