Razgovor vodila: mr. sc. Arna Šebalj
Prof. dr. sc. Krešimir Pavelić je u razgovoru komentirao situaciju s covidom 19, te mogućim učincima 5G tehnologije na zdravlje stanovništva
Krešimir Pavelić je hrvatski znanstvenik u području biomedicine i zdravstva. Bavi se istraživanjem raka i novih potencijalnih liiekova. Bio je voditelj Nacionalnog programa “Istraživanje raka”. Njegov istraživački rad u području molekularne medicine fokusira na nasljedne karcinome. Osamdesetih godina bavi se istraživanjem u području onkologije, mikrobiologije i dijabetesa u Zagrebu, Buffalu, Cincinnatiju i Rochesteru.
Od 1991. do 2007. godine provodi istraživanje na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu gdje osniva Zavod za molekularnu medicinu čiji je i predstojnik od 2003. gdje je radio na području onkologije, genomike i proteomike. Obnašao je funkciju redovitog profesora Sveučilišta u Rijeci a sada i u Puli. Od 2008. godine je vršitelj dužnosti pročelnika, a od 2009. do 2015. godine je pročelnik i osnivač Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.
Od 2008. do 2013. bio je glavni tajnik Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO).
Član je nekoliko svjetskih i domaćih znanstvenih akademija. Obnašao je čitav niz znanstvenih funkcija od kojih se ističe predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost RH.
U intervjuu iz svibnja ove godine rekli ste da su beta-corona virusi prisutni u našem genomu oko 5.000 godina te da mogu proizvoditi viralne proteine bez da aktiviraju čitav virus i da se oko 8 % humane DNA sastoji od virusa ugrađenih u humani genom koji su uglavnom retrovirusi u koje spada i Covid 19. Kako pojašnjavate pojavu covida 19 u Kini te njegovu sveprisutnost globalno, a po svemu sudeći i nastavak prisutnosti koja nas je uvela u mnoge kontroverzne postupke kao što su odluke oko primjene maski, pa onda ne te ponovnih odluka kako su zaštita za nas ali i sve oko nas? Ima li šanse da se zauzme stav temeljem utvrđenih znanstvenih pokazatelja ili ćemo nastaviti „plesati s koronom“ prema potrebi?
Vaše pitanje otvara problem oko neovisnog istraživanja podrijetla SARS-CoV-2 u Kini. Otkuda virus? S obzirom da još uvijek ne znamo točno porijeklo ove bolesti, teško je bilo što zaključivati. Već sam u svojim ranijim intervjuima rekao da ljudske stanice nisu vjerojatno dobar milje za Corona viruse te da mutira i vjerojatno slabi. To se, barem u nas i događa.
Mi još uvijek ne znamo da li je virus konstruiran u laboratoriju, da li je pobjegao iz laboratorija ili (kako sada službena znanost tvrdi) da li je jednostavno prešao sa šišmiša na ljude. Sve ove teze imaju argumente za i protiv. Neovisno o raspravama, istraživanje porijekla SARS-CoV-2 obilježeno je kontroverzama. Američki nacionalni institut za zdravlje je izazvao ljutnju dijela znanstvene zajednice kada je dokinuo financiranje projekta koji je trebao pomoći istraživanju u Kini o tom kako je SARS-CoV-2 prešao sa šišmiša na ljude i izazvao pandemiju. Čitav svijet želi egzaktno znati porijeklo virusa. Kina se usprotivila neovisnom istraživanju.
Neki znanstvenici smatraju da je virus konstruiran u laboratoriju Wuhanskog Instituta za virologiju pa čak i u SAD otkuda je tehnologija rada na virusima prenesena u Wuhan. To potkrepljuju radom objavljenim u Nature Medicine u kojem su znanstvenici reverznom mutagenezom konstruirali hibridni virus SARS s dijelovima Corona virusa šišmiša.
Američka je vlada zatražila od svojih tajnih službi da istraže uključenost laboratorijskog rada u nastanak Covida 19. Početkom maja 2020. tajne službe priopćavaju da je virus konstruiran u laboratoriju. Nisu međutim došli do zaključka da li je virus od tamo „pobjegao“ ili nije. M. Pompeo zaključuje „Čini se da najbolji eksperti misle da je virus napravljen“.
Neki opet znanstvenici pobijaju tezu da je virus pobjegao iz laboratorija jer prema nekim istraživanjima bilo bi potrebno 20 godina da virus evoluira u pandemiju. Kineska vlada odlučno odbija da je virus nastao u Kini i tvrdi da je podrijetlo virusa iz SAD. Veliki je pritisak na Kinu da osigura neovisna istraživanja porijekla virusa.
Nemojmo smaknuti s uma činjenicu da ovaj virus još uvijek nije karakteriziran, tako da cijelo vrijeme znanstvena zajednica u biti govori o nečemu što nije do kraja istraženo te se nameće pitanje kako u takvom slučaju možemo dati točan odgovor kada ni početne postavke nisu u cijelosti poznate.
