Luđak Aleksandar Vučić podjetinjio i u 51. godini života upisao studij za višeg košarkaškog trenera!?
U psihologiji takve pojave djetinjastog ponašanja odraslih ljudi nazivaju još i retroaktivnom inhibicijom. Danas se višestruko oboljeli i nedostatno liječeni pacijent mnogih specijalnih klinika Aleksandar Vučić javno pohvalio kako je u 51. godini života ostvario svoj dječački san i upisao studij za višeg košarkaškog trenera. Bolesnik Vučić postao je davno predmetom sprdnje i ismijavanja, ali sad je uspio nadmašiti i sebe samoga. Čovjek najozbiljnije kani postati košarkaškim trenerom kad završi političku karijeru. Upitno je samo je li mislio biti trenerom glavne ili pričuvne momčadi ili djevojčadi u požarevačkom zatvoru u Zabeli ili u beogradskom ozloglašenom “Cezaru” ( Centralnom zatvoru poznatom po kratici Ce – Ze )? Doduše, zakasnio je s prijavom za natječaj za aktualni olimpijski ciklus, ali tko zna, možda bude srpskim košarkaškim izbornikom u nekom od slijedećih velikih natjecanja? Poznato je da u politici Vučiću odlično idu od ruke dicipline pljuvanja u dalj, mokrenja uz vjetar ili olakšavanja na tvrdoj ili mekoj stolici, podvučenoj žutom bojom, budući da i gaće i hlače očito presvlači preko glave, a košulju vrlo vjerojatno kao i svi njegovi ortaci s neuropsihijatrijskom F dijagnozom otkopčava i zakopčava od straga. Od koga li su ga sad radijatora odvezali ili sa koga su ga lanca pustili da opet divlja?
Već se oglasio i alfa i omega KK Crvena zvezda i siva eminencija svih srbijanskih režima Nebojša Čović. On kao Vučićev kolaicijski partner u politici, iskazuje pasju vjernost na ivici debiliteta svome gazdi i u igri između dva obruča. Tako bivši miloševićevac, po potrebi trenutka antimiloševićevac, pa antivučićevac, a sad za promjenu veliki vučićevac, Nebojša Čović poručuje mrtav ozbiljan kako će nakon odrađenog ugovora tek nedavno postavljenog trenera i nekad i košarkaša Zvezde Saše Obradovića, njegovo mjesto na trenerskoj klupi zauzeti, a tko drugi nego najveći srpski prodavac magle u Srbiji Aleksandar Vučić. Na društvenim mrežama od Vučića, naravno, rade prvoklasnu budalu, ali pamet mu ne smeta da to skuži. Njemu se pamet piše, jednako kao što su mu se nekoć pisale i lažne ocjene u lažni index krivotvorene diplome Pravnog fakulteta u Beogradu. Smijehotresni potez Vučića onda i nije toliko za iznenađenje i čuđenje budući da osjeća kako može izgubiti vlast u Srbiji, a onda gubi i mogućnost falcificiranja lažne diplome. S obzirom da je istinski neškolovan, sjetio se da od nečega u budućnosti mora živjeti kad sklizne s predsjedničkog trona u Srbiji. I zato je kao košarkaški antitalent napravio grešku u koracima. Kao političar griješi sijaset puta u vođenju duple lopte, igrajući uvijek na dva politička razboja. Na koncu biti će vrlo vjerojatno najgori političar među košarkašima ili obratno i najgori košarkaš među političarima. Donald Trump je prije nekoliko godina izgleda bio pomalo i prorok kad je Vučiću u šali kazao da ima prigodu razgovarati uživo sa nekom srpskom košarkaškom zvijezdom.
Nije tad Trump ni slutio da je u Vučiću, duha teenagera, probudio njegovu dječačku želju za košarkaškom slavom. Vučić je glup kao kramp i nije razumio kako ga je ismijao Trump. On je to shvatio vrlo ozbiljno, misleći da mu Trump istinski komplimentira, nemajući pojma da ga doživljava kao budalu.
