Dokle će Srbijanci otimati hrvatsku baštinu
Novinar Ivkošić piše u VL od 1. srpnja, 2020. godine: ”Srbima u Hrvatskoj, pa tako i njihovom sudjelovanju u vlasti pridaju se pozornost i značenje koji daleko nadmašuju njihovu neveliku ulogu u političkom, gospodarskom i svekolikom životu u društvu.”
Ova rečenica nam pokazuje da gospon Ivkošić ne vidi probleme koje stvara premijer Plenković u očijukanju sa Pupovcem koji sprovodi Memorandum 2 u Hrvatskoj i traži neke ustupke koje ne daje ni jedna demokratska država. Pupovac uz pomoć SPC ruši hrvatsku nezavisnost i suverenost.
U tomu mu pomaže i Radin, ali Plenković to ne vidi jer je politički slijepac koji slijedi upute Bruxulles-a i negira hrvatsku stvarnost koja je puna srbijanskih smicalica. Više mu je stalo do vlasti nego do hrvatske države i naroda. On smicalice ne vidi jer nije državnik nego sluga Bruxells-a.
Njega ne zanima prošlost, a bez prošlosti nema ni budućnosti. Štoviše, on je autokrat koji može olako postati diktator jer nameće zakone protivno volji građana. On želi zabraniti referend i tako onemogućiti volju naroda mada u Ustavu piše da je narod suveren.
U očijukanju sa Pupovcem, on očijuka i sa SPC koja je teroristička organizacija i odgovorna je za sva nasilja nad Hrvatima i drugim etnicima od 1918. godine do danas. Štoviše, SPC ne bi smjela djelovati u Hrvatskoj, a djeluje jer Plenković ne želi registrirati HPC. To nalaže pravoslavni kanon jer sve pravoslavne crkve su autokefalne ili državne. Nije valjda SPC državna crkva u Hrvatskoj.
Zar je moguće da jedan hrvatski državnik na zahtjev Pupovca ukloni spomenploču za poginule hosovce u Jasenovcu koji su poginuli braneći Hrvatsku od četnika? Je li moguće da jedan hrvatski državnik zakonom zabrani poklič ”Za dom – spremni” koji je ponos svakog hrvatskog vojnika, posebice onih koji su prvi suprotstavili četničkoj agresiji na Hrvatsku.
Plenković je sluga Bruxellsa-a, a najmanje hrvatski državnik. On se ne želi suprotstaviti lažnim antifašistaima i sa njima slavi Tita i Jugoslaviju, ali na svaki mogući način se suprotstavlja hrvatskim braniteljima. On ne želi vidjeti Titove i četničke zločine, pa slavi Jasenovac čijim lažnim brojkama se prikrivaju zločini komunista i presvučenih četnika.
Naime, iz Beograda stalno stižu optužbe i uvrede na račun Hrvata zbog etničkog čišćenja i progona Srba, a to promiče Milorad Pupovac i njegova četnička stranka SDSS koji se nikada ne pojavljuje na proslavama Oluje. Čini mi se da Plenković ne zna da su četnici izvršili agresiju na Hrvatsku jer na taj dan oni odlaze u Beograd i slušaju optužbe četnika Vučića na račun Hrvatske i Hrvata.
Za Pupovca su svi Hrvati ustaše kao i za Vučića?! Svatko tko je sanjao nezavisnu i suverenu Hrvatsku za Pupovca i SPC je ustaša?! Na sve te uvrede šuti i Plenković i njegov HDZ.
To je uvreda za sve Hrvate koji nemaju nikakve sveze sa ni sa ustašama ni sa NDH, a sve to tolerira premijer Plenković. Štoviše, SPC ne priznaje državu Hrvatsku. Za nju samo postoje ”srpske” pokrajine Slavonija, Kordun, Banija, Lika i Dalmacija.
Plenković sa Pupovcem radi protiv Hrvatske, a zadnje izbore je dobio zahvaljujući Pupovcu i SPC jer su svi Srbi uz pomoć SPC glasali za HDZ. Dakle, Srbi su nanijeli poraz SDP-u i omogućili HDZ-u veliku pobjedu. Svatko razuman bi se morao upitati: Zašto? Ne žalim SDP, ali ovo su činjenice.
Srbi u Hrvatskoj nisu nacionalna nego etnička manjina, a etničke manjine u demokratskim državama nisu nositelji etničke državnosti i ne mogu imati posebna prava. Etničke manjine ne mogu osnivati svoje stranke u demokratskoj državi. SDSS-u treba zabraniti djelovanje u Hrvatskoj iz više razloga.
Etničke manjine se mogu slobodno organizirati i otvarati privatne etničke škole, ali nikako na grbači države. Štoviše, hrvatska vlada financira srpske novine koje pljuju i ponižavaju Hrvate u njihovoj državi. Etničke manjine moraju imati školovanje na jeziku i pismu države u kojoj žive. Ako to n režele neka se isele u matičnu državu. Sve etničke manjine su Hrvati jer imaju hrvatsko državljanstvo.
