IZBORI 2020 – ZBOGOM PAMETI I ZNANOSTI !
Što nam kažu programi pet ključnih stranaka na izborima?
TKO OD NJIH GOVORI O 5G MREŽI? NITKO!
FAKTOGRAF-ci , prvo proučiti, ne skakati s tvrdnjama kako je sve neistina!
Za tri dana imamo nikad neobičnije izbore u Republici Hrvatskoj i to u okolnostima neviđenih obmana i laži , u vrijeme svjetskog biološkog eksperimenta koji su sad već svi „pročitali“.
Neviđeni pritisci, strah i tortura u tijeku.
Što me zanima u ovim izborima?
Samo ono što nam je od životnog značaja, ono što nam jamči ŽIVJETI i PREŽIVJETI ovo opće ludilo.
I dočekati budućnost.
Odlučila sam prečitati programe pet stranaka koje imaju šanse (ako sve bude zakonito i bez kuhinje APIS-a i Bruxellesa ), znači, čitala sam programe: SDP-a, HDZ-a, Domovinskog pokreta, MOST-a i Živog zida.
Na moju veliku žalost, a ovo sam učinila prvi puta u ovom obimu, razočarana sam i zabrinuta.
Programi, ili ono što stranke misle da su programi, su zapravo „želje i poruke“ standardnih floskula i nabacih tema o kojima se godinama govori, uvijek na isti način. Što očekvati? BAŠ NIŠTA!
Niti u jednom od njih nisam našla niti riječi koja eksplicite (ili zamotano u celofan) govori o pravnoj regulativi koja podiže sadašnju razinu zaštite populacije od agresije sa sveprisutnom u narednim godinama 5G mrežom kao i prethodnoj 4G. Vrhunac „brige“ stranaka upisano je kod većine riječima: „Zdrav život“ ili „Očuvanje života“. A kako i što učiniti da bi to osigurali ni riječi.
Moram konstatirati kako svi programi imaju nabacane teme kao točke programa ali baš NITKO nema naveden način kako isto ostvariti, s kojim sredstvima, kakvim ljudskim resursima.
Nažalost, ostaje i dalje rješavanje ove životne ali i globalno prisutne teme na pojedincima kao i jedinoj udruzi u Hrvatskoj koja sav svoj rad posvećuje isključivo ovoj temi, HUZEZ.
5G mreža, kao i sve druge koje slijede, ta čuda tehnologije koja nikako – u konačnici – ne rade u korist čovjeka, izgleda uopće nije u dometu interesa jurišnika na fotelje u Hrvatskom saboru. Ali, konačno ljudi počinju shvaćati, a sve veći broj ih širom svijeta protestira i okuplja u borbi protiv uvođenja istih.
No, od protesta i mirnih prosvjeda nema koristi. Od kontroliranih medija, sveprisutne cenzure, nekih novih plaćenićkih udruga i organizacija, čak i znansvenika s naših fakulteta koji se odrekoše neovisnosti u svakom pogledu, okreću glavu za profitom, te takvi šire svoje „informacije“, a svjetsku znanstvenu elitu proglašavaju pseudoznanstvenicima. Kažu stari ljudi: prodali svoj obraz!
Ne mogu a ne citirati našeg svjetski poznatog i priznatog znanstvenika, prof. dr. sc. Davora Pavunu, (čije stavove dijelim) koji je 22. ožujka 2020. za Novi list između ostalog izjavio:
„Visoko korelirani sustav 21. stoljeća ne možemo voditi pravnim normama prošlog stoljeća!
Sjetimo se Nikole Tesle koji je naglasio da ćemo eksponencijalno napredovati tek kad istinski spojimo duhovnost i znanost. Osobno dubinski dijelim to uvjerenje …. I nisam sam!
Ako se ne probudimo, čini se da se bliži kraj biološke homo sapiens faze već u ovom stoljeću. Naglašavam da nisam jedini koji tako misli jer brojni su znalci, i ‘lijevi i desni’, posvuda po svijetu koji to razmatraju. Ako se ne probudimo u svijesti i savjesti, kroz najnovije neduhovne tehnologije mi zapravo ‘evoluiramo’ prema kraju tehnološkog čovječanstva, te ove Orwellovske „borbe-za-vlast“ civilizacije strahom-dominiranog, agresivnog, homo sapiensa.
Naše globalno ‘selo’ je uvelike hipnotizirano u profitni Orwell konzumerizam.“
Jedino pravo rješenje je PRAVNA borba na svim nivoima i prema svima, od naše države prema EU pa sve do UN-a i te korumpirane WHO (Svjetske zdravstvene organizacije). Apsurdno, ali istinito, pa mi ih sve i plaćamo. Zar je to zaista moguće?
Volim ponoviti uvijek, kao Hrvatica, katolkinja, sva Kristova, kako ne mogu a ne pisati o svemu što nas je snašlo a o čemu malo tko, rekla bih rijetki, govore i pišu. Strah je prevelik, po više osnova.
A kako kaže David Acke, svjetski prozvan teoretičar „zavjere“, čije misli upravo sad izlaze na vidjelo,
strah je temelj svekolike kontrole nad ljudima jer :
a)manipulatorima daje energetsku moć i
b)ljudi preplavljeni strahom pristat će na sve za što vjeruju da će ih zaštiti od čega god da strahuju, uključujući na dokidanje njihovih sloboda.
Gdje su intelektualci, u davnim vremenima jezgra zdravog društva ali i inicijativa oko kojih se narod okupljao? Gdje su ljudi s idealima i puni entuzijazma?
Ipak imamo i malo sreće, tehnologija koja i radi protiv nas omogućuje nam, ako se potrudimo, doći do sjajnih informacija za koje se ne mora biti dobitnik Nobela ili nagrade dekana na FER-u.
Dovoljno je malo sistematičnosti, logike i nije problem izvesti zaključak iz svega.
Sloboda govora i mišljenja, koju nam jamči i Ustav postaje problem a najgore u svemu je što ga regulira i o njegovoj točnosti odlučuje nekolicina nekompetentnih ljudi koji si daju za pravo biti „sudije“ o istinitosti ili ne raznih tema iz raznih područja za koja oni procijene da su netočni, te ih cenzuriraju. Takvim postupcima direktno krše naša ljudska prava na slobodu govora i mišljenja, te bi zbog istog trebali biti kazneno gonjeni i procesuirani. I to vrijeme sigurno dolazi.
Temeljem kojeg zakona se ljudima zabranjuje iznositi sumnje koje imaju o mnogim pitanjima pa i o baznim stanicama tele operatera i elektromagnetskog zračenja? Od kada je to zabranjeno imati drugačije, kritično razmišljanje i stavove?
Obzirom da smo u proteklih par mjeseci saznali kako je privatna zaklada Billa i Melinde Gates, uz Soroševu zakladu Otvoreno društvo, među glavnim donatorima američkog Instituta Poynter pri kojem je ustrojena Međunarodna mreža fact-checkera (International Fact-Checking Network, IFCN) kojoj pripada Faktograf.hr – sve nam je jasno.