Društvene mreže su se u povodu ostvarenja Vučićevih dječačkih želja pod stare dane usijale. Ljudi ga sve više sažaljevaju, te i oni što ranije nisu uspjeli zamijetiti stupanj njegovog ludila sad uviđaju o kakvom se luđaku radi. Netko se čudio prije dvije godine kad su pojedini beogradski sportski novinari na elektroničkim medijima izlazili javno s nevjerojatnim hvalisanjem kako u slobodno vrijeme u redakciji razmijenjuju sličice nogometaša sa SP u nogometu u Rusiji i lijepe u redakciji sličice u albume. To je misaona razina djece najdalje do dobi nižih razreda pučke škole. Dobar dio njiih su i politički fanatici Vučića. Kakav pastir stada, takve i ovce koje čoban Vučić vodi svakodnevno na pojilo rijeke. I dok ih ne prevesla, sve sa hipnotiziranim narodom žedne preko vode, zasigurno im na nekoj otvorenoj poljani pod vedrim nebom i uz sliku s video bima pravi svojevrsni ugođaj višesatnog zurenja u nogometni i sportski teletext s promjenama rezultata u programu što ide uvijek uživo, ali samo kao nepokretna slika mnoštva slova i brojeva. Kao što je više puta napisao Vučićev bivši prijatelj i beogradski novinar Predrag Popović, upravo je Vučićev omiljeni hobi višesatno i neprekidno zurenje subotom i nedjeljom u teletext TV ekrana, gdje satima zna pratiti promjene rezultata na uatkmicama nogometnih sastava na koje se kladio za veliku lovu.
Samo je jedan slavni, ali autistični njemački filozof bio u svojoj osami i životnoj neispunjenosti veći usamljenik od Vučića i njegovih vrlih političkih i sportskih skutonoša. Zato mu u široj zoni grada Beograda i danas stoji podrugljivi natpis:”Fridriče Niče, Žarkovo ti kliče!” Kliču sarkastično Srbi čovjeku koji je u 38. godini života nemajući nikakvog ozbiljnog dodira s vanjskim svijetu i živeći kao osobenjak i pustinjak, na očigled pristunih prlaznika na ulici iznenada poljubio konja!? Srpski je Kaligula odavno postavio ergelu konja za srpske narodne zastupnike u srbijanskoj Skupštini na seoskom Guberevcu. Neron je nekad u nastupu ludila zapalio Rim, a Vučić je sad u završnoj fazi svojega ludila zapalio beogradske društvene mreže, a i region nije ostao ravnodušan na njegove djetinjaste ludorije. Vučićevu košarkašku školu što će je od jeseni pohađati zovu u narodu školom “Bam – Bam”, namijenjenoj košarkaškoj obuci trenrskog kadra što će trenirati klince bam – bi godina, što vele Talijani, pubertetskog i adolescentskog uzrasta bambino. Kako je prošle godine u jeku političke kampanje Vučić u Velikom Gradištu na Dunavu udario košarkašku “rampu” ili “bananu” klincu od deset godina s toliko neviđene i manijakalne energije, žestine i strasti, unaprijed je jasno kako će se taj rođeni sadist psihopatski iživljavati na djeci na košarkaškim terenima i kroz nekoliko godina i u ulozi košarkaškog trenera. Možda to bude i ranije, ovisno od toga kojom će mu brzinom ovjeriti još jednu lažnu diplomu. On je odavno završio uličnu, odnosno visoku sicilijansku i mafijašku školu. No, onu najjbitniju životnu školu neže nikad završiti kao sav normalan svijet. Sve je prolazno, samo su Vučićevi kompleksi i frustracije trajna kategorija, kao rezultat njegovog traumatičnog djetinjstva i neiživljene mladosti.
Dragan Ilić
HOP