Srbija širi po svijetu priču o strašnom ustaškom koljaču, u skladu sa Titovim pogledima na NDH-a i lažiranim žrtvama u Jasenovcu

Srbi na 40. obljetnicu smrti svjetskog maosvnog ubojice Tita i dalje razapeti između mita njegovog komunističkog kretenizma i Mihajlovićevog četničkog fašizma idiotizma

Nema danas niti jednog famoznog regionalnog medija pokojne Srboslavije alijas Jugoslavije da se sjetno ne dozove zloduha ovejenog svjetskog zlotvora i drumskog razbojnika Josipa Broza zvanog Tito.

Taj bjelosvjetski prevarant, podvaladžija, lažac i kradljivac, dokazani masovni ubojica svjetskih razmjera i u ratu i u miru i danas je veliki idol zaglupljenim, zaluđenim i zaslijepljenim masama ispranih mozgova kao tobožnji pojam blagostanja, bolje reći blagosranja, u kojem se živjelo tijekom njegove strahovlade i komunističkog krvavog terora od 1945 – 1980. To je nastavljeno i nakon njegove biološke smrti sve do 1991. i žestokog i vulkanskog raspada njegove umjetne jugoslavenske tvorevine.

Kao svaka prepotopska kukavica bez karaktera, morala, dakako i s manjkom prirodne inteligencije, Josip Broz zvani Tito, zarad čari osobnog i sebičnog užitka beskrajnog i bezgranočnog vladanja državom, podilazio je i u svemu povlađivao Srbima i Srbiji. Njima je prepustio sve poluge vlasti u toj zlosretnoj i prokletoj državi, a oni su taj dar s neba objeručke prihvatili.

I kad su pod vodstvom jednog ideološki i politički sjedinjenog fetivog komunjare i potom prerađenog i izgrađenog fašista Slobodana Miloševića Srbi krenuli u osvajačke i velikosrpske ratove htjeli su samo i posljednjim naivcima što nisu kužili krajnju i najdublju bit titoističkog “jugoslavenstva” s velikosrpskom potkom pretapanja nesrba u Srbe, staviti do znanja što je najjača i najdublja srž i esencija srboslavenstva. Bilo da je ono oličeno u Titu, Miloševiću ili danas u njihovom duhovnom slijedniku Aleksandru Vučiću, ono ima uvijek istu konačnicu.

To je srpska nepatvorena težnja i nekontrolirana i neobuzdana želja vladati nad životima i sudbinama nesrpskih naroda, kako u samoj Srbiji, tako ništa manje i u okružju Srbije. I kad se na današnji dan na četrdeset godina od smrti svjetskog satrapa Tita regionalno jugo – srpski mediji nostalgično i pompozno prisjećaju s hvalospjevima i palačinkama što im izlaze na suha usta dok izgovaraju ime sotone Tita, nije zgoreg naglasiti kako su upravo on i sva njegova današnja duhovna titoistička pastorčad tiotizma kretenizma trasirali put ekspanziji širenja četničije i velikosrpstva od devedesetih godina i sve do današnjih dana. Simbioza djelovanja partizana i četnika od Drugog svjetskog rata, pa sve i tijekom srpskih osvajačkih ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini devedesetih i sad u relativno mirnodopskim uvjetima od konca devedesetih i početka dvijetisućitih uvijek je ista.

U konačnici želi se i partizanija i četničija i izvan granica Srbije silom nametnuti kao nekakav samo njima vidljiv i znan čimbenik odluke, a Srbija istaknuti bez ikakvih razloga i bilo kakvih povijesnih zasluga glavnim takozvanim regionalnim faktorom.

Otuda sjedinjeni duh petokrake i kokarde i na današnji dan na 40 godina od nestanka sa životne pozornice jednog od deset najvećeih masovnih ubojica dvadesetog stoljeća Josipa Broza zvanog Tito oliti majmun Pepiito Čito, medijski i dalje radi mozgopranje mlađim naraštajima što ne pamte to grozomorno doba kad nisu bili ni rođeni.