Isus je rekao: “Kada biste imali vjere kao gorušićno zrno, brda biste premještali”!
Idemo ih pokrenuti, premještati, ali ako se ne probudimo nitko nam neće pomoći.
Ne može se više govoriti kako se ne zna za bezbrojne zanstveno provjerene i utemeljene slučajeve koji govore o oštećenju DNK, kao i izazivanju kardiomiopatije koja je uzročnik srčanih bolesti.
Dakle, pitanje 5G baznih stanica (i svih narednih u pripremi, kao i već spoemnute 4G) više uopće ne smije biti stvar rasprave da li je ili nije štetan po zdravlje i opasan po život.
Sva znanstvena i klinička istraživanja jasno i nepobitno ukazuju kako su i 4G, a osobito 5G izrazito opasni za ljudski organizam, kao i životinjski ali i biološki svijet. O tome postoji i previše dokaza.
Članak 70. našeg Ustava , taj sad često spominjan članak kaže da svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
Ne čini li vam se kako su ove odredbe Ustava još kako kršene, i to baš sada, u vrijeme ovog eksperimenta. O svim ovim važnim temama prestalo se brinuti, više se ne govori o bolestima, opasnostima koje su tu, u našem okruženju, i svakim danom sve agresivnije se napadaju naša ustavom zajamčena prava. Više nikakve bolesti ne postoje, svi traže samo taj ludi covid!
U Hrvatskoj je 2015. godine prvi privukao veliku pozornosti pokretanjem akcije, zastupničkog pitanja, saborski zastupnik Miro Bulj , protiv postavljanja baznih stanica tadašnjem predsjedniku Vlade (koji mu je čak u odgovoru vrlo konkretno odgovorio, no bez efekta do kraja mandata) .
I u 2016. Miro Bulj je nastavio s istim akcijama i vrlo čestim govorima na saborskim sjednicama.
Rekao je tako prigodom donošenja novog Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskog zračenja kako se bazne stanice ne smiju postavljati bez suglasnosti lokalne zajednice: „Takve bi se odredbe vjerojatno i našle u novom pravilniku da u njegovoj pripremi ne sudjeluju teleoperateri.“
Nažalost, ima još nešto zanimljivo što sam otkrila još u svibnju, istražujući sve moguće i nemoguće dokaze i znanstvene radove, ali i proučavajući naše propise. Miro Bulj je kao evidentan sukob interesa i pogodan teren za korupciju naveo kako je vlasnik izvora elektromagnetskog polja (znači operater) dužan svake DVIJE godine osigurati novo mjerenje razina elektromagnetskog polja i rezultate dostaviti Ministarstvu zdravstva.
Ali, najzanimljivije je slijedeće: Proračun, prva mjerenja, kao i periodička mjerenja elektromagnetskog polja provode ISKJLJUČIVO TVRTKE KOJE IMAJU OVLAŠTENJE OD
Ministarstva zdravstva!!!
Zar je zaista ovo moguće?
Stoga rečenica – izrečena u Saboru na sjednici – gospodina Bulja mora biti stalno prisutna u našim glavama jer ona ukazuje na sve nepravilnosti ali i moguće profiterstvo na propisima koji omogućavaju velike profite teleoperatima a nama svima ugrožavaju život.
Miro Bulj je rekao: „Hrvatska je postala kolonija stranih teleoperatera. Postojeći zakoni omogućavaju im bezobzirno pljačkanje naših građana, a Vlada se jako trudi omogućiti im još veću maržu i izvlačenje još više novaca iz Hrvatske.“
Ja postavljam opet ono poznato Ciceronovo pitanje: CUI BONO? Tko dobiva? Gdje su eventualno računi?
A gdje su naša ljudska prava?
Zanimljivo je kako se te 2016. micao antenski stup – bazna stanica jednog operatera u Murskom Središću na temelju peticije žitelja Murskog Središća. Ovo je sjajan primjer kako se to radi.
Vrijeme je hitno pokrenuti iste akcije i skidati bazne stanice jer čekajući HAKOM dočekat ćemo smrt!
Slika – skidanje bazne stanice u Murskom Središću
A sad se vraćam na ono zbog čega sam željala pisati kako bi javnost u ovo vrijeme mogla nešto i saznati te temeljem toga mnogi i donijeti svoje odluke kad dođu na izborno mjesto.
Na stranici www.huzez.hr objaviljena su jučer, 30. lipnja 2020., imena kandidata za Sabor s kojima je Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetskog zračenja – HUZEZ – surađivala kroz protekle godine, te one koji su joj javno davali podršku. Objavili su imena tih osoba kao i broj izborne jedinice i liste. Iako su to ljudi iz različitih političkih opcija imaju dovoljno svijesti, volje a i znanja podržavati aktivnosti HUZEZ-a u njihovoj, kako kažu, „nadstranačkom“ pitanju koje se tiče svih nas. HUZEZ kaže u toj svojoj obajavi kako su tu: „samo dvije stranke – lobisti teleoperatera koji su zbog profita korporacija spremni žrtvovati zdravlje građana i oni koji se pokušavaju boriti protiv toga.“
Nadalje, iz HUZEZ-a kažu slijedeće: „Gospodin Bulj je najprepoznatljiviji (s njim usko surađujemo od vremena dok je bio nezavisni gradski vijećnik u Sinju i stručna smo mu podrška). U Saboru je u nekoliko navrata govorio i gospodin Sinčić, koji je kao predsjednik Odbora za okoliš organizirao tematsku sjednicu odbora o baznim stanicama , a sad to pitanje zajedno s kolegama iz “zelenih” nameće u EP.
Surađivali smo i s profesorom Dobrovićem, koji je na saborskim odborima skupa s nama (mi smo bili gosti) branio prijedloge izmjena dvaju zakona koje smo pripremili s gospodinom Buljem i jednog koji smo radili sa gospodinom Sinčićem i njegovim timom, a imao je i nekih intervjua gdje se doticao ove teme.
Gospodin Brumnić i gospodin Petek su puno napravili u ZG u Gradskoj Skupštini, posebno Brumnić za GUP 2016. i postojeće kriterije, a i kasnije kao predsjednik skupštinskog odbora. Brumnića smo konzultirali svaki put kad smo s lokalnim vijećnicima pripremali prijedloge izmjena GUP-a i prostornih planova. Dr. Sabljar Dračevac i dr. Srića su liječnici. Srića dolazi na naše tribine i kad liječnik kaže da
je WHO proglasila zračenje mogućim karcinogenom, zvuči drugačije nego ako istu stvar kaže pravnik. Dr. Sabljar Dračevac je s nama organizirala pressicu u Zadru na temu štetnosti zračenja. Mediji su to popratili i naravno titula dr. med. imala je svoju težinu. Osim toga, kao županijska vijećnica, radi na izmjeni županijskog prostornog plana (zadarska županija) isto kao i Bulj u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Uglavnom, nisu svi bili eksponirani kao gospodin Bulj, koji nam je otvorio “vrata Sabora”, organizirao nekoliko zajedničkih pressica i na određeni nas način promovirao u medijima. Jako nam je važno da on ponovno uđe u Sabor (vjerujemo kako i hoće).
