Zemljopisna lekcija za komunjarske i lijeve pučkoškolce iz EU: Planina Balkan (Stara planina ) nalazi se samo u državi Bugarskoj
Često EU birokrate i neupućeni i neuki političari na Zapadu, dakako i na Istoku, rabe pojam nepostojećeg “Zapadnog Balkana” kao političku mantru, koju po njihovom iskrivljenom i naopakom gledištu treba bespogovorno i bezuvjetno slijediti. Svijet pokušavaju fascinirati i hipnotizirati posvemašnjim neznanjem, nataloženim srpsko – tursko – bizantskom promidžbom. Tko god samo baci pogled na zemljovid jugoistoka Europe lako će zamijetiti nestvarnu i nepojmljivu količinu notornih laži, prijevara i podvala tragikomičnih balkanskih cirkuzanata. Znanost se ispriječila balkanskoj propagandi posrbljenog i pravoslaviziranoga Hrvata iz Loznice Jovana Cvijića. Čovjek čiji se djed Hrvat i katolik doselio iz Hercegovine u Podrinje i loznički kraj uz rijeku Drinu, tek je postao Srbinom i pravoslavcem druge generacije u svojoj obitelji. Očevo podrijetlo je uvijek tajio, a majčino srbijansko i pravoslavno u rodnoj Loznici uvijek napadno naglašavao. I kao takav otpadnik od loze s oečeve strane i vatreni Srbin po majčinoj srbijanskoj liniji, Srbima je bio kao poručen propagator izmišljenog balkanstva, tvorac umjetnog pojma Balkanskog poluotoka, kojim je kao stipendist srpske Vlade na školovanju na Sorboni u Francuskoj doveo u veliku i katastrofalnu zabludu Francuze, slijedom događaja i inercijom olakog prihvaćanja neprovjerenih tvrdnji i Nijemce. Koncem 19. i početkom 20. stoljeća Jovan Cvijić, srbijanski zemljopisac lanisrao je višestoljetnu i prijesnu srpsku laž o Balkanu, na kojoj su obmanute europske sile Francuska i Njemačka, onda redom i sve ostale europske i svjetske države izgradila posve krivu predodžbu o stvarnom jugoistočnom prostoru Dinarida i Panonije. Cvijić je u bezobrazluku i drskosti išao toliko daleko da je i južni Jadran, prirodnu zonu Mediterana nazvao izmišljenim Balkanskim poluotokom!?
No, istina je voda jedna duboka, a sad su se, vjerovali ili ne, čak i sami Srbi usudili provjeriti Cvijićeve nesuvislosti i besmislice. Jer, palo im je napokon na pamet upitati se kako to da se nešto može nazivati Balkanskim polutokom kad gorski vijenac Balkana ( na turskom na riječ ima značenje gorja ) ide u 90% svoga prostiranja duž sjeverozapada države Bugarske i jednim zanemarljivo malim dijelom od 7% sveukupne mase balkanskog masiva zahvaća teritorij jugoistočne Srbije i 9% teritorija oblasti Dobrudža u Rumunjskoj i uz Crno more uz neposrednu morsku granicu Bugarske i Rumunjske. Sve ostalo je teška i povijesna srpska masna laž, skupo prodata Zapadu, svakako i Istoku radi pokušaja ostvarenja velikosrpksih političkih interesa uz potporu Turske, u najnovije vrijeme i Rusije koje najviše i inzistiraju na zadržavanju te lažne složenice. Srbi su na njihovom znanstvenom portalu Znanje.org doista ozbiljno i prionuli razotkrivanju besmisla višestoljetne balkanske kovanice.
