Srbe boli i smeta što su se uz glazbu Thompsona na Dan pobjede nad fašizmom Crnogorci sjetili da je i Crna Gora hrvatska zemlja sveta
Na današnji dan devetoga svibnja 1945.i službeno je okončan Drugi svjetski rat, koji je počeo povijesno u rujnu 1939. napadom Hitlerove Njemačke na Poljsku. U noći između 8. na 9. svibnja 1945. uz nazočnost tada vodećih političkih uzvanika svijeta stavljena je i službeno točka na tu šestogodišnju tragičnu epohu novog doba. Od tada deveti svibnja slavi se kao Dan pobjede nad fašizmom, ujedno i Dan Europe. Fašizam je bio zlo u ime koga je ubijeno 16,5 milijuna ljudi, a u ime njemu tada javno proklamirano suprotstavljenog novog totalitarizma zvanog komunizam i u ratu i u poraću nakon 1945. pa do pada Berlinskog zida 1989. godine ubijeno je diljem svijeta 165 milijuna ljudi, desetorostruko više nego u vrijeme fašizma. To nipošto ne znači da dva velika svjetska zla treba uopće i uspoređivati po broju ljudskih žrtava, jer normalan um i zdrav razum ne može nikad prihvatiti ni komunizam, niti fašizam kao društveni poredak u kojem se politički protivnici sustava prebijaju, zatvaraju, progone i ubijaju, a malobrojna i povlaštena društvena klasa uživa u blagodatima i čarima života na štetu većine, premda ničim nisu zaslužili privilegirani društveni status. Većina puka običnih smrtnika nema prava glasa i slobode iskazivanja mišljenja niti u fašizmu, niti u komunizmu. I to je zajednički imenitelj za oba navedena totalitarizma, potpuno oprečna smislu slobode misli riječi i poimanju postojanja čovjeka kao misaonog bića. Srbi se i danas prepiru veličajući naizmjenično ili i usporedo Titov komunizam i Mihajlovićev fašizam, što nam svjedoči da nisu uopće dozreli kao narod i općenito i društvo u cjelini otkrivanju trećeg i pravog puta, koji neće imati nikakve poveznice ni sa četnicima, ni sa partizanima. Jer, i jedni i drugi bili su i ostali veliko svjetsko zlo.
Na službeno oporbenom portalu Vučićeva fašističkog režima u Srbiji Direktno.rs danas je s velikim ogorčenjem objavljeno kako su jutros na državnoj televiziji Crne Gore pod kraticom RTCG iz uredništva te dalekovidnice riješili gledateljstvu poželjeti dobar i ugodan dan uz pjesme glasovitog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona. U trustu pilećih mozgova svesrpskih revnih mislilaca Marko Perković Thompson kao i svi ostali i pravi hrvatski domoljubi ima prefiks “ustaša”, kojim Srbi “časte” svakoga Hrvata na svijetu koji je ponosan na vlastito nacionalno podrijetlo, jezik, crkvu, kulturu, tradiciju, običaje i folklor hrvatskog naroda. U toj golemoj i nepreglednoj većini državotvornog i domoljubnog hrvatskog puka je i Marko Perković Thompson, čovjek čiju su pjesmu Srbi gledajući jutarnji program crnogorske državne televizije RTCG, najprije haloefektom detektirali kroz starohrvatski poklič “Za dom spremni”, što je u Hrvata poznat još od vremena legendarnog junaka i boraca protiv Turaka Zrinjskih i Frankopana, onda preko bana Jelačića i Radića Stjepana, pa sve i tijekom ratnih devedesetih u vrijeme Domovinskog rata i sve do naših suvremenih dana ove 2020. godine. Kod Srba je kao i obično pristutno selektivno pamćenje, te su se po potrebi njihovog kutka i zazivanja povijesnog trenutka dosjetili obnarodovati kako je navodno Thompsonov glazbeni spot snimljen u Glini, gdje su, “otkrivaju” Srbi ustaše 1941. “spalili više od tisuću srpskih civila.” Tim znanstveno fantastičnim otkrićima velikosrpskih “speleologa” vjeruju samo oni mazohisti i blentavi naivci što mogu povjerovati da je posve “normalno” da ime samo jednog ubijenog Srbina u radnom logoru Jasenovac bude ispisano i više desetina ili više stotina puta. I to je argumentirano i dokumentirano objelodanjeno svijetu imenom i prezimenom lažnih popisa izmišljenih i prenapuhanih srpskih žrtava Jasenovca, a pojedinosti su u slici i riječi podrobno prezentirano prije nekoliko godina na portalu Sloboda.hr, koji uređuje Frano Čirko.
Sad bi Srbi iz Srbije preko portala Direktno.rs željeli uređivati i glazbeni program njihovog nekadašnjeg drugog i zaslijepljenog oka u glavi u Podgorici. No, zaboravljaju da su se sadašnji Crnogorci još na referendumu za stjecanje neovisnosti 2006. sjetili da im je iskon hrvatska Duklja oliti Crvena Hrvatska, a ne njima podmetnuta i zbilja maštovito desetljećima i stoljećima podvlajivana “srpska Sparta.” I kad su već današnji Crnogorci sve više svjesni da potječu od Hrvata, a ne od Srba, posve je očekivano i primjereno da i glazbeni program prilagode glazbenim ukusima svoga davnog i izgleda, ipak, i na sreću oživjelog hrvatskog etničkog iskona, što je dugo bio potiskivan i zatomljivan upravo političkom promidžbom što je u Crnu Goru stizala iz Srbije. Danas, kad su i Crnogorci koliko toliko osjetili duh i dah slobode i demokracije izražavanja misli i riječi, mogu i oni zapjevati, zaigrati i za pojas zadjenuti uz ritam i takt glazbe Marka Perkovića Thompsona, a ne kao devedesetih kad su kao tadašnja srbijanska kolonija bili silom primoravani slušati i gledati istočnjačko i azijatsko – afričko ruglo i smeće od glazbe u vidu zavijanja, arlaukanja i jaukanja Džeja Ramadanovskog, frontmena ciganske glazbe iz Srbije ili predvodnice četničkog turbofolka iz Srbije Svetlane Ražnatović, udove prijeratnog svjetskog lopova i ubojice s Interpolove liste i onda i ratnog zločinca znanog na cijelom planetu Željka Ražnatovića Arkana. Čujte Srbi, svaka ptica svome jatu leti, pa je i ptica iz hrvatske Duklje počela napokon pjevati uz zvuke i melodije svojih hrvatskih i katoličkih predaka, te je zaboravila srbijanski turbofolk uz ritam i u tempo azijatskih nomada iz Istanbula i Teherana. Sve će to nekako konačno i Srbi jednoga dana svariti i prihvatiti, makar i uz gozbu i uz serviranu porciju šumadijske Karađorđeve šnicle i šopske salate da kredite vlastite propale propagande moraju sad otplaćivati i na rate, ali sve sa zateznim kamatama.
HOP