Ali i svi drugi koje smo naveli puno su pomogli i znamo da na njih možemo računati. Bilo bi sjajno da ih uđe što više i da se na ovom pitanju postigne neki “nacionalni konsenzus”.
Stoga posvetimo malo interesa ovoj planetarno važnoj temi koja nam „kroji“ život u narednim godinama.
„HUZEZ nije stranački naklonjen niti jednoj stranci, pa stoga navodimo samo imena kandidata bez njihove stranačke pripadnosti, ali kao što možete vidjeti, oni pripadaju cijelom političkom spektru, od lijevoga do desnoga. Kriterij je bio da su se aktivno zalagali za uvođenje regulative koja podiže sadašnju razinu zaštite populacije, te za koje se nadamo i vjerujemo da neće podleći „stranačkoj stezi“ ako budu izabrani a njihova stranka bude drugačijeg stava od onoga koji su oni do sada zastupali. „
Miro Bulj, 9. izborna jedinica – lista br. 2.
Zvane Brumnić, 7. izborna jedinica – lista br. 19
Slaven Dobrović, 7. izborna jedinica – lista br. 11
Katica Glamuzina, 10. izborna jedinica – lista br. 13
Josip Juričev-Sudac, 7. izborna jedinica – lista br. 2
Ivan Pernar, 8. izborna jedinica – lista br. 20 (moj prijedlog zbog medijskih istupa na ovu temu)
Renato Petek, 1. izborna jedinica – lista br. 10
Renata Sabljar Dračevac, 9. izborna jedinica – lista br. 14
Ivan Vilibor Sinčić, 7. izborna jedinica – lista br. 22
Saša Srića, 6. izborna jedinica – lista br. 17
Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetnog zračenja zbog izbora 5. srpnja 2020. za Hrvatski sabor navela je u svojoj objavi i slijedeće:
„Građani nam se svakodnevno obraćaju s pitanjem: što možemo učiniti da spriječimo postavljanje ili uklonimo baznu stanicu koja je postavljena u neposrednu blizinu našeg stana, kuće, vrtića, škole…
U takvim situacijama najčešće nemamo jednoznačan odgovor kojim bismo mogli pomoći našim sugrađanima. Razlog je tome što je u proteklih desetak godina sustavno deregulirano ovo područje u korist teleoperatera ne obazirući se na pitanje zaštite okoliša i ljudskog zdravlja, prije svega. Glavne protagoniste ovoga štetnog procesa možemo podijeliti u dvije skupine: one koji su javnosti nevidljivi, a u to spadaju prije svega predstavnici tele-operaterske industrije i njihovi lobisti, te na one koji javno djeluju kroz obnašanje političkih funkcija te iniciraju i donose zakone i druge propise. Naravno, djelatnost onih prvih je usmjerena na ove druge s ciljem da se njihovi, prije svega financijski interesi podrže kroz prilagodbu propisa njima.
S obzirom da se uskoro održavaju izbori na kojima ćemo izabrati svoje predstavnike koji bi trebali zastupati naše interese prilikom obnašanja svojih funkcija, odlučili smo navesti imena osoba koje se natječu za izbor u zakonodavno tijelo – Sabor a koji su u proteklom razdoblju surađivali sa HUZEZ-om na pitanjima kojima se bavimo i za koje se nadamo i vjerujemo da će i dalje djelovati na isti način u koliko budu izabrani. Isto tako, podsjećamo još jednom na one koji su u Saboru dizali ruku protiv donošenja propisa kojima bi se uvela minimalna zaštita građana od samovolje teleoperatera, prije svega u situaciji kada se glasalo o amandmanu kojim bi se ponovno uvela obveza ishođenja građevinske dozvole za postavljanje baznih stanica.“
Je li ovo naš „pogled u svijet“, budućnost nas i naše djece?
Svim zainteresiranima predlažem da na stranicama HUZEZ-a pogledate listu zastupnika iz prošlog saziva koji su glasali protiv amandmana kojim je predloženo uvođenje građevinske dozvole za postavljanje baznih stanica.
Oduševljena sam saznanjem iz HUZEZ-a kako Hvar i mnoge druge lokalne jedinice pripremaju Zahtjev da se za bazne stanice ponovno uvedu građevinske dozvole, te da se u školama bežične mreže koje se koriste u nastavi, a izvor su štetnog zračenja, zamijene neštetnom optičkom infrastrukturom.
Grad Hvar
Nakon što je Gradsko vijeće Hvara donijelo jednoglasnu odluku da se ne dopusti uvođenje 5G dok nezavisne znanstvene studije ne dokažu ta tehnologija neće imati štetne učinke na ljude i okolinu, dvadesetak dalmatinskih i istarskih gradova iskazalo je želju da se sustavno riješi pitanje brojnih baznih stanica postavljenih u neposrednoj blizini stanova , školskih i predškolskih ustanova, jer to izaziva sve veće nezadovoljstvo građana.
Grad Hvar time slijedi primjer regije Bruxelles te brojnih gradova i općina u Italiji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, koji se iz istih razloga suprotstavljaju masovnom uvođenju tehnologije čiji učinci nisu istraženi.
Gradski vijećnici su hrabro i složno stali u zaštitu zdravlja građana, očuvanje okoliša i osiguravanja uvjeta za razvoj eko turizma, kako bi ovaj prekrasni sunčani otok postao prepoznatljiva destinacija za odmor u okolišu očuvane bio raznolikosti i prirode bez prekomjernog elektromagnetskog zagađenja.
Hrvatska je jedina država u Europi u kojoj se bazne stanice postavljaju bez građevinske dozvole, kao “jednostavne građevine “. Prema Pravilniku one se ne bi smjele planirati niti postavljati protivno prostorno planskoj dokumentaciji, ali to se u praksi ne poštuje, a nadležne institucije ne reagiraju.
Saborski zastupnik u prošlom sazivu, gospodin Bulj, uputio je u proceduru prijedlog izmjene Zakona o gradnji, kojim bi se za antenske stupove baznih stanica ponovno uvela obveza ishođenja građevinske dozvole i tako pružila JLS mogućnost sudjelovanja u izboru lokacija, kao što je propisano u Rezolucijama EP i Vijeća Europe. Unatoč kvalitetnoj argumentaciji prijedloga, vladajuća ga je većina rezolutno odbila.
HUZEZ-u se svakodnevno javljaju građani iz svih dijelova zemlje koji, nezadovoljni postojećim stanjem traže savjete kome se obratiti i što učiniti kad na na krovu susjedne kuće, desetak metara od dječjih soba, ” niknu” ogromne antene baznih stanica, a teleoperateri i HAKOM ih uvjeravaju kako je “sve u skladu s propisima”.
