KOLONIJALNA DEMOKRACIJA U HRVATSKOJ
Država, to sam ja. Tako državom upravlja Plenković. On osobno upravlja svime u Hrvatskoj – zakonodavnom, izvršnom i sudbenom vlašću, gospodarstvom, obrazovanjem, kulturom i medijima kao pravi globalistički despot, a najmanje kao demokrat. Takva prava su mu dali komunistički tvorci Ustava.
Jadna je demokracija u kojoj su izvršna i zakonodavna vlast jedno te isto. To je kolonijalna demokracija koja odgovara korumpiranim političarima. Da bi se oslobodili takve korupcije, moramo razdvojiti izvršnu i zakonodavnu vlast, a to se samo može ostvariti uvođenjem predsjedničkog političkog sustava u kojem predsjednik države vodi izvršnu vlast i bira se izravno. Jedino tako narod bi na izborima odlučio tko će mu voditi državu. Izravno bi trebalo birati sve političke kandidate na državnim, županijskim i općinskim izborima jer onda u politici ne bi imali oportuniste, lopove i neznalice, a to danas omogućuju izborne liste.
Dakle, trebaju nam dopune i izmjene Ustava jer nam također treba gornji dom Sabora kojeg bi činili dva izravno izabrana zastupnika iz svake županije. Broj županija bi trebalo smanjiti na cca 15, a broj općina na cca 100. Sabor u oba doma ne bi smio imati više od 100 zastupnika. Svaka općina bi morala imati najmanje 10 tisuća stanovnika. Isto tako treba promijeniti preambulu Ustava kao i novu definiciju za etničke manjine koje ne mogu biti nacionalne i ne smiju imati svoje zastupnike jer Hrvatska nije višenacionalna država. Što imamo danas je diskriminacija većinskog naroda jer etničke manjine imaju veća prava od većinskog naroda. Isto tako sve etničke manjine moraju koristiti hrvatski jezik i latinsko pismo i moraju učiti hrvatsku povijest.
Što imamo danas?
Ako je Sabor zakonodavna vlast, onda Vlada ne smije predlagati zakone već ih trebaju predlagati sabornici. Vlada je izvršna, a ne zakonodavna vlast. Ona mora sprovoditi zakone Sabora. Samo u kolonijalnoj demokraciji izvršna i zakonodavna vlast su jedno te isto? Hrvatska demokracija je još uvijek i Titova demokracija pa nije ni čudo zašto ekonomski propadamo. Narodu je i danas ograničena sloboda govora, dakle, slobodno i javno iznošenje svojih mišljenja bez ikakvog progona od strane države ili od strane političara. Ukinimo verbalni delikt.
Sve ovo nam otkrivaju utjecajni mediji koji ne objavljuju pisma ili mišljenja čitatelja. Dakle, mediji nam slobodno nameću svoju komunističku i bratsku ideologiju, a građani na to ne mogu i ne smiju reagirati. Zar nas takvi mediji ne vraćaju u jednoumlje jer narodu oduzimaju njegovu slobodu i suverenost.
Zar hadezeovski konzervativni sabornici nisu imali više prigoda da sruše Plenkovića i njegovu kolonijalnu demokraciju u Saboru? Zar to nisu mogli učiniti kad je Plenković otkrio sve svoje despotske crte? Međutim, umjesto da su ga rušili u Saboru, oni su nedavno tražili od hadezeovskog uhljebničkog puka da ih izabere na čelo stranke. Zar se na takve sabornike možemo osloniti, posebice ako su u pitanju državni interesi?
Najgore od svega je svakako Plenkovićev tajni sastanak sa urednicima utjecajnih medija kad je znao da koronavirus ulazi u Hrvatsku. Da je bio državnik, odmah bi zatvorio granice, ali kao pravi slugan je čekao na mig Merkelice i Macrona.
Bogatim obećanjima urednicima medija, novinare je učinio svojim slugama. Taj susret nam je otkrio kakvi ljudi uređuju hrvatske medije. Zar takvi mediji mogu ukazivati na promašaje hrvatske politike?
Glavna zadaća komunističkih medija je nametanje globalizma građanima Hrvatske te bratstvo i jedinstvo, blateći konzervativne političare jer oni su za njih ustaše i fašisti. Istovremeno glorificiraju krivotvorenu prošlost koju je predvodio jedan od najvećih svjetskih zločinaca – Tito. Konzervativci u hrvatskoj ”demokraciji” ne mogu i ne smiju postojati jer jedino tako ovom državom mogu vladati komunisti, udbaši i kosovci. Kakva je to demokracija koju nam nameće Plenković – kolonijalna ili narodna? Koliko je razuman i odgovoran hrvatski birač?
