Prolazim jučer Bogovićevom, ususret mi ide ministar Beroš sa suprugom, sav upicanjen i svježe obrijan, u skupom tamnom odijelu, ona u haljini i štiklama, oboje bez brnjice, naravno. Negdje između terase Buldoga i onog slijedećeg lokala zastanu i srdačno se počnu pozdravljati s ljudima koji sjede za stolom. U tom trenutku je jedna žena zamolila ministra Vilija Beroša za milostinju, par kuna, kunu bar. On ju je glatko odbio, ni ne razmišljajući, sav posvećen srdačnom razgovoru s poznanicima. Valjda su mu bili silno važni.
To je ponašanje ministra koji se navodno brine za vaše zdravlje. Pustio bi vas da pored njega krepate od gladi, ali “zdravi”. Prestrašno.
S druge strane, centar Zagreba djeluje zastrašno sablasno ne samo zbog posljedica potresa i nefunkcionirajućeg javnog prometa. Djeluje zastrašno zbog ljudi. Zbog nemalog broja onih uporno nakinđurenih, trendovskih, pomodnih tikvi koji se prave kao da se jišta nije dogodilo, te kao članovi montipajtonovskog ministarstva “of funny walking”, hodaju po oštećenim pločnicima i kraj zatvorenih dućana kao da su na modnoj pisti. Svatko je u svom filmu, spreman za selfie ili slučajnu fotku glorijinog fotografa – a grad neka propada, svejedno… Eto, isto tako su i ministar i njegova supruga bili sređeni za izlazak u grad na kavicu sa svojom kastom, s višim društvenim slojem. Oni koji su pali na tako niske grane da prose nisu bitni. Narod nije bitan, baš kao ni razoreni grad.
Onog trenutka kada shvatite da je ovakav raskorak između bahatosti i bogatstva pokvarenih vladajućih i potpuno osiromašenog naroda izuzetno opasan, progledat ćete i više nećete niti na jednog političara gledati kao na povlaštenu kastu, spasitelja ili božanstvo. Sve iluzije će vam se razbiti zauvijek, samo je bitno da što prije progledate, prije nego što i sami počnete prositi. Jer nekom od mnogih gladnih bi tada opravdano kap mogla preliti čašu. A tad se radi samo o lančanoj reakciji, koju se kasnije, u udžbenicima obično naziva “državni nemiri”.
“Povijesno gledano, najstrašnije stvari kao što su ratovi, genocidi i ropstvo su proizašli ne iz neposlušnosti, već izravno iz poslušnosti.
Naš problem nije građanska neposlušnost nego GRAĐANSKA POSLUŠNOST.”
~Howard Zinn~
HOP