Tijekom viešedesetljetne Brozove diktature stupanj ljudskih prava, sloboda i demokracija izražavanja misli i ideja bio je ravan onima iz najzabačenijih i najgorih afričkih i azijskih zabiti, u čije je kolo poludivljih urođenika i geopolitički i zarad vlastite koristi i ugurao bivšu Jugoslaviju članstvom u beznačajnom i bezveznom pokretu Nesvrstanih od 1961. godine, gdje nije bilo doslovno niti jedne civilizirane europske države osim Titove Šugoslavije. Ekonomski je Jugoslaviju taj glupan, tupan i intelektualno ograničeni ego manijak Tito unazadio za vječna vremena. Zaduživao se neograničeno i nekontrolirano serijom kredita sa Zapada, ta je u trenutku raspada Jugoslavije izazvanog velikosrpskom agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu vanjski dug pokojne države zvane SFRJ bio prema podacima MMF-a preko 22 milijarde dolara. Današnjim naraštajima diljem bivše nestretne i umjetne Titove tvorevine još uvijek pristižu računi vraćanja Titovih kredita. U njegovo vrijeme važilo je geslo: “Uzmi “kredu” ( krdit ) i sve je u redu!” Narod je živio na veresiju, misleći lakovjerno i posve lakomisleno da će to tako vječno potrajati. Onda su došli računi za naplatu i ne smao metaforički kazano, sve sa zateznim kamatama.

Vjerni nastavljač lika i nedjela zločinaca Tita i Miloševića je bitanga i baraba Aleksandar Vučić, vladar balkanske istočnjački uređene azijatske satrapije na europskom tlu Srbije. U toj Domanovićevoj “Stradiji” od države na meti odstrijela duševnog bolesnika Vučića s dijagnozom paranoidne šizofrenije F 20 su svi koji mu se kao javne ličnosti u Srbistanu pokušaju, makar i verbalno, pogotovo konkretnom političkom akcijom, suprotstaviti na djelu. Najsvježiji primjer toga je sinoćno divljanje, lumpovanje i orgijanje Vučićevih SNS pristaša, što su zaglušujućom bukom, psovkama, uvredama i pogrdama galamili ispod prozora kuće Dragana Đilasa, jednog od političkih lidera oporbenog bloka Saveza za Srbiju. Njegova malodobna djeca iz njegovog drugog braka od samo sedam i devet godina su se toliko prestrašila i istraumirala prijetećim i zastrašujućim pokličima huliganskih paradržavnih falangi i podivljalih hordi zla, da se i sad tresu od straha, bojeći se opravdano za svoje živote. Dakako, Titov i Miloševićev junoša Vučić, što se uvijek i rado poziva na tu dvojicu monstruma, pohitao je u njegovim medijima odbaciti svaku vlastitu krivnju i moguću umiješanost u tu paklenu akciju, začinjenu paljenjem navijačkih baklji s krovova obližnjih zgrada naspram one gdje živi Đilas s obitelji i bacanjem petardi i topovskih udara, ne bi li prizor i huliganski pir u režiji Vučićevih političkih istomišljenjaka bio kompletiran, a njemu sladostrasni ugođaj zlostavljanja političkih suparnika zaokuružen u njegovu omiljenu sadističku cjelinu uživanja u tuđoj nesreći, patnjama i stradavanju. Titoist i miloševićevac, sad trenutačno s njihovim petokrakama na čelu, a sa Mihajlovićevom i Šešeljevom kokardom u pričuvi u džepu i po potrebi nekog drugog trenutka, sad Srbima meditira da će im ukinuti izvanredno stanje radi obuzdavanja marketinški napumpane pandemije koronavirusa od četvrtka. To ne znači da taj izaslanik Lucifera na Zemlji Aleksandar Vučić neće i i dalje nastaviti sa širenjem epidemije zla, kako u Srbiji, tako i u njenom susjedstvu. Srbija na tronu ima morona što je u sebi sjedinio duh Kaligule i Nerona.-piše Dragan Ilić iz Beograda.

HOP