Nažalost, većini zastupnika u Hrvatskom saboru važniji je profit telekompanija od zaštite zdravlja građana, očuvanja urbanih vizura prekrasnih turističkih mjesta i pejzažnih karakteristika prostora.
Nedavna odluka Gradskog Vijeća Hvara, kao i namjera brojnih gradova da podrže inicijativu uvođenja građevinske dozvole, pokazuje da su lokalne vlasti konačno počele uvažavati zahtjeve svojih građana.
Nadam se velikom uspjehu ove inicijative jer njeno ostvarenje biti će jamstvo narodu i našoj budućnosti.
A kako izgledaju ti zahtjevi koje je pokrenuo Grad Hvar i drugi gradovi i općine pročitajte.
1.
Zahtjev za realizaciju projekta e-škole putem optičkih mreža i uklanjanja Wi-fi mreža iz školskih i predškolskih ustanova
Bežične lokalne Wi-fi mreže koriste se za povezivanje i pristup internetu. Veze se uspostavljaju putem radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja koja emitiraju elektromagnetske valove frekvencije 2.4 GHz.
Pristup Internetu moguć je i povezivanjem preko žičanih (optičkih) mreža, koje u pravilu omogućavaju veće brzine prijenosa podatkovnog prometa, kvalitetnije i stabilnije veze, ne izlažu djecu zračenjima ali ne omogućuju korisnicima mobilnost.
Važno je istaknuti da je 2011 g. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), nakon dvogodišnjih istraživanja svoje Međunarodne Agencije za istraživanje raka (IARC) proglasila radio frekvencijska elektromagnetska polja mogućim uzročnikom raka kod ljudi (Grupa 2B). Ta klasifikacija znači da postoje ograničeni, nejasno potvrđeni dokazi karcinogenosti kod ljudi te nedovoljno potvrđenih dokaza kod eksperimentalnih životinja.( https://www.iarc.fr/wp-content/uploads/2018/07/pr208_E.pdf)
U slučajevima kada postoji znanstvena neizvjesnost, (kad opasnost još nije nedvojbeno dokazana, ali postoji znanstveno utemeljena sumnja o mogućim štetnim utjecajima na zdravlje i okoliš), WHO propisuje primjenu „Načela predostrožnosti“ . To znači da odgovorne institucije moraju poduzeti sve potrebne preventivne mjere za sprečavanje mogućih neželjenih posljedica.
Takav su pristup zauzeli i Europski Parlament te Vijeće Europe. Te su institucije donijele Rezolucije u kojima predlažu poduzimanje mjera za smanjenje utjecaja elektromagnetskog zračenja na ljude i okoliš te potiču davanje prednosti žičanim tehnologijama, posebno kad se radi o djeci i mladima kao najranjivijoj skupini.
(Council of Europe, Resolution 1815(2011) “The potential dangers of electromagnetic fields and their effect on the environment” http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=17994, Europian Parliament 2008/2211 „ Health concerns associated with electromagnetic fields“ http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P6-TA-2009-0216+0+DOC+XML+V0//EN).
U veljači 2017 je u Reykjaviku (Island održana Međunarodna znanstvena konferencija na temu „ Djeca, vrijeme pred zaslonom, bežična tehnologija“ s koje je više od stotinu znanstvenika iz dvadesetak zemalja uputilo „Apel o bežičnim tehnologijama u školama“ (Reykjavik Appeal on wireless technology in schools https://docs.google.com/viewer?a=v&pid=forums&srcid=MDgxODkwOTk5NjU5OTU4ODQwNTYBMDI2OTY2NTUyNzU4ODU2MDI0OTcBd0otWW84aHhDZ0FKATAuMQEBdjI).
Znanstvenici, sudionici Konferencije izrazili su zabrinutost za zdravlje i razvoj djece u školama koje u podučavanju koriste bežičnu tehnologiju. Naglasili su kako veliki broj znanstvenih studija ukazuje na značajne medicinske rizike uslijed dugotrajne izloženosti radio frekvencijskom zračenju bežičnih uređaja i mreža i onda ako je to zračenje daleko ispod referentnih razina preporučenih od strane Međunarodne komisije za zaštitu od ne ionizirajućeg zračenja (ICNIRP). U Apelu se navodi“ Izloženost baznim stanicama mobilne telefonije, Wi-Fi pristupnim točkama, pametnim telefonima, prijenosnim računalima i tabletima može biti dugotrajna , ponekad i cjelodnevna, kako kod kuće tako i u školi. Kod djece taj rizik može biti naglašen i zbog kumulativnog učinka tijekom cijelog životnog vijeka. Stanice u razvoju kao i one nedovoljno zrele, mogu biti osjetljivije na izloženost radiofrekvencijskom zračenju. Nije uspostavljena sigurna razina ovog zračenja, bazirana na znanstvenim istraživanjima, pa stoga ne možemo jamčiti sigurnost.
Osim rizika za rak, ta vrsta zračenja može također izazvati otvaranje krvno-moždane barijere i dopuštanje ulaska otrovnih molekula u mozak, povredu neurona u hipokampusu (centru za pamćenje), snižavanje ili podizanje esencijalnih proteina uključenih u metabolizam mozga i reakcije na stres te utjecati na neurotransmitere“.
U svom Apelu znanstvenici su zatražili od vlasti preuzimanje odgovornosti za buduće zdravlje i dobrobit djece i pružili su punu podršku obrazovnim tehnologijama sa žičanom mrežama koje ne izlažu djecu potencijalno štetnom zračenju. Posebno su istaknuli važnost primjene načela najmanje moguće izloženosti (ALARA- As Low As Reasonable Achievable ) te predložili i „ Praktična pravila za škole za djecu i bežične tehnologije“.
Brojne zemlje slijede preporuke WHO i drugih relevantnih institucija te provode mjere zaštite svojih stanovnika, (posebice djece i ostalih ranjivih skupina), kako bi u što je moguće manjoj mjeri bili izloženi potencijalno kancerogenom zračenju radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja.
Zbog toga tražimo zaštitu naše i djece od prekomjernog izlaganja zračenju te zamjenu bežičnih Wi-fi mreža zdravstveno sigurnim optičkim mrežama. Tražimo da se zabrani postavljnja baznih stanica mobilnih operatera javne mreže na udaljenosti manjoj od 400 m od škola i vrtića, kako bi, u skladu s točkom br. 8 iz Rezolucije EP 2008/2211 ( Europian Parliament 2008/2211 „ Health concerns associated with electromagnetic fields“ ) ti objekti bili udaljeni od izvora potencijalno kancerogenog zračenja.