Dr. Capak je u svibnju izjavio: „Mi smo dogovorili s kliničkim bolnicama, domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo da nam dostave ostatke seruma koji su koristili za druge biokemijske pretrage.“ Znači, radi se o vrlo selektiranoj populaciji ljudi vrlo slabog zdravlja. Ista studija nije uključila reprezentativan uzorak djece, mladih ni zdravih pojedinaca koji su nastavili biti u bliskim kontaktima s drugim ljudima. Što Vi kažete na ovako selektivan pristup istraživanju, te još i na ovako malom uzorku?
Upravo ono što i implicirate Vašim pitanjem. Vaše pitanje treba razmotriti u kontekstu imunologije. Intrigantno je prije svega pitanje: postoje li u ljudi neutralizirajuća antitijela prije pojave SARS-CoV-2 pandemije. Kompanija Vir Botechnology pronašla je u osobe oboljele od SARSa antitijelo još 2003. godine! To je antitijelo neutraliziralo SARS-CoV-2. Kompanija sada radi na modificiranom antitijelu s poboljšanim svojstvima. Pitanje na koje za sada nema odgovora je koje od brojnih monoklonskih antitijela protiv SARS-CoV-2 je najbolje i zbog čega? Odgovor na ovo pitanje neće biti lagano jer mi zapravo ne znamo ulogu neutralizirajućih antitijela u ovoj bolesti.
Nadalje, što je s T-stanicama odgovornim za dugotrajnu imunost. Iako su T-stanice među imunološkim oružjem najučinkovitije, njihova uloga u borbi protiv Covida-19 ili SARS-Cov-2 nije jasna. Neki ljudi koji nisu nikada inficirani SARS-Cov-2 posjeduju celularni odgovor na taj virus, vrlo vjerojatno stoga što su prethodno inficirani s drugim corona virusima.
Nadalje: mogu li ljudi koji nisu inficirani virusom također producirati T-stanice usmjerene na SARS-Cov-2. Skupina okupljena oko Andreas Tiel identificirala je u 15 od 18 pacijenata hospitaliziranih od SARS-Cov-2 tzv. pomoćničke T-stanice koje ciljaju spike protein. Naravno, to ne mora značiti da su ljudi koji su oporavljeni od SARS-Cov-2 sigurni od reinfekcije. Važno je pri konstrukciji antitijela ili vakcina ne koncentrirati se samo na jedan virusni protein. U studiji Thiela čak 34% domaćinovih pomoćničkih T-stanica mogu neutralizirati virus. U studiji objavljenoj u časopisu Cell krvi osoba prikupljene između 2015. i 2018., dakle prije pojave pandemije sadrže tzv. pomoćničke T-stanice koje su unakrsno reaktivne. Pretpostavlja se da su te osobe vjerojatno bile izložene jednom od 4 humana corona virusa koji uzrokuju prehladu. Proteini u tim virusima sliče onima u SARS-Cov-2. To bi moglo značiti da se velik broj ljudi može nositi s SARS-CoV-2 virusom, ukoliko se radi o novom virusu, jer posjeduju određeni ostatni imunitet nakon izlaganja sličnim virusima u prošlosti.
U skladu s temeljnim imunološkim postulatima na prvo se mjesto stavlja uloga antitijela protiv virusa. Mnogi istraživači optimistični su u vezi antitijela protiv virusa. Smatraju da će ta antitijela brzo pomoći borbi protiv SARS-CoV-2. Istraživanja pokazuju da plazma ljudi koji su oboljeli i oporavljeni od SARS-CoV-2 sadrže antitijela koja pokazuju obećavajuće rezultate. Ideja je identificirati jedno ili više neutralizirajućih antitijela koja onesposobljuju infektivni SARS-CoV-2 i vežu se za tzv. spike protein i tako onemogućavaju ulazak u humane stanice. Nakon toga proizvest će se B- stanice imunog odgovora koje će stvarati neutralizirajući monoklonska antitijela u velikim količinama.
Postavlja se pitanje koja su antitijela najefikasnija. Trebamo li kombinaciju (koktel) antitijela. Moramo napomenuti da su antitijela protiv tumora i autoimunih bolesti danas odličan biznis premda je još uvijek malo antitijela na tržištu. Strategija koktela antitijela pokazala se uspješnom protiv Ebole pa se pretpostavlja da će se slično dogoditi i u slučaju Corone. No proizvodnja antitijela nije niti jednostavna niti jeftina. Pretpostavlja se da u narednih 5 godina to može biti glavno oružje protiv pandemije.
Sigurno ste upoznati sa vrlo zanimljivom stidijom za koju kažu kako je jedina pravovremena i ispravno izrađena studija prokuženosti koja nam stoji na raspolaganju a dolazi iz Okruga Heinsberg u Njemačkoj. Potvrdila je kako su sve priče o velikoj infektivnosti i (besmislenom) imunitetu krda tek pri prokuženosti od 60 % besramne laži. Što Vi mislite o toj teoriji krda s kojom je krenula Velika Britanija i koliko je ista učinkovita?
