Ivica Dačić u epizodi neće svinja dinja… svinje nisu probirljive, za njih su dobre i pomije…
Nova svinjarija ministra vanjskih poslova iz zemlje svinjarskih trgovaca
Baš jučer raspištoljio se debeli Dačić u srbijanskim medijima kako nisu nikad ni trebali praviti državu sa Crnogoricima. Uzgred, stigao im je zaprijetiti da im uskoro ističe rok življenja na području Srbije, te kako će morati svi Crnogorci iz Srbije put pod noge i natrag u Crnu Goru, ako, veli on, Crnogorci nastave šikanirati i progoniti SPC i Srbe u Crnoj Gori.
Nema što, oko za oko, a zub za zub, sve u duhu divljaštva i barbarizma. Ne zna Dačićev srbijanski primitivizam što je to u politici minimalizam.
Nekad su Srbi i Crnogorci svuda širili bajke za djecu i odrasle koji još vjeruju u bajke kako su oni kao dva oka u glavi. Kad je ono ćoravo oko iznenada progledalo 2006. godine, ono drugo vječno slijepo od mržnje, nastavilo je vampirskim i urokljivim pogledom sijati otrov gdje god stigne.
I onda još veli posrbljeni i pogrbljeni posrbica Ivica Dačić što pljuje i gazi po korijenima hrvatskih predaka iz Janjeva na Kosovu, da je on tobože “Srbin” s Kosova odnosno juga Srbije!? Kako da ne, može biti Ivica Dačić Srbin, koliko može reći za se da je i Japanac, Meksikanac ili Indijanac. Lud bio tko mu vjerovao. Niti je debeli lažljivac Srbin, niti je Kosovo u Srbiji. Još najluđe je bilo kad je za tabloidne, blatoidne i toaletoidne listove u Srbiji izjavio da je prije stotinu godina ionako zajedničku državu Srba i Crnogoraca pravio “polucrnogorac”, rođen na crnogorskom Cetinju i rod crnogorskog kralja Nikole Petrovića, praznom glavom, masnom bradom sa četničkom šubarom i kokardom Karađorđević, bolje rečeno, Krađađorđević. I Petrovići prezvani u Karađorđeviće su u Crnu Goru došli u srednjem vijeku iz središnje Bosne kao potomci gorljivih Hrvata, franjevačkih misionara iz područja između Zenice i Travnika.
U Njegušima kraj Cetinja u Crnoj Gori i danas u crkvama i manastirima znaju i štogod više o tome, ali mudro šute i kriju istinu o iskonskom hrvatsktvu i katoličanstvu hrvatskih povijesnih izdajica Petrovića Karađorđevića. Ali, to je viši stupanj srpsko – crnogorske šizofrenije prikrivanja nacionalnih i vjerskih korijena.
Kako li će to tek znati Ivica alijas Jovica Dačić kad nije u stanju priznati si javno da je Hrvat i katolik i cijeli život iz političkog koristoljublja glumi lažnog Srbina i lažnog pravoslavca!
On kao lažni “Srbin” hrvatskog podrijetla i po ocu i po majci, ali politički Srbin da mu pozavidi i Peđa Grbin, izvjesno pravio zajedničku državu Srba, Bugara, Arbanasa i Vlaha kao nekoć u 14. stoljeću kratkotrajni car srspke državne tvorevine dužine trajanja pakovanja tetrapak mlijeka zvani Dušan Silni iz izvorno hrvatske dinastije pravoslaviziranih Neznanjića.
Prije bi pompozno nazvanom Dušanu Silnom pristajao nadimak Dušan Nejaki, s obzirom da je samo devet ljeta potrajalo njegovo carstvo u kojem je trajalo srpsko (za)drugastvo. Ima u Dačićevu trabunjanju i svakodnevnom baljezganju i jedna iznimno dobra stvar, koje taj glupan posve sigurno nije ni svjestan. Takvim laprdanjem protiv srpstvom i srbijanskim “prdoslavljem” oliti svetosavljem hipnotiziranih i fasciniranih tzv. Srba iz Crne Gore vrlo brzo će se i posljednja crnogorska posrbica vratiti crvenohrvatskim korijenima iz hrvatske Duklje.
I ode onda višestoljetna srpska hipnoza dukljanskih Hrvata kao da je nikad nije niti bilo! I zato srpski kurir Jovica Dačić nije ni svjestan da radi u korist srpske štete, a u hrvatsku korist.
I to je fenomenalna stvar, a on bi da mu pamet ne smeta, nego mu se samo bilježi, da makar i nesvjesno na duge staze nešto dobro i korisno radi za Hrvate. Samo neka tako nastavi taj hrvatski izrod Ivica alijas Jovica Dačić. Kad njega i njegove uskoro sa svih strana počnu pogađati gromovi istine, neće ni znati otkuda dolaze gromovi i gdje trebaju postaviti gromobran.
HOP