Neki primjeri iz zemalja u kojima se provode mjere predostrožnosti:
Hrvatska (Istarska županija)
2016. Istarska županija je zabranila postavljanje baznih staniva u blizini škola i vrtića. Prostornim planom IŽ ( čl.119) propisano je „Pri odabiru lokacija za antenske prihvate u blizini škola, dječjih vrtića, bolnica i sličnih ustanova, potrebno je poštivati sigurnosnu preventivnu udaljenost od 400 m“ http://www.zpuiz.hr/fileadmin/dokumenti/prostorni_plan/Ostali/PPIZ_2016/broj14-od-29-07-2016.pdf.
Francuska
2015. Zakonom zabranjen Wi-fi u vrtićima u vrtićima i na mjestima gdje borave mala djeca; u školama mora biti isključen osim kada se koristi za edukaciju; reklame za mobitele moraju preporučivati slušalice kako bi se smanjila izloženost mozga, zabranjena prodaja mobitela djeci; mjesta na kojima je Wi-Fi u funkciji moraju se označavati.. http://www.assemblee-nationale.fr/14/ta/ta0468.asp.
2008. Francuska Nacionalna knjižnica zajedno s drugim knjižnicama u Parizu te brojna sveučilišta, uklonili su Wi-Fi bežične mreže
Belgija
2014. Grad Ghent je zabranio Wi-Fi u vrtićima i dnevnim boravištima za djecu do 3 godine (http://www.flanderstoday.eu/education/ghent-bans-wi-fi-pre-schools-and-day-care).
2013. Federalnim propisima za zdravlje zabranjena prodaja mobitela dizajniranih za djecu do sedme godine; zabranjeno oglašavanje mobitela usmjereno djeci do 14 godina; https://www.health.belgium.be/sites/default/files/uploads/fi…
Italija
2016. Gradić Borgofranco d’Ivrea na sjeverozapadu zemlje zabranio je Wi-Fi u školama(https://www.thelocal.it/20160108/italy-town-turns-off-school-wifi-over-health-concerns).
Španjolska
2015. Gradsko vijeće grada Vitoria izglasalo je odluku po kojoj se preporučuje da mjesta na kojima borave djeca, kao što su igrališta, obiteljske knjižnice itd. smanje ili ukinu Wi-Fi mrežu te da se uvedu zone bez zračenja; građani će ubuduće biti obavještavani o lokacijama bežičnih odašiljača putem građanskih centara i u općinskim zgradama
Njemačka
2007. Savezno ministarstvo za zračenje je preporučilo žičanu internetsku vezu umjesto bežične http://www.icems.eu/docs/deutscher_bundestag.pdf
2007. U školama u Frankfurtu zabranjena je bežična mreža jer lokalne vlasti ne žele provoditi “ljudski eksperiment velikih razmjera”
Austrija
2012. Austrijski liječnički zbor prepoznao je elektromagnetsku preosjetljivost (“alergiju na zračenje”) i razvio smjernice za liječenje https://www.vagbrytaren.org/Guideline%20%20AG-EMF.pdf
Švedska
2011. Karolinska institut (koji dodjeljuje Nobelovu nagradu za medicinu) u dokumentu „Scientific Statement“ navodi “Kombinirani učinak mobitela, bežičnih telefona, baznih stanica, Wi-Fi i bežičnog interneta ogromnom broju ljudi širom svijeta povećava rizik za rak, neurološke i reproduktivne bolesti i ugrožava normalan razvoj”
Finska
2009. Uprava za zračenje i nuklearnu sigurnost izdala je preporuke za djecu koje uključuju korištenje SMS poruka, ograničavanje trajanja poziva, korištenje hands-free uređaja, držanje telefona dalje od tijela. “S djecom moramo biti posebno oprezni”.
Rusija
2011. Ruski nacionalni odbor za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (RNCNIRP) ponovno upozorio da elektromagnetsko zračenje utječe na djecu i preporučio da se Wi-Fi ne koristi u školama. “Količina matičnih stanica kod djece je veća nego u odraslih, istraživanja su pokazala da su matične stanice najosjetljivije na izloženost RF zračenju”. Preporučuje se zabrana reklama mobilnih telekomunikacija za djecu
Australija
2013. Agencija za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost je izdala dokument pod nazivom Kako smanjiti izloženost mobilnim telefonima i drugim bežičnim uređajima. Navodi se: Smanjite rizik držeći WiFi na udaljenosti od mjesta gdje provodite vrijeme… Ista agencija navodi da roditelji trebaju poticati svoju djecu kako bi se ograničilo izlaganje.” Australija ima vrlo organiziranu savjetodavnu skupinu koja radi na smanjenju izloženosti djece.
Kanada
2013. Ministarstvo zdravstva izdalo praktične savjete za smanjenje izloženosti bežičnom zračenju (ograničenje korištenja djeci mlađoj od 18 godina, hands-free, SMS…)
Indija
2013. potvrdio Vrhovni sud Indije potvrdio odluku Visokog suda države Rajasthan o uklanjanju svih baznih stanica iz blizine škola, bolnica, igrališta zbog zračenja “opasnog za život” https://economictimes.indiatimes.com/industry/telecom/rajasthan-hc-orders-relocation-of-mobile-towers-from-schools-hospitals/articleshow/17397645.cms?intenttarget=no
2.
Zahtjev za ponovno uvođenje građevinske dozvole za bazne stanice mobilnih operatera
Antenski stupovi za bazne stanice mobilnih operatera, kako oni na tlu tako i na krovovima postojećih objekata, postavljaju se prema PRAVILNIKU O JEDNOSTAVNIM I DRUGIM GRAĐEVINAMA I RADOVIMA (NN 112/2017 svrstani su u građevine za koje nije potrebna građevinska dozvola. Ukinuta je ranija obaveza operatera da moraju ishoditi građevinsku dozvolu i time je JLS oduzeto pravo i utjecaja na izbor lokacije, kao i mogućnost učinkovitog reagiranja u slučajevima kad je operater postavio baznu stanicu protivno prostorno planskoj dokumentaciji.
Hrvatska je jedina europska zemlja koja je ukinula građevinsku dozvolu za bazne stanice i jedina u kojoj za izbor lokacije nije potrebno kozultirati lokalnu samoupravu.
Ovakva neshvatljivo liberalna legislativa izaziva nezadovoljstvo i sve masovnije proteste građana, koji su zabrinuti za zdravlje jer su antenski sustavi, koji su izvori štetnog elektromagnetskog zračenja, smješteni u neposrednoj blizini stanova, škola, vrtića te drugih mjesta na kojima borave „ranjive skupine“ građana. Osim toga zabrinuti su i zbog narušavanja urbanih vizura i pejzažnih katakteristika prostora.