(Izvor: Infection fatality rate of SARS-CoV-2 infection in a German community with a super- spreading event)
Sars-CoV-2 slijedi sudbinu ostalih patogena. Epidemija prestaje kad se prosječna infekcija ne može reproducirati. To se događa kad je velika frakcija inficiranih kontakata imuna. Trajnost imunosti na ovu bolest još uvijek je nepoznata. Pretpostavke su da će poput ostalih prijenosnih patogena Sars-CoV-2 cirkulirati u ljudi još nekoliko godina.
U časopisu Science Sars-CoV-2 se uspoređuje s virusom influence s obzirom na epidemiologiju. Oba su izuzetno transmisibilna respiratornim putem, oba izazivaju akutne infekcije i oba se prenose uglavnom putem odraslih osoba.
Mnogo toga se s obzirom na Sars-CoV-2 svelo na laži i pretjerivanja. Uvijek sam se ograđivao od jedne činjenice, a ta je ukoliko je virus konstruiran u laboratoriju, možemo očekivati loš scenarij. Mi još uvijek o toj bolesti ne znamo puno. S jedne strane spominju se silni brojevi mrtvih (ne precizira se od čega konkretno, ima službenih informacija koje jasno i nedvosmisleno govore da taj broj mrtvih uopće ne može u cijelosti odvesti u vezu sa Sars-CoV-2) a s druge srane ističe se da infekcija uglavnom prolazi bez ili s laganim simptomima. Manji postotak ima teži oblik bolesti, kao što je to slučaj s gripom.
Problem svjetske zdravstvene organizacije su uzeli maha, problematizira se njen rad, rad čelnog čovjeka kao i njegova prošlost, no, bode u oči i detalj tzv SIVE ZONE u svemu o čemu ste i sami govorili. Možete li reći na što ste sve mislili i kako danas, s odmakom od tri mjeseca od prve Vaše izjave , gledate na sve to?
Što se tiče uloge SZO i njezina predsjednika svoje mišljenje uopće ne mijenjam. Sve sam rekao u svojem intervjuu od 11. svibnja ove godine na News portal hia (www.hia.com.hr). Tamo sam apostrofirao i rad te prošlost čelnika te organizacije. Rekao sam i to da u SZO radi i puno vrsnih i odgovornih profesionalaca, međutim corona kriza pokazala je i jednu drugačiju SZO koja nije dosada pomogla razrješavanju dileme oko uloge Kine, pa i SAD u tome. Dapače. Ponavljam mi još uvijek nemamo odgovor na pitanje otkud Covid 19 i koji ga to točno virus uzrokuje. Pogledajte moje odgovore na tu temu.
Dr. Mate Kajić je u jednoj TV emisiji izjavio kako je u ovoj sezoni gripe oboljelo 62 tisuće ljudi koji su prijavili bolest, ali o tome se niti govori niti znamo kolika je smrtnost kao posljedica gripe. Zašto je to tabu tema u ovoj corona histeriji?
Ovo pitanje povlači prije svega razmatranje uloge središnjih medija koji još uvijek plaše, ističu samo negativne strane i ne daju prostor drugačijem mišljenju. Zaista me čudi kako glavni mediji pristaju provoditi ovako selektivno i ‘obojano’ izvještavanje s obzirom da to nije njihova društvena uloga. To dosta komplicira sagledavanje realnog stanja i postupaka s obzirom da ljudi još uvijek mahom nisu educirani sami provesti istraživanje i pretragu dostupnih informacija i ‘vjeruju’ javnim medijima. Doda li se tome činjenica da u posljednje vrijeme pada kvaliteta znanstvenih publikacija, poglavito onih vezanih uz Covid 19 problematiku. To nije samo moje mišljenje, to je konstatirano i u editorijalima poznatog znanstveng časopisa Science. Spremao sam se to napisati i glavnom uredniku prije no što je i sam to konstatirao. Ovo što danas prolazi o corona virusu u vrhunskim znanstvenim časopisima ne bi imalo šanse u normalnim okolnostima niti u prosječnim znanstvenim časopisima. To donekle doprinosi i stanovitom kaosu kojem smo svjedoci. Čini se da ljudsko društvo treba hitnu reviziju vrijednosti na kojima počiva, mnoge smo stvari uzimali zdravo za gotovo a sada se pokazuje sva slabost sustava u kojem živimo. Odnosi se to na znanstvenu elaboraciju puteva širenja zaraze, smrtnost, (ne)učinkovitost nekih lijekova, cijepljenje itd. Kao da je život čitave svjetske populacije usmjeren ka corona virusima s kojim živimo već zaista dugo. Nedavno sam dobio poziv jednog prestižnog infektološkog časopisa da napišem svoj pogled na tu temu. Podsjetit ću Vas na podatke o lažiranju učinaka nekih lijekova u dva vodeća medicinska časopisa, izjavu Britanskog ministra o lažiranju uzroka smrti koji se pripisuju virusu, oficijelne podatke autopsija iz Njemačke i drugdje itd.