Stara planina, kako je nazivaju Bugari i Srbi ili Balkan planina kako izgovaraju Turci, nalazi se u sastavu Balkanskih planina koje idu od Crnog mora na istoku i sve do Vrške čuke na zapadu. Ukupna dužina tog planinskog masiva iznosi 530 kilometara. U tom dugom i golemom planinskom vijencu balkanskih planina polazna točka je vrh nazvan Vrška Čuka na granici Bugarske i Srbije na istoku, te preko središnje Bugarske do rta Emine na Crnom moru. Sveukupna dužina tog planinskog povezanog lanca iznosi 557 kilometara u neprekinutom nizu. Najviši vrhovi balkanskih planina su smješteni u središnjoj Bugarskoj, a najviši vrh je Botev iznad grada Plovdiva. Najviša visina Boteva iznosi 2376 metara. To je treći najviši planinski masiv u Bugarskoj nakon Rile i Pirina. Planinski lanac balkanskih planina u Bugarskoj stvara sliv između slivnih područja Crnog mora i Egejskog mora. Kraški krajolik prepoznatljiv je po iznimno velikom broju špilja, a posebno se izdvaja Magura, gdje su otkriveni i legendarni pećinski crteži iz paleolitskog doba. Oni predstavljaju, pored ostalo i izvrsnu turističku atrakciju, a ne samo izazov za znanstvenike.
Srbi se iz njima dobro znanih geopolitičkih razloga često predstavljaju lažnim Balkancima, ali problem postaje utoliko veći što lažnim balkasnim imenom predstavljaju i Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Grčku, Rumunjsku, čak na sjeveru i Sloveniju, koje sve pojedinačno i zbirno s velikim i prostranim gorjem na sjeverozapadu Bugarske i uz bugarske granice sa Srbijom i Rumunjskom nemaju blage veze.Dapače, sami Srbi su konačno javno priznali da Stara planina ili po invaziji Turaka u srednjem vijeku u te srbijanske krajeve uz granicu s Bugarima, prozvana i turskom riječju Balkan planina, čak u samoj Srbiji obuhvaća zanemarljivo mali prostor. Međutim, otuda dolaze od kraja 19. i početka 20. stoljeća svi veliki ideolozi velikosrpstva, a ne zaboravimo da je glavni lider srpskih radikala Nikola Pašić upravo iz tih krajeva. On je bio alfa i omega srbijanske politike i u doba Obrenovića i poslije i Karađorđevića i osobno je bio jedan od glavnih političkim promotora pojma balkanstva izvan njegovog prirodnog staništa u Bugarskoj i uz samu srpsko – bugarsku granicu. Imao je i potporu cijelog niza srpskih obrtnika i poduzetnika njegovih vlaško cincarskih korijena s jugoistoka Srbije, što su vodili glanvu riječ u Srpskoj radikalnoj stranci koncem 19. i početkom 20. stoljeća, a među ostalim uz Pašića glavni velikosrpski radikalski prvaci tog doba bili su listom s jugoistoka Srbije i uz srbijansku granicu s Bugarima, a to su i Stojan Protić, Aleksandar Stanojević, Petar Velimirović, Dimitrije Katić, Petar Todorović, zatim i srbijanski političari u doba SHS-a Milan Stojadinović i Dragiša Cvetković, ministar Cincar – Marković i mnogi drugi iz redova tadašnje srpske inteligencije. Nitko od njih rođenih uz srbijansko bugarsku granicu s kraja 19. stoljeća nije razumio, niti želio, niti htio razumjeti ni duh, niti svjetonazor katoličke srednje Europe, ponajmanje Hrvata kao nositelja srednjoeuropskih vrijednosti. Srpski radikali su Karađorđevićima u SHS-u bili pogonsko gorivo u njihovoj velikosrpskoj politici i onda je jasno kakav je to fatalni ishod moralo polučiti. Dojmi se da bi Paišićevi radikali kao preteča današnjih šešeljevaca i vučićevaca imali puno više uspjeha na planu ujedinjenja Srba i Bugara, jer su mentalitetom i temperamentom bili bliži njima nego Hrvatima. Ali, Bugari su Srbe na vrijeme pročitali i otkačili.No, Pašićevi su vlaško cincarski radikali unovčenim političkim velesrbovanjem na njihov balkanski način stekli ekonomski, kasnije i politički kapital u Srbiji. Njihovi srbijanski nasljednici i nakon 1945. kroz Titov komunizam i sadašnji Vučićev fašizam u Srbiji pod Balkanom su uvijek podrazumjevali i granice Velike Srbije, tako da se opasno i lažno i preuveličano rabljenje tog pojma Balkana može posmatrati iz političke prizme i duhovnom inačicom Velike Srbije. U stvarnosti i Srbima surovoj zbilji, najvećem neprijatelju srpskih povijesnih, a sad i zemljopisnih laži, planina Balkan ili Stara planina, udaljena je od Beograda punih 330 kilometara! Ona je, ipak, samo 70 kilometara udaljena od Niša, 100 kilomatara od Zaječara, a 50 kilometara od Knjaževca i Pirota. U Srbiji je najviši vrh Stare planine ili Balkana Midžor nadmorske visine od 2169 metara.