Oslobodio se KGK uz pomoć komunista i svojih poslušnika u HDZ-u
Oslobodio se Kolinde i dobio Milanovića kao kralja koji prima svoju apanažu, šuti i ispunjava svoje ustavne ovlasti koje mu je dao velik borac za hrvatsku državu – Račan. On je Ustav mijenjao bez referenda, a to nam otkriva njegovu demokratičnost. Umalo je poklonio Slovencima Savudrijsku valu. Dakle, hrvatski Ustav je komunistički i bratski prema ”nacionalnim” manjinama jer komunisti ne razlikuju naciju od etnika.
Mi ni danas ne možemo mijenjati Ustav uz pomoć referende mada Ustav jasno kaže da je narod suveren. Komunisti ga mijenjaju u Saboru i prilagode svojim potrebama pa takvim nasiljem štite tuđe umjesto hrvatske interese, a nezainteresirani puk to ne vidi. Još jednom je hrvatski narod otkrio svoju političku nezrelost. Ovo nam pokazuje zašto političke mandate treba ograničiti na dva mandata i svi politički mandati i imenovanja moraju trajati 4 godine. Kakvu novu gospodarsku ideju su dali u Saboru Bačić, Đakić, Jandroković, Pusićka, R. Ostojić, Mrak i mnogi drugi sabornici koji iz Sabora odlaze u mirovinu?
Sada nam Plenković može nametnuti Titovu demokraciju bez da ga Kolinda ugrožava. Možemo li me itko uvjeriti da Milanovića za predsjednika nije doveo Plenković?
Nije li možda Plenković izmislio Škoru? Zašto Plenković nije reagirao na uklanjanje hrvatskih velikana iz Predsjedničkih dvora? Zašto nikad nije javno kritizirao Pupovca i Radina koji od hrvatske države nastoje stvoriti višenacionalnu?
To isto žele sljedbenici zločinca Tita u SDP-u.
I Milanović i Plenković su se pokazali kao nesposobni demokratski političari jer sprovode Titovu demokraciju. Ne snalaze se potomci komunista u najvećem neprijatelju komunizma – kapitalizmu. Je li onda čudno što je propalo hrvatsko gospodarstvo?
Svaki potez političara mora biti demokratski i dobronamjeran
Svi Plenkovićevi politički potezi su kolonijalni, ali ovaj narod to ne vidi i ne razumije. Ništa se ne događa u Zagrebu jer nam pravila igre nameće Brussel. Hrvati su izišli iz diktature i ne mogu učiti demokraciju jer im je učenje zabranjeno preko obrazovanja, pa mnogo mladih Hrvata vjeruje da je Titova ”demokracija” bila najbolja. Zašto ne lustriramo komuniste u hrvatskim školama i fakultetima, te medijima? Lijek za titoizam je lustracija, ali o njoj ne razmišlja Plenković. Takvu nam demokraciju danas nameće Plenković. Ovo jednako vrijedi za hrvatske liberale i konzervativce, posebice za bivše komuniste. Mnogi od njih su se prilagodili, ali ne i promijenili. Pogledajmo tko nam sve sjedi u Saboru, bez obzira kojoj stranci pripadaju. Svi pokazuju tipične nedemokratske manire i od Sabora stvaraju kokošinjac.
Premijer Plenković je hrvatskim državljanima oduzeo pravo da biraju i budu birani odbijanjem referenda. Na to sramnu odluku se nisu bunili komunisti i neokomunisti jer su svjesni da za njih nikada neće glasati hrvatsko iseljeništvo i dijaspora. Ovoj državi treba dopisno i elektronično glasovanje na izborima ako se želimo osloboditi komunizma. Međutim, mogli bi glasati samo oni koji se registriraju jer jedino tako mogu dobiti uvjete za dopisno ili elektronično glasovanje. Svi birači bi trebali imati novu registraciju i onda ne bi bilo prevara.
Podjela zajednice na ljevičare i desničare je neokomunistička ideja umjesto na liberale i konzervativce. Svejedno, današnji liberali nisu nitko drugi nego okorjeli komunisti i internacionalisti diljem globusa. Ne vjerujem da jedna komunistička svijest preko noći može postati demokratska, ali iz komunizma smo izišli pred 30 godina.
Za vrijeme pandemije koronavirusa, Plenkovićeva vlada se bavi Jasenovcem gdje su ustaške žrtve najobičnija komunistička, partizanska i četnička laž koju pobijaju mladi i obrazovani povjesničari na temelju jugoslavenskih dokumenata. U ovom slučaju Plenković je imao prigodu da postane državnik, ali, očito, on to nije. On ne vjeruje hrvatskim povjesničarima, a to nam pokazuje koliko ih poštuje. On previše voli lažne antifašiste i nije državnik. Svojim odnosom prema etničkim manjinama, on stvara buduće neprijatelje hrvatske države.
Ova pandemija je nekom nada, nekom siromaštvo, a nekom smrt. Nju najprije treba pobijediti. Ako su preskočeni kršćanski obredi, zašto se ne bi preskočila komemoracija komunističkih, partizanskih i četničkih laži?
Srećko Radović