Stožer je koristio u svojim odlukama mjere koje će evidentno biti s velikim posljedicama za gospodarstvo a to znači i za sve nas. Imate li danas, nakon puno saznanja i znanstvenih dokaza, te evidentno globalno pripremljenog projekta koji u mnogočemu govori i o profiterstvu po raznim osnovama, drugačije mišljnje oko svega u odnosu na prvih mjesec-dva početka pandemije vode u veliku nesigurnost, a o strahu koji za posljedicu ima povećanje psihičkih poteškoća kod stanovništva da i ne govorimo?
Apsolutno se slažem s vašom konstatacijom. Svijet pa i mi suočeni smo s brutalnim izborom koji nam nameće politika a koja nas traži da biramo između zdravlja populacije ili funkcioniranja ekonomije. Epidemija SARS-CoV-2 stavila je čovječanstvo pred ogromnu dilemu – zdravlje populacije suprotstavljeno ekonomskom blagostanju. Jedno je sigurno, lockout ili zatvaranje ekonomski pa i socijalno apsolutno je neodrživ i nikako ne pridonosi ‘zdravlju’ ljudi. Čovjek je stvoren da radi, privređuje, druži se i u socijalnim interakcijama ostvaruje društvo kakvo sada imamo. Samo u SAD SARS-CoV-2 smanjio je bruto domaći proizvod za preko 30%, drugim riječima SAD gubi dnevno $ 18 milijardi. To je sve poznato i postavlja se pitanje zašto se forsiraju ovakve političke odluke.
Tzv. lockdown-u epidemiolozi su pribjegavali kad je efektivni reprodukcijski broj ili R manji od 1. R označava koliko prosječno zaražena osoba zauzvrat zarazi. Ako je R iznad 1, izbijanje epidemije raste; ako je ispod 1 onda pada. Svrha sadašnjeg lockdowna je „gurati“ R ispod 1. Dosta znanstvenika smatra da ne možemo znati koliko zapravo svaka od mjera doista utječe na R. Trenutno prevladava mišljenje u znanstvenoj literaturi da svaka pojedinačna osoba koja je inficirana i razvije imunitet otežava virusu širenje. Ako se postigne 30-40% imune populacije, to će navodno stvarno mijenjati sliku i pomoći će epidemiolozima smanjenje R ispod 1. Strategija popuštanja i stezanja mjera kao što se npr. primjenjuje u Hong Kongu i Singapuru nije urodila jasnim zaključcima – nije jasno da li će se uspostaviti pravu ravnotežu između održavanja virusa mirnim i ublažavanja nezadovoljstva i ekonomske štete. To tek treba vidjeti.
Faktograf, ta orwellovska policija istine, za Vaš intervju za Al Jazeeri ocijenio je u svom naslovu slijedećom rečenicom: „Dekan Medicinskog fakulteta u Puli pobornik je neutemeljenih teorija zavjere o koronavirusu.“
Što danas, dva mjeseca nakon toga i bezbrojnih saznanja koja nikako ne možemo više zvati „teorijama zavjere“, o tome možete reći? Te, kako gledate i koje je Vaše razmišljanje o intrigantnoj i rekla bih, neprimjerenoj, uloza IT tehničara i multimilijardera angažiranog oko izrade cjepiva za sve i svašta pa tako i za covid 19? I njemački znanstvenik svjetskog glasa, dr. Wofgang Wodarg, borac za medicinske istine u tijelima EU-a, upozorava bez imalo ustezanja: „NE CIJEPITE SE jer je namjera cijepljenja druge naravi!“ Koliko je danas medicinska struka zakazala?
Novinarstvo tipa Faktograf vrlo je opasno. Pod krinkom „provjere znanstvenih podataka“ ističu samo jedan vid informacija ignorirajući ono što im ne odgovara. Dovoljno je pogledati tko ih financira pa će sve biti jasno.
Tekst objavljen u Faktografu 21. svibnja, 2020 (autorica: Ana Benačić) donosi u dijelu teksta neutemeljeno i u cijelosti neautorizirano prepričavanje teza koje sam kratko i na popularan, čitateljima dostupan način elaborirao u intervjuu s istom novinarkom koji je u objavljen isti dan u Faktografu. Namjera spornog članka je, shodno tomu, manipuliranje mojim izjavama izvan konteksta intervjua, a kojemu su bili uskraćeni izvori naknadno navedeni u spornom tekstu kao i prilika da ih eventualno komentira tijekom pripreme intervjua.
U ovom demantiju navodi se samo nekoliko primjera na koje je usmjeren demanti radi ilustracije čitateljima koji su pozvani da potom sami procjene o čemu se radi. Izvlačenje pojedinih dijelova teksta intervjua ili izjava ili pak mišljenja iz prvotnih konteksta u kojima su izrečeni, a koji imitiraju znanstveni pristup ali to po svojoj formi i sadržaju to ni približno nisu, mijenja fokus sa željene poruke s namjerom željene promjene mišljenja čitatelja.
