Ove četiri spodobe nama svima određuju život već mjesecima; dopustili smo da nam se nametnu kao bogovi koji odlučuju o tome gdje i kada ćemo kupovati hranu, smijemo li ići u crkve ili ne, smijemo li se kretati ili nas se treba držati u kućnom pritvoru, što smijemo govoriti a što ne, smijemo li na zrak ili ne, smijemo li zarađivati i obavljati svoj posao ili ne, hoćemo li preživjeti ili ne, hoće li nam djeca smjeti dobiti obrazovanje ili neće, hoće li nam naši stariji, roditelji ili bolesni dobiti liječničku pomoć i bolničku njegu ili neće, hoće li zdravi biti proglašeni lažno bolesnima, hoće li bolesni biti bolesni ako nisu koronaši – oni si ti koji od slobodnih ljudi rade poslušne budale i zatočenike, oni su ti koji potiču ljude na špijuniranje i neljudsko ponašanje tzv. “socijalnog distanciranja”, oni nas zlostavljaju “za naše dobro”, a mi šutimo i čekamo na izbore, koje oni u svakom trenutku mogu dopustiti ili zabraniti? Pa dokle ćemo tako kukavički životariti? A stranke koje će ići na te izbore još i hvale ove zlostavljače koji nas i dalje maltretiraju?!
Pogledajte ove “humane” face pa provjerite jel se itko od kandidata političara (pa i stranaka) zadnjih mjeseci usprotivio ovoj dosad neviđenoj diktaturi 4 “krizna” jahača apokalipse – to je nagradno pitanje ovih izbora.
Kavane su morale nestati u socijalizmu i komunizmu jer su se u njima okupljali “vrlo opasni subjekti” kao što su studenti, mislioci, filozofi, umjetnici, ukratko u kavanama se moglo iznjedriti svašta, kao npr. građanski otpor, a tako nešto diktatori mrze. Pa su kavane kod nas bile iskorijenjene ili raskomadane u bučne kafiće u kojima ne možeš čuti ni vlastitu misao, a kamoli razmijeniti po sustav opasne ideje.
Sad se pak ide nekoliko koraka naprijed u skladu s vremenom, tehnologijom i zamračenjem uma: moraš se socijalno distancirati, pratit će te kamere, zaokružiti te crvenim ako to ne činiš i onda će te Bill Gatesova globalna milicija kazniti… eto, već je i ona grda, grba (ili kak se već zove) poželjela da se nitko više nikad ne rukuje i ne poljubi. (Ruku na srce, njoj bi to došlo ko naručeno, ima takvu vibru da nitko ne bi na nju ni bicikl naslonio, a kamoli joj udijelio poljubac).
Život bez rukovanja, poljupca, bliskosti, dodira, kavana i razmjene mišljenja nije život. Ali, kaj jedan sajko poput Bill Gatesa zna kaj je život…
ZAGREB I NJEGOVI GROBARI
Treba reći istinu. Naš prelijepi grad je devastiran i u očajno zapuštenom stanju. To što se sada sve ogolilo i srozalo pred našim očima treba pripisati nedavnom potresu, ali pravi uzrok takvom strašnom stanju je nebriga koja traje od kraja drugog svjetskog rata pa do danas. Rezultat je to očitog izostanka ljubavi prema Zagrebu onih koji su gradom upravljali dosad. Skladna cjelina Donjega grada koja je izrasla samo u par desetljeća nakon potresa 1880.g., i koja se tako ljupko širila oko jezgre grada sve do 1930-tih, strašno je devastirana. Zadnji potres samo je razotkrio neoprostivu nebrigu oko tih, nekad prelijepih stogodišnjih zdanja. Duga komunistička vladavina se samo okoristila tuđim trudom i ulaganjem, isisala zadnju kap života iz te skladne cjeline, uložila malo ili ništa i prepustila hladno i bešćutno sve zubu vremena. Vidi se to iz vrlo rijetkih, izuzetno lijepih pročelja onih zgrada koje su u međuvremenu ipak obnovljene. Mi raspravljamo o sredovječnim i ostarjelim političarima koji u svom dugom dosadašnjem životu nisu ni primijetili tu propast, koji ne primjećuju ni propast svoga naroda, a kamoli gradova…
A tako kako je u Zagrebu, odavno je i u drugim, nekada divnim gradovima i gradićima diljem Hrvatske (Varaždin, Osijek, Križevci – da nabrojim samo neke koje sam vidjela u zadnjih par godina). O dvorcima i kurijama bolje da ne govorim. Sve dosada učinjeno je puno premalo. Potres u Zagrebu će opet biti samo izgovor za nestručnost, nebrigu i krađu, bojim se…
Ingrid Runtić
HOP