Da bi se sredio ovaj postojeći kaos u prostoru, kakav nije dopušen niti u jednoj drugoj europskoj državi, tražimo da se antenski stupovi isključe iz Pravilnika jednostavnim i drugim građevinama i radovima te za njih ponovno uvede obaveza dobivanja građevinske dozvole.. Osim toga tražimo da se postojeća, odnosno zatečena infrastruktura uskladi s prostorno planskom dokumentacijom. To znači da je za zatečene antenske stupove operateri moraju dokazati legalnost, građevnom dozvolom ili drugim odgovarajućim aktom, u skladu sa Zakonom. Ukoliko nije dobivena ili nije moguće dobivanje građevne dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, takvu građevinu potrebno je ukloniti, odnosno uz dogovor s JLS izmjestiti na adekvatniju lokaciju.
Obrazloženje:
Ponovnim uvođenje građevinske dozvole za antenske stupove JLS se omogućava ispunjavanje prava i obaveza, propisanih slijedećim zakonima i pravnim aktima:
Obaveza planiranja elektroničke komunikacijske infrastrukure JLS propisuje čl.25, st.2 Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) koji glasi “ Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave obavezne su planirati u svojim dokumentima prostornog uređenja elektroničku komunikacijsku infrastrukturu … …na način kojim se ne ograničuje razvoj elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture, pri čemu se osobito moraju zadovoljiti zahtjevi zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša“
Ukoliko JLS ne može utjecati na izbor lokacije za bazne stanice, ni na koji način ne može ispuniti svoju obavezu zadovoljenja zahtjeva zaštite ljudskog zdravlja, zaštite prostora i očuvanja okoliša. Prenošenjem Objedinjenog plana HAKOM-a u svoje prostorno planske dokumente i ucrtavanjem radijskih koridora, JLS zadovoljava samo zahtjev za ne ograničavanjem razvoja elektroničke komunikacijske mreže i elektrokomunikacijske infrastrukture i povezane opreme.
Pitanja prostornog i urbanističkog planiranja, sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15) ulaze u djelokrug obavljanja poslova lokalnog značaja i predstavljaju obaveze lokalne samouprave proizašle iz članka 19 i 19 a navedenog zakona.
Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi NN 14/1997-95 u čl.4 st.4 propisuje “Nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinicama moraju biti, u pravilu, potpune i cjelovite. Njihovo obavljanje ne smije biti onemogućeno ili ograničeno od neke druge središnje ili regionalne vlasti, osim kada to dopušta zakon”.
Gore navedeni Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) propisao je JLS način planiranja elektroničke komunikacijske infrastrukture I definirao obavezu zaštite zdravlja i okoliša.
Rezolucija EU Parlamenta 2008/2211 („Zdravstveni problemi povezani s elektromagnetskim poljima“ ) (točka br.8 ) traži da barem predškolske ustanove, škole, domovi za starije te zdravstvene ustanove budu podalje od antenna baznih stanica i dalekovoda. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELE…
Rezolucija Vijeća Europe br. 1815/2011 („ Potencijalne opasnosti od elektromagnetskih polja i njihov utjecaj na okoliš“ ) http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fil… ., točka 8.4.4 traži da se lokacije za antenske sustave mobilnih mreža ne određuju jedino prema interesima teleoperatera nego u dogovoru s lokalnom i regionalnom upravom, lokalnim stanovništvom I udrugama građana kojih se to tiče.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u dokumentu “Uspostava dialoga o rizicima od elektromagnetskih polja” (Establishing a Dialogue on Risks of Electromagnetic Fields) https://www.who.int/peh-emf/publications/en/EMF_Risk_ALL.pdf navodi: “ kada dođe do planiranja novih projekata, na primjer do instalacije novih baznih stanica mobilne telefonije, industrija bi trebala odmah započeti komunikaciju s regionalnim i lokalnim vlastima kao I zainteresiranim stranama, uključujući građane kojih se to tiče i udruge za okoliš. ( str.25).
S obzirom da je prostorno i urbanističko planiranje neosporna nadležnost i odgovornost JLS, one moraju vratiti oduzetu im mogućnost utjecaja na lokacije za postavljanje bazne stanice, kako bi mogle ispuniti obaveze propisane gore navedenim zakonima te uz omogućavanje razvoja telekomunikacijske infrastrukture, zadovoljili zahtjeve zaštite zdravlja kao i očuvanja urbanih vizura i pejzažnih karakteristika prostora.
Nadležna institucija HAKOM, koja ne reagira zbog nepoštivanja odrebi Pravilnika o zaštiti od elektromagnetskog zračenja, ponaša se kao lobista teleoperatera.
Opet moram pitati: cui bono? Tko dobiva?
Još 9. lipnja 2020. HUZEZ je objavio komentar na izvješće – mišljnje HAKOM-a o 5G tehnologiji kojim je pokazao izrazitu pristranost a u čemu su mu pomogla četiri profesora, znanstvenika. Trojica od njih su profesori na FER-u i FESB, a prema navodima sa stranice HAKOM-a „njihova znanstvena područja su adaptivni antenski sustavi, elektromagnetska kompatibilnost i dozimetrije te elektroničke komunikacije.“
HAKOM-ovi „genijalci“
„Teško je od njih očekivati ocjenu mogućih štetnih utjecaja i komentare znanstvenih studija sveučilišnih profesora s područja bio medicinskih znanosti s Harvarda, Culumbia Universiry, Washington State University, Karolinska ili Ramazzini Instituta, koji na bazi brojnih vlastitih istraživanja i stručno recenziranih radova, upozoravaju na štetne biološke učinke dugotrajne izloženosti te smatraju kako se 5G tehnologija ne bi smjela uvoditi prije nego li se detaljno znanstveno istraži.
Profesori s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Davor Bonefačić , Mirko Poljak i Gordan Šišul uglavnom govore o tehničkim aspektima radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja. Načelno se slažu da “pitanja potencijalne štetnosti ovakvog tipa zračenja treba adresirati na biomedicinske znanstvenike” (Poljak), da “odgovore na pitanja o štetnosti i utjecaju elektromagnetskih valova na ljudski organizam trebaju prvenstveno dati liječnici, molekularni biolozi“ (Šišul) i da “dopuštene razine izloženosti elektromagnetskim poljima moraju biti utemeljene na medicinskim i biomedicinskim istraživanjima” (Bonefačić).
Jedina liječnica među navedenim znanstvenicima, dr. Mirta Milić, viša znanstvena suradnica na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, prema popisu objavljenih znanstvenih radova, bavila se uglavnom istraživanjima azbestoze, učincima srebrnih nano čestica, glifosata te afla toksina. Nije naveden niti jedan njezin znanstveni rad s područja utjecaja radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja na molekule i stanice tkiva.
U izjavi za HAKOM dr. Milić pokušava relativizirati klasifikaciju Svjetske zdravstvene organizacije kako je zračenje radiofrekvencijskih polja mogući uzrok raka kod ljudi (Grupa 2B). Izrekla je standardnu marketinšku tvrdnju koju koriste teleoperateri kako se u istoj grupi s radioftrekvencijskim EM poljima nalaze crna kava i ukiseljeno povrće.
Da je dr. Milić uložila minimum truda i to provjerila, vidjela bi kako je kava (Coffee drinking) u Grupi 3 (agensi za koje se ne može potvrditi da su karcinogeni), a ne u Grupi 2B (agensi koji su mogući uzročnici raka kod ljudi). Za ukiseljeno povrće specificirano je kako se radi o “tradicionalno azijskom” i samo to je u Grupi 2B. Sve je vrlo jednostavno za provjeriti na službenoj IARC web stranici s popisom agensa (page 5 – “Coffee, drinking“ i page 16 – “Pickled vegetables (traditional Asian)” ili putem pretrage).
Osim toga dr. Milić ignorira činjenicu da su kava i ukiseljeno povrće osobni izbor (čak i kad bi bili klasificirani kao mogući karcinogen), dok zračenje baznih stanica koje se postavljaju uz stambene objekte, škole i vrtiće nisu osobni izbor i ne pružaju mogućnost odlučivanja o tome da li ćemo i u kojoj ćemo mjeri “konzumirati” njihovo zračenje. Za razliku od svih drugih agensa, radiofrekvencijska polja su jedina kojima su ljudi neprestano izloženi (24 stana dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini).
Ako je već dr. Milić htjela dati usporedbu (bez pokušaja manipulacije), bilo bi logično da je navela ispušne automobilske plinove, koji su također grupa 2B (Engine exhaust, gasoline). Osim toga, u Grupi 2B su i neke vrste humanog papiloma virusa. Ali gospođa liječnica se baš “uhvatila kave”, iako joj je sigurno jasno da nitko ne konzumira crnu kavu 24 sata dnevno, sedam dana tjedno ….. i tako godinama.
Dr. Milić se poziva na stav ICNIRP-a (Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja). Bilo bi korektno da je navela osnovne, lako provjerljive činjenice o ICNIRP-u.
ICNIRP je privatna NGO, registrirana u gradiću Oberschleißheim-Neuherberg blizu Munchena, kao “ne profitna organizacija sa znanstvenom misijom”. Komisiju čini 14 znanstvenika. Novi članovi biraju se uz preporuku aktualnih članova. ICNIRP je 1998 g. donio preporuke o granicama zračenja, uzimajući u obzir samo kratkotrajne toplinske učinke, uz ogradu da biološki učinci dugortrajne izloženosti na povećani rizik za rak nisu razmatrani zbog nedovoljnog broja istraživanja (ICNIRP GUIDELINES, p.496.).
WHO je prihvatila ICNIRP-ove preporuke za toplinske učinke, ali je 2011 g., na bazi dvogodišnjih istraživanja koje je u 14 zemalja provela njezina Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala radiofrekvencijska elektromagnetska polja kao potencijalni karcinogen (Grupa 2B). Tu klasifikaciju industrija i njezini lobisti pokušavaju relativizirati usporedbom s “kavom i kiselim krastavcima”, što je učinila i navedena viša znanstvena suradnica s IMI-ja. IARC je u izvještaju za period 2020-2024 prilagodbu klasifikacije radiofrekvencijskog zračenja rezultatima novih istraživanja, postavio kao visoki prioritet.
U svojoj izjavi dr. Milić ignorira činjenicu o više od 250 znanstvenika iz 44 zemlje koji godinama istražuju biološke učinke radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja i ne slažu se s ICNIRP-om da
biološki učinci nisu utvrđeni. Ti znanstvenici, okupljeni u EMFscientist.org objavili su zajedno više tisuća recenziranih (“peer-rewieved”) znanstvenih radova. Oni javno upozoravju kako ICNIRP-ove granične razine ne pružaju stanovništvu adekvatnu zaštitu i traže da se u okviru UN-ovog Programa za okoliš osnuje nezavisno međunarodno znanstveno tijelo, koje će, uzimajući u obzir sva dosadašnja istraživanja, definirati standarde zaštite, bez utjecaja industrije.
Industrija i ICNIRP (14 znanstvenika) tome se žestoko protive, inzistirajući na stajalištu kako su znanstveno dokazani samo toplinski učinci, što zastupaju i u nedavno revidiranim smjernicama.
Nije točno da nema znanstvenih dokaza za biološke učinke, točno je da ih industrija i jedna grupa pro industrijski orijentiranih znanstvenika (ICNIRP) ne priznaju. Oni inzistriraju na zadržavanju svoje
procjene i masovnom uvođenju znanstveno neistražene 5G tehnologije, odnosno provođenju globalnog eksperimenta na ljudskoj populaciji i eko sustavima.
Nameće se pitanje – ako je industrija toliko sigurna da nema štetnih učinaka 5G tehnologije, zbog čega se tako žestoko opire njezinoj znanstvenoj verifikaciji prije masovnog uvođenja?
Na saslušanju Senatskog odbora Američkog kongresa, predstavnici vodećih američkih 5G industrija priznali su kako industrija nema niti jedno istraživanje kojim bi mogla dokazati sigurnost 5G tehnologije, te kako takva istraživanja sama ne provodi, a niti ne ulaže sredstva u nezavisna istraživanja.
Kao jednu od važnih primjena 5G tehnologije, dr. Milić je istaknula mogućnost obavljanja složenih operacija pomoću robota kojima bi se moglo koordinirati iz razvijenih medicinskih centara. Kad bi se takve operacije odvijale vani na otvorenom, to bi imalo smisla, ali ako se odvijaju u operacijskim dvoranama unutar bolnica ili nekih drugih prostora, ista se usluga može realizirati korištenjem optičke mreže, koja također omogućava istu ili još veću brzinu prijenosa podataka u realnom vremenu, uz puno kvalitetniju i stabilniju vezu. Dr. Milić nije argumentirala zašto smatra da je ta usluga moguća jedino primjenom bežične 5G mreže, a ne i korištenjem ultra brzih širokopojasnih optičkih mreža.
Od dr. Milić, kao znanstvenice iz javno zdravstvene ustanove, očekuje se objektivno i nepristrano iznošenje svih relevantnih činjenica, a ne marketinško-lobistička istupanja kao potpora teleoperaterima.
Ako već dr. Milić osobno zastupa tezu kako još uvijek nisu dokazani biološki učinci zračenja radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja, bilo bi korektno da znanstvenim argumentima ospori rezultate istraživanja primjerice američkog Nacionalnog toksikološkog programa (NTP) i talijanskog Ramazzini instituta iz 2018. koja su nedvosmisleno dokazala kancerogeno djelovanje radiofrekvencijskih polja na štakore. Jedan od istaknutijih svjetskih autoriteta u ovom području, onkolog prof. Lenart Hardell (Örebro University Hospital, Švedska) navodi kako je vrsta tumora pronađena kod štakora slična tumorima koji su u prijašnjim epidemiološkim studijama uočeni kod ljudi, te zaključuje kako sada postoje jasni dokazi o kancerogenosti radiofrekvencijskih polja za ljude.