Prva prikazana teza u spornom članku govori o tome da je temeljem danog intervjua navedena osoba „pobornik neutemeljenih teorija zavjere o koronavirusu“ (jasno iskazano u naslovu spornog članka) dok ja to nigdje u intervjuu nisam izjavio. Naslov spornog članka stoga je u nesuglasju s onim što je izjavljeno u intervjuu novinarki. Tim terminom se inače želi u javnosti prikriti neke druge procese i staviti čitav niz vrlo različitih mišljenja i stavova pod zajednički nazivnik gdje ne pripadaju. Mnogi ljudi smatraju primjerice, kako je otvaranje olimpijskih igara u Londonu 2012 koje navodim u najmanju ruku bilo bizarno i s nejasnom porukom, bez obzira na obrazloženja na koje navodi novinarka Faktografa.
Također to što dio populacije proslavu otvorenja vidi u svjetlu sličnosti s današnjom situacijom potpuno je legitimno. Bez obzira na to je li ta sličnost slučajna ili namjerna, mišljenje o tome ili taj osjećaj u ljudima sasvim sigurno neće se mijenjati diskreditacijom onih kojima se to nije svidjelo i koji se usuđuju to kazati javno te de facto i dalje propitivati ovu temu.
Također, u spornom tekstu propituju se i komentiraju moje kratke izjave o cjepivima koje navodi novinarka, osobito onim razvijenim u Pirbright institute. Novinarka pretenciozno pokušava nametati tezu da sam ‘prozvao’ zakladu Bill & Melinda Gates (Zaklada koja inače financira Faktograf) što nigdje u originalnom intervju nije elaborirano niti tako rečeno.
Elaborirana su međutim, postavljena pitanja novinarke tj. odgovoreno je na što je usmjerena predmetna vakcina razvijena u Pilbright institutu te veza donacija navedenom institutu od strane navedene zaklade. To je nepobitna činjenica te se nazire pokušaj igranja uloge ‘suda’ izvlačenjem izjava iz konteksta bez autorizacije i bez naknadno predočenih izvora tijekom pripreme intervjua koji bi se potom mogli komentirati. Primjerice, u svojem intervju nisam kazao ono što mi se u spornom tekstu imputira, a ponajmanje da Pirbright niti Gatesova zaklada imaju patent koji bi se odnosio na novi koronavirus, uzročnik Covida-19! Međutim, jasno i nedvojbeno kažem „ova vakcina (op.a. odgovor na postavljeno pitanje novinarke) pokriva vrlo eksplicitno i aplikaciju u ljudi vezano uz simptome koji se i sada povezuju s Covid-19 (iz patenta: respiratorni simptomi te u nekim slučajevima gastrointestinalni simptomi). Naravno da u patentu nigdje ne stoji naziv Covid-19 koji tada nije postojao. Stoji, međutim, opći izraz ‘coronavirusi’ te se u opisu navode i neki konkretni koronavirusi“.
Nadalje, novinarka Faktografa navodi primjerice, kako sam izjavio (citat iz spornog teksta novinarke) „zanimljivo je da Krešimir Pavelić, odgovarajući na naše pitanje o fazi u kojoj je trenutno cjepivo, istakao upravo Oxfordovu varijantu kao cjepivo koje “nije štetno”.“ Pri čemu pod navodnike stavlja izraz „nije štetno“. Napominjem da sam samo prenio javnu informaciju te u intervjuu navodi „pritom ima nekoliko načina dobivanja vakcina: živa oslabljena vakcina koja može biti i štetna ili npr. rekombinantna vakcina. Postoji i pristup primjene virusa koji se ne replicira pa nije štetan a nosi SARS-CoV-2 genetske elemente (Oxford). Trenutno vakcine razvija 80 kompanija (u doba objavljvanja teksta, danas ih je preko 100) i doslovno se utrkuju. Pet kompanija ( u vrijeme objavljvanja teksta) već počinje testiranja na ljudima. Prva su testiranja navodno počela 16.03 na ljudima. Neke od ovih vakcina koriste iskustva rada na prethodnim SARS i MERS vakcinama“.
S obzirom da je nepotrebno dalje elaborirati tekst s ovakvim pristupom tzv. ‘provjere’ u kojoj se manipulira dijelovima izjavama izvan konteksta pitanja i intervjua, bez autorizacije i bez mogućnosti odgovora na izvore, a koje naknadno navodi novinarka Faktografa (pri čemu ih nije spominjala niti na njih tražila komentar prilikom pripreme intrevjua), ovaj demanti pokazuje važnost rasprave znanstvenih ili stručnih pojmova i koncepta ispravnim argumentima, a ne jednostranim novinarskim tekstovima. Također, normalno je da se znanstvenici ne slažu oko određenih teza, rezultata ili predviđanja, niti postižu 100% konsenzus oko istih, dapače. To je u biti jako dobro. Na taj način znanost omogućava napredak društva jer se kroz raspravu, neslaganja, slaganja i diskurs formiraju nove paradigme. Imam tu privilegiju da zbog svojeg dugogodišnjeg sudjelovanja u međunarodnim institucijama i akademijama, zatim kao recenzent projekata prijavljivanih europskim znanstvenim zakladama i časopisima, sazna mnoge informacije iz znanstvenih istraživanja koje će eventualno tek biti objavljene ili možda (često) nikada neće biti objavljene. Znanost ima vlastite mehanizme (često i jako dugotrajne) koji omogućuju diskusiju i propitivanje znanstvenih podataka.