Oni ne mogu biti ni Srbi ni Talijani nego Hrvati različitog etničkog porijekla. Isticanje toponima i ulica na etničkom pismu je odlika pomućene svijesti, a takvu svijest imaju četnici, talijanski iredentisti, Plenković i mnogi hrvatski komunisti. Nacionalnost definira država jer nacija znači država. Ujedinjene nacije nisu Ujedinjeni narodi nego Ujedinjene države.
Da bi razumjeli nastanak etnika i toponima moramo poznavati etimologiju i semantiku. Jedino tako možemo zaustavati srpske laži, izmiljotine i otimanje hrvatske baštine.
Etimologiju možemo otkriti preko različitih pisama jer sva pisma nisu imala ista slova, pa je dolazilo do promjene ili ispuštanja glasova. Da bi razumjeli semantiku moramo poznavati dvoslogovnu haravaču i semitizirani ili suglasnički sanskrit. Tim suglasničkim sanskritom koji je 70 posto sličan hrvatskoj ikavici su napisane vedske himne.
Pod utjecajem semitskog pisma nastaje suglasničko pismo u kojem su neka slova ispuštana ili zamjenjivana. U suglasničkom pismu današnji vokali zamjenjuju neke suglasnike i ispuštaju izvorni poluslogovi, primjerice, čavaraha postaje avaraha (avara), varaha, potom varh i danas vrh.
Stoga ću najprije etimologijski analizirati riječ krajina koja je oznznačvala carevinu. Izvorno ona je značila har ili car Vena”. Dakle, nisu Veni živjeli samo u Alpama nego su živjeli i u nizinama. Veni su bili haravačka kasta koja se bavila stočarstvom, ratarstvom i obrtom, a još su bili poznati kao Večani i Vasani.
Njihova zemaljska božica je bio Avila, dakle Čavilaha koju su Semiti zvali Abel. Zar Kain ili Čavan nije ubio ”brata” Abela, dakle, sestru Abelu. Kod Semita riječ čavan ili čun je označavala sunce, a odatle nova semitsko arijska riječ za sunce u Europi: sunce, sun i sonne. Odbacivanjem suglasničke riječi CR u nazivu Crveni, koja je stala za HARA ili HR nastaje etnik Veni ili Veneti.
Riječ ”hara” je označavala Sunce, riječ ”vača” je označavala planet Zemlju, a sufiks AN je stao za riječ ”jana” koja je značila rođenje. Zbog toga haravaču nazivam izgubljenom civilizacijom. Sunce je simbol oca, a Zemlja je simbol majke. Ovo nam pokazuje da je izvorno ime za Hrvate bilo Harvač i Harvačan po religiji koja je bila dvojna i vjerovala je u inkarnaciju duha. Slično je riječ ”vara” u prošlosti označavala vodu, a odatle glagol variti, dakle, kuhati u vodi.
Latini su naziv Harvačani pisali Cerveni prije nametanja kršćanstva, a nakon nametanja kršćanstva Harvači postaju Cerve ili Cervi. Međutim, starogrčki Semiti su ih zvali Kelti, a Latini nakon njih Helveti. Naziv Cervi se odrazio kao Servi, Kervi i Gervi, što se na bizantskom pismu pisalo Serbi, Kerbi, i Gerbi, a danas su to riječi crv, srb, krv, krb i grb.
Pupovac traži da se u hrvatsku uvede ćirilica jer on ne zna da je ćirilica izvorno bila hrvatsko pismo koje je utemeljeno na glagoljici za razliku drugih ćirilica koje imaju drukčije brojevne vrijednosti i poredak slova. Ona je nastala u Bosni nakon raskola u kršćanstvu 1054. Godine. Ćiril i Metod su bizantskim kršćanima nametnuli grčko pismo koje nije imalo slova za glasove Č, H, V, Š, i Ž.
Zbog toga su ruska, ukrajinska i bugarska prezimena imala završetaka na OV ili EV umjesto OVIČ i EVIČ. To je još jedna srbijanska laž o ćirilici kao srbijanskom pismu. Kada je nametnut staroslavenski crkveni jezik postojale su samo hrvatska i bugarska redakcija, a Srbi ni Srbijanci se nigdje ne spominju. U Hrvatskoj razlikujemo prezimena koja su nastala pod Francima i prezimena koja su nastala pod Bizantom.
Nemojmo biti naivni i vjerovati hrvatskim komunistima i jugoslavenima, te SPC i četnicima. Sve ovo sam napisao da bi hrvatski narod znao istinu o svojoj divnoj prošlosti i porijeklu jer haravača kako civilizacija se izgubila i zamijenio ju je semitski nauk. Mi smo ostatak te civilizacije jer nosimo njezino ime. Vjerujem da sam ovim tekstom opovrgnuo mnoge srbijanske i komunističke laži i dao mogućnost da se ponosi svojom baštinom.
Međutim, ostali su astrologija, hrvatski grb i hrvatski pleter koji jasno otkrivaju što se događa u nevidljivom svijetu – nevidljivim atomima i biologijskim stanicama. Hrvatski pleter možemo povezati i sa kvantnom fizikom. Sve ovo odbacuju hrvatski komunistički intelektualci jer nisu dovoljno obrazovani i načitani. Čast iznimkama, ali oni nisu nikakvi intelektualci i znanstvenici nego dogmatski sljedbenici.
Srećko Radović