Osim toga, dr. Milić je trebala barem pokušati osporiti i rezultate brojnih istraživanja koja su, osim tumorskih učinaka, pokazala i povećani sterilitet te mnoge neurovegetativne smetnje. Na to u objavljenim radovima ukazuju, brojni sveučilišni profesori koji su, zajedno s dvije stotine drugih BioMed znanstvenika s eminentnih klinika i znanstveno-istraživačkih institucija, potpisnici EMFscientist apela. Stajalištem kako su znanstveno dokazani samo ne štetni toplinski učinci,
dr. Milić je kolege, potpisnike EMFscientist apela indirektno proglasila “pseudoznanstvenicima”.
Među njima su:
Prof. Olle Johansson, Ph.D., Experimental Dermatology Unit, Dept. of Neuroscience, Karolinska Institute, Sweden,
Dr. Martin Blank, Ph.D., Columbia University, USA, Prof. Marie-Claire Cammaerts, Ph.D., Free University of Brussels, Faculty of Science, Brussels, Belgium,
Dr. Michael Kundi, MD, University of Vienna, Austria,
Prof. Anthony B. Miller, MD, FRCP, University of Toronto, Canada,
Prof. Klaus-Peter Ossenkopp, Ph.D., Department of Psychology (Neuroscience), University of Western Ontario, Canada,
Prof. Michael A. Persinger, Ph.D., Behavioural Neuroscience and Biomolecular Sciences, Laurentian University, Canada,
Prof. Orlando Furtado Vieira Filho, PhD, Cellular&Molecular Biology, Federal University of Rio Grande do Sul, Brazil,
Prof. Huai Chiang, Bioelectromagnetics Key Laboratory, Zhejiang University School of Medicine, China,
Prof. Dr. Osmo Hänninen, Ph.D., Dept. of Physiology, Faculty of Medicine, University of Eastern Finland, Finland;
Prof. Dr. Dominique Belpomme, MD, MPH, Professor in Oncology, Paris V Descartes University,
Prof. Dr. Hynek Burda, Ph.D., University of Duisburg-Essen, Germany,
Prof. Emeritus Lukas H. Margaritis, Ph.D., Depts. Cell Biology, Radiobiology & Biophysics, Biology Faculty, Univ. of Athens, Greece,
Dr. Ceon Ramon, Ph.D., Affiliate Professor, University of Washington, USA; Professor, Reykjavik University, Iceland,
Prof. Dr. B. D. Banerjee, Ph.D., Fmr. Head, Environmental Biochemistry & Molecular Biology Laboratory, Department of Biochemistry, University College of Medical Sciences, University of Delhi, India,
Prof. Sergio Adamo, Ph.D., La Sapienza University, Rome, Italy,
Prof. Fernanda Amicarelli, Ph.D., Applied Biology, Dept. of Health, Life and Environmental Sciences, University of L’Aquila, Italy,
Prof. Giovanni Di Bonaventura, PhD, School of Medicine, “G. d’Annunzio” University of Chieti-Pescara, Italia,
Prof. Dr. Speridione Garbisa, ret. Senior Scholar, Dept. Biomedical Sciences, University of Padova, Italy,
Prof. Dr. Angelo Levis, MD, Dept. Medical Sciences, Padua University, Italy,
Prof. Salvatore Magazù, Ph.D., Department of Physics and Science, Messina University, Italy, Italy,
Prof. Hugo Silva, Ph.D., Physics Department, University of Évora, Portugal,
Prof. dr hab. Wlodzimierz Klonowski, Ph.ed, Dr.Sc., Biomedical Physics, Nalecz Institute of Biocybernetics & Biomedical Engineering, Polish Academy of Sciences, Warsaw, Poland,
Prof. Vladimir N. Binhi, Ph.D., A.M.Prokhorov General Physics Institute of the Russian Academy of Sciences; M.V.Lomonosov Moscow State University, Russia,
Dr. Igor Belyaev, Ph.D., Dr.Sc., Cancer Research Institute, Slovak Academy of Science, Bratislava, Slovak Republic,
Prof. Sungman Park, Ph.D., Institute of Medical Sciences, School of Medicine, Hallym University, South Korea,
Prof. Dr. Miguel Alcaraz, MD, Ph.D., Radiology and Physical Medicine, Faculty of Medicine, University of Murcia, Spain,
Prof. J.L. Bardasano, D.Sc, University of Alcalá, Department of Medical Specialties, Madrid, Spain,
Prof. Victor Martynyuk, PhD., ECS “Institute of Biology”, Head of Biophysics Dept, Taras Shevchenko National University of Kiev, Ukraine,
Emeritus Professor, Michael J. O’Carroll, PhD., former Pro Vice-Chancellor, University of Sunderland, UK,
Prof. Jim Burch, MS, Ph.D., Dept. of Epidemiology & Biostatistics, Arnold School of Public Health, University of South Carolina, USA,
Prof. David O. Carpenter, MD, Director, Institute for Health and the Environment, University of New York at Albany, USA,
Prof. Beatrice Golomb, MD, Ph.D., University of California at San Diego School of Medicine, USA,
Dr. Martin L. Pall, Ph.D., Professor Emeritus, Biochemistry & Basic Medical Sciences, Washington State University, USA,
Dr. Lennart Hardell, MD, Ph.D., University Hospital, Örebro, Sweden
Kako se nalazimo u specifičnim okolnostima, nikad doživljenim u povijesti čovječanstva, te kako opravdano sumnjamo na poštene nakane globalističkih eksperimenata i tehnologija, tražiti moramo i načine rješenja i oslobađanja od ovih, po naše živote i okolinu opasnih, tehnoloških čuda.
Ne preostaje nam ništa drugo u zaštiti svojih ljudskih prava već naći način i konačno početi sve to redom skidati.
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur.
Izvori:
http://www.huzez.hr/home/vazne-vijesti/izbori-2020
http://www.huzez.hr/home/vazne-vijesti/komentar-na-objavu-hakom-a
USTAV RH NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14
Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja NN 91/10
Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja NN 146/14 i 31/19
Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19
http://www.huzez.hr/home/vazne-vijesti/dr-martin-pall-5g-rizik-iz-znanstvene-perspektive
http://huzez.hr/home/vazne-vijesti/slovenija-zaustavila-uvodjenje-5g-tehnologije
https://www.poynter.org/international-fact-checking-networ…/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26613329?dopt=Abstract
https://www.ft.com/content/848c5b44-4d7a-11ea-95a0-43d18ec715f5
http://emedjimurje.rtl.hr/opcenito/maknut-antenski-stup-iz-sredista-murskog-sredisca
https://samospoznaja.site/pravo-na-slobodu-govora-i-koristenje-vlastitog-prosudivanja/
http://www.un.org/documents/ga/conf151/aconf15126-1annex1.htm
http://www.toxipedia.org/display/toxipedia/Precautionary+Principle
http://assembly.coe.int/mainf.asp?link=/documents/adoptedtext/ta11/eres1815.htm
http://www.azo.hr/ArhuskaKonvencija
HOP