Primjerice, što točno misli novinarka Benačić kada navodi (citat iz spornog članka) „No profesor Pavelić nije reterirao nakon što smo ga uputili na ovu bitnu promjenu. Kazao sam da je prerano za elaboraciju poredbe s drugim koronavirusima, iako ga prije tri tjedna ništa nije priječilo da bez ograda kaže kako “SARS-CoV-2 nije ništa opasniji od svojih srodnika”? Da li bi ja trebao proricati budućnost? Nigdje u svojim odgovorima ne umanjujem niti banaliziram medicinsko pitanje COVID-19 već uspoređujem do tada dostupne brojeve s ostalim smrtnostima (službeni podaci WHO). Novinarka mi zamjera kratkoću u odgovoru i oprez, a sama ne elaborira važne činjenice kao npr. postotak smrtnosti pripisane COVID-19 u populaciji u odnosu na gripu. Nadalje, novinarka navodi izvore o ukupnoj povećanoj smrtnosti kojima pokušava odvući pažnju čitatelja s konteksta mojih odgovora. Pri tome podaci koje novinarka iznosi u spornom tekstu ‘provjere točnosti’ ni sami nisu potpuni (op.a. u potpunosti nedostaje jasan i nedvojbeni iskaz o tome što sam kazao ‘netočno’). Podaci na koje se referira novinarka ne uključuju npr. epidemiološke grafikone niti znanstvene radove (što je potpuno normalno jer je još rano i prvi će radovi tek početi dolaziti iako su prvi, nepotpuni epidemiološki podaci za neke regije poznati). Novinarka prikazuje ukupne grafikone smrtnosti u kojima primjerice nema: podataka o komorbiditetima, podataka o ostalim vrstama smrti, podataka o ostalim virusnim infekcijama i provedenim testovima, podataka o vakciniranosti populacije koja je oboljela, podataka o spolu, podataka obdukcije umrlih pacijenata, podataka o okolišnim faktorima, podataka o terapiji na kojoj su bili pacijenti tijekom liječenja od COVID-19, podataka o terapiji koju su redovno primali pacijenti koji su oboljeli ili umrli od COVOID-19, podataka o okolišnim čimbenicima, npr. povećanih smrtnosti od upale pluća u sjevernoj Italiji prethodnih godina uzrokovanih drugim čimbenicima, podataka o točnim procedurama postavljanja dijagnoze, tj. svim uobičajenim podacima koji se sakupljaju u ovakvim slučajevima i za čiju je obradu potrebno vrijeme te često i distanca. Nekome imputirati nešto što nije izjavio, ili što nije imao prilike komentirati jer mu je u komunikaciji uskraćeno, krajnje je neprimjereno i upravo suprotno izrazu ‘Provjera točnosti’ jer iskrivljava svrhu intervjua. ‘točnost’ se ne može utvrditi temeljem nepotpunih izvora. Što točno za medicinu, populaciju i društvo donosi COVID-19 još nitko ne može točno znati tim prije što virus uopće nije u potpunosti okarakteriziran.
Pitanje vakcina vrlo je aktualno.
Nekako prevladava mišljenje da će razvoj vakcine riješiti problem. Više od 100 vakcina protiv Covid 19 je u razvoju a desetak je kandidata ušlo u malo kliničko testiranje. Pola takvih kompanija među tih desetak je iz Kine a neke od njih ne zaslužuju prema navodima nekih znanstvenika koji ne žele biti citirani, ozbiljniju pažnju.
Općenito je ideja među tim brojnim vakcinama odabrati raznovrstan portfelj cjepiva izrađen s različitim tehnologijama. Američka vlada pogurala je rad na vakcinama putem svoje Operation Warf Speed s idejom da se odabere raznovrstan set kandidata za cjepivo i „upumpavaju“ neograničene resurse u nepregledne komparativne studije na životinjama, brzo organizirana ispitivanja na ljudima i proizvodnju. Warp Speed je inače zabrinut da druge vlade investiraju prevelike novce u samo dva kandidata – jednu napravljenu s mRNA koja kodira protein Spike i druge koristeći adenovirus da bi se isporučio proteinski gen. Niti jedna od ovih tehnologija nije polučila odobreno cjepivo protiv bilo koje bolesti. Zaklada Gates pozorno prati uspješne kandidate vakcina i pomaže s 15 miliona $ uključujući i jednog kineskog kandidata vakcina. Pomoći će navodno još one koje najviše obećavaju.
