Obitelj iz Zagrebačkog Retkovca bila je prisiljena napustiti svoj dom, državu, ne zato jer predsjednik države govori odvratne stvari o takvim iseljenicima; da su skloni avanturizmu, nečem novom, već jer su imali dvoje djece koje u Hrvatskoj nisu mogli hraniti.
-Kada su došli kod nas na more u iznajmljeni apartman izgledali su kao izbjeglice. Smušeno. U stresu, djeca su prekrasna, tiha, draga, a oni do boli tužni. Sve im se svidjelo, ali oni su ipak bili jako izgubljeni.-rekla nam je iznajmljivačica.
Uvjerili smo se da je apartman prekrasan, veliki, blizu mora, cijena odlična. Nije bilo nikakvih zamjerki.
-Teško nam je ovako živjeti. U Hrvatskoj nije bilo posla za nas i otišli smo u Irsku. Težak je to kruh. Teško je za djecu da se snađu u potpuno drugačijoj klimi i okruženju. I onda je došla korona. Ne možeš nikuda, ne možeš do svojih u Hrvatsku.
Ako odeš kao što smo mi otišli na more u Hrvatsku onda moraš biti u izolaciji, jer Hrvatska spada u zemlje rizične za koronu. Razmišljaš kuda sve ovo vodi, a nisi u svojoj zemlji.-rekla nam je majka obitelji.
Naša politika je osigurala odličan život srpskoj političkoj kliki, punoj srpskih ekstremista, a hrvatski narod mora bježati iz svoje zemlje.
Malo smo analizirali kuda to Irci mogu bez tzv