U biti Srbi tvrdoglavo pokušavaju jedno svoje rubno i civilizacijski i kulturološki najzaostalije područje i same države Srbije proglasiti glavnim stožerom i cijele regije jugoitoka Europe i podrediti primitivnom Balkanu civilizacijski i kulturološki neusporedivo naprednije i razvijenije krajeve Panonije, Dinarida i Mediterana. Te su sve tri oblasti mnogo civilizacijski naprednije i razvijenije i ekonomski i gospodarski od umjetno isforsiranog i političkom silom dva stoljeća nametanog srbijanskog Balkana ili u najnovijim izdanjima te dugometražne filmske serije i pojma nepostojećeg “zapadnog Balkana!?” Da taj srpski potez nije smiješan, bio bi i žalostan.
Ovakvim političkim iživljavanjima Srbije i njene diplomacije predvođene podljudima tipa Vučića, Dačića, Vulina i njima sličnih spodoba, Hrvatska mora diplomatski stati na put i svim političkim sredstvima koje joj stoje na raspolaganju kao srednjoeuropskoj i mediteranskoj zemlji. Ovo je tim bitnije što je upravo danas hrvatska posrbica Ivica alijas Jovica Dačić poslao oštru prosvjednu notu na adresu UN-a i EU što “Hrvatska svojata Srbina Nikolu Teslu!?” Narečeni glasoviti znanstvenik koji za života nikad nogom nije kročio na tlo Srbije gdje su ga nazivali luđakom i čudakom, a ne znanstvenim genijem, sam je za života govorio i pisao da potječe od hrvatskih predaka iz plemićkih obitelji Draganića i Kalinića iz Like. Sve to je u tajnim pismohranama njegovog muzeja u Beogradu. Potomak posrbljenih Hrvata iz Janjeva Ivica Dačić to jako dobro zna, ali glumi ludilo, odnosno prirodno se ponaša za razinu jednoga luđaka. Nikola Tesla je bio “Srbin” onoliko koliko je i Hrvatska na Balkanu, dakle nula postotaka. I sam čuveni Balkan u Srbiji stanuje sa svojih 18% sveukupnog srbijanskog državnog teritorija ili 7% ukupnog masiva balkanskog gorja. Srbi moraju najzad naučiti da je i sama Srbija pretežito panonska i dinarska zemlja. Kad upoznaju bolje zemljopis vlastite zemlje, onda će je više i voljeti i prestati i sebe i druge nazivati imenom planinskog vijenca u Bugarskoj, pa još i turskom riječju za planinu ili goru, jer na turskom se planina kaže balkan. To jedino još ne znaju brojne srbijanske budale za anale koji masovno i vrlo ponosno njihove you tube političke kanale nazivaju balkanskim imenima tipa: Balkan info, Balkanska taraba, Balkanska oštrica, Helmcast ( Helm je na grčkom Balkan ) i slične nebuloze iz mozga tih prizemnih i plitkoumnih ljudi koji ništa ni o sebi samima ne znaju, a pogotovo nemaju pojma o drugim država i narodima u okružju i diljem svijeta.
Dragan Ilić
HOP