Voljela bih od Vas čuti Vaše mišljenje o koristi, učinkovitosti, štetnosti oko nošenja zaštitnih maski te otporu koje je stanovništvo počelo iskazivati. Znamo kako se respiratorni virusi šire putem kapljica koje izbacujemo disanjem, kihanjem ili kašljanjem. No, poznato je i kako maske čine štetu, od one udisanja lošeg zraka koji izdišemo do bakterija i gljivica koje nam prijete. A sad kad znamo gdje i u kakvim uvjetima se proizvode postaje gadljivo uopće misliti na nošenje maske. Što danas mislite o svemu tome?
Pitanje nošenja maski pokazuje apsolutnu odsutnost konzistentnog mišljenja stručnjaka. Znanstvena se zajednica u tome bitno razlikuje i to zbog toga što to pitanje nije samo biomedicinsko već i antropološko, sociološko itd. Po mom mišljenju nošenje maski kroz neki duži period apsolutno je neodrživo kao što je neodrživ i lockdown. O pozitivnim ali i negativnim učincima masaka bilo je dosta riječi, o tome se izjasnila I SZO pa to ne bi elaborirao. SZO jasno na svojo web stranici kaže da maske ne treba nositi (izuzetak su bolesne osobe i zdravstveni djelatnici). Sve ostalo je nametanje nečije volje. Preporuka nošenja maske polazi od još uvijek neprovjerene teze da se virus širi zrakom i na daljinu. Ne znamo doduše da li je to slučaj i s drugim kapljičnim infekcijama s kojima se nosimo svake godine!
Nošenje maske za lice može dati lažni osjećaj sigurnosti i natjerati ljude da usvoje smanjenje u skladu s drugim mjerama za kontrolu infekcije, uključujući socijalno distanciranje i pranje ruku. S druge strane maske mogu povećati socijalnu nelagodu i stres, te biti izvor infekcija.
O učinkovitosti nošenja maski najbolje Vam govori životna praksa, a pisano je na mnogo mjesta (npr. Lazzarini, BMJ). Pogledajte oko sebe značajan dio ljudi kako (ne)nosi maske. Neprimjerenih upotreba maske za lice ima koliko hoćete. Ljudi ne smiju dodirivati maske, moraju često mijenjati maske za jednokratnu upotrebu ili ih redovito oprati, pravilno ih odlagati i usvajati druge mjere, u protivnom mogu se povećati njihovi rizici i rizici drugih.
Lazzarini dobro ističe “Potrebno je kvantificirati složene interakcije koje mogu djelovati između pozitivnih i negativnih učinaka nošenja kirurških maski na populacijskoj razini. Nije vrijeme za postupanje bez dokaza.” Složio bih se apsolutno s tim.
A sad bih Vas voljela pitati ono što me najviše zanima a to su mogući učinci 5G tehnologije na zdravlje stanovništva te sad već i znanstvenim radovima koji utvrđuju povezanost iste s covidom 19. Nema dugo za Eco zonu HRTV1 izjavili ste :
„neki neovisni podaci nedvojbeno ukazuju na potencijalne štetne učinke ove i prethodnih tehnologija te je neophodna rigorozna i neodgodiva znanstvena procjena eventualne štetnosti prije no što započne široka primjena 5G po čitavom svijetu…. do sada nije napravljen niti jedan cjeloviti biološki sigurnosni test za 5G. To je već trebalo biti učinjeno. Do tada bi se antene s tornjeva trebale maknuti iz područja dosega ljudskih domova, škola, centara s hranom, mjesta gdje borave trudnice ili fertilni muškarci koji žele imati zdravo potomstvo te djeca i mladi. Sve dok rigorozne znanstvene studije i vrijeme ne pokažu suprotno, širenje ove tehnologije moralo bi se ograničiti.”
U potpunosti stojim iza ove izjave. Vaše pitanje raščlanio bih na dva dijela, učinci 5G na zdravlje i biološke sustave te eventualna povezanost 5G i Covid 19. U procjeni učinaka 5G tehnologije na biološke sustave i zdravlje eksperti se razlikuju, ovisno s kojih pozicija djeluju. Ipak, neki neovisni podaci nedvojbeno ukazuju na potencijalne štetne učinke ove i prethodnih tehnologija koje još uvijek koristimo (3G, 4G) te je neophodna rigorozna i neodgodiva znanstvena procjena eventualne štetnosti prije no što započne široka primjena 5G po čitavom svijetu.
Zanimljivo je da se sigurnosne mjere odnosno preporuke koje se moraju slijediti u ovom području baziraju samo na termalnim učincima. Međutim, ostali tj. ne-termalni učinci odvijaju se čak pri nižim vrijednostima od onih propisanih za termalne, a primjerice uzrokuju mehaničke vibracije živčanih vlakana. Nije točno da znanstveni dokazi o negativnim učincima elektromagnetskog zračenja ne postoje. Postoji ekstenzivna dokumentacija. Navest ću nekoliko primjera prema predavanju prof. emeritusa dr. sc. Martina Pall-a NIH-u: Negativni učinci na plodnost (18 znanstvenih izvještaja); negativni neurološki i neuropsihijatrijski učinci (25 znanstvenih izvještaja); oštećenja stanične DNA uključujući jednostruke i dvostruke lomove (21 znanstveni izvještaj); apoptoza – stanična smrt (13 znanstvenih izvještaja); oksidativni stres (19 znanstvenih izvještaja). Ovo su iznimno ozbiljne ugroze.
Dodatni ekstenzivni znanstveni izvještaji i objavljeni radovi ukazuju na to da smo u 3 područja već u značajnim problemima: problemi s endokrinim sustavom (12 znanstvenih izvještaja); problemi s ekscesivnim intracelularnim kalcijem (15 znanstvenih izvještaja) i problemi s razvojem raka (13 znanstvenih izvještaja).
Četiri ostala manje dokumentirana područja na koja vjerojatno djeluju elektromagnetska zračenja su: kardiološki sustav, problemi s razvojem autizma, rani razvoj Alzheimerove bolesti, problemi s kalcijevim kanalima. Učinci su jače izraženi u djece nego u odraslih. Razlozi su: manja tjelesna masa, više matičnih stanica, više vode u izvanstaničnom matriksu zbog čega je i penetracija intenzivnija.
Tzv. Bioinitiative Report kojeg potpisuje 29 znanstvenika i eksperata tvrdi da postoje nedvojbeni bioefekti nakon vrlo niskih izlaganja EMF-ovom i radiofrekventnom zračenju. Spominje se oksidativni stres, lomovi DNA, neurotoksični učinci, kancerogenost, promjena morfologije spermija, veza s razvoje autizma. Traže se novi limiti izlaganja u vrhu zaštite pučanstva Urgentno su potrebna istraživanja bioloških učinaka visokofrekventnih EMS i to konkretno onkoloških, metaboličkih, neuroloških i mikrobioloških. U više navrata utvrđena je pojava tumora srca u štakora, zatim tumora mozga i nadbubrežne žlijezde. Prema mišljenju nezavisnih eksperata 5 G će penetrirati 100 puta dublje nego što to industrija tvrdi.
Na pitanje o povezanosti 5G i širenja Covid 19 mogu samo reći da ne znam odgovor. Neki argumenti da 5G pogoduje širenju virusa djelomično se mogu logički odbaciti. Ako pogledate što na tu temu kaže Google, onda ćete vidjeti da svi izvori negiraju vezu. To naravno ne mora nužno značiti da je tome tako. Da bi se ta veza dokazala ili pobila moraju se napraviti barem neka istraživanja poput npr. korelacije između pojavnosti bolesti i težine bolesti s rasprostranjenošću 5G u točno definiranim područjima. Sama činjenica i često spominjani protuargument o neštetnosti i nepovezanosti 5G i Covid 19 da se infekcija širi i u onim zemljama koje nemaju 5G nije dovoljan sve dok ne dobijemo cjelovitu sliku – incidencija, težina bolesti, smrtnost. Stoga bi svaki iole ozbiljan pristup i slijedeće pilot istraživanje trebalo uključiti analizu zdravstvenog stanja osoba koje su ekponirane 5G s posebnim naglaskom na one promjene koje su znanstveno dokazane i objavljene. Sama činjenica da 5G negativno utječe na neke parametre ne mora nužno rezultirati masovim i masivnim promjenama u izloženom stanovništvu (ali teoretski i može). Zato svaka tvrdnja bila ona pozitivna ili negativna čini se neozbiljnom bez da se provede analiza i neovisno istraživanje.
Čini se međutim, da su napravljena neka znanstvena istraživanja.
U jednom radu primjerice elaborira se baš veza 5G valova i corona virusa. Ovaj je rad bio dostupan na važnoj medicinskoj platformi PubMed međutim jučer sam vidio da ga je povukao iz tiska sam urednik časopisa.
Zahvaljujemo prof. dr. sc. Krešimiru Paveliću na iscrpnim odgovorima, odgovorima koji bi trebali potaknuti na razmišljanje ali i konkretnu reakciju cjelokupnu javnost, a prije svega struku da konačno kompetentno reagira.
Kako bi rekao naš znastvenik svjetskog glasa prof. dr. sc. Davor Pavuna, citiram ga iz jednog intervjua datog u Lausanni još 19. 06. 1997. za Vjesnik:
„Stručnost je integralni dio nacionalne obrane. No, za kraj bih dodao jednostavni citat majke Tereze:
“U životu prihvati i radi male stvari, ali sa velikom Ljubavi”. Onda kad čovjek nakon dvadeset godina pogleda iza sebe, tisuće tih malih stvari su stvorile životnu priču, a mudri ljudi znaju Tko je stvarno tu priču napisao …
A oni drugi … eh, pa to vam je ta životna borba s ‘hipnotiziranima’ … „
Nažalost, I danas u ovim specifičnim vremenima sve je isto.
Životna borba s hipnotiziranima traje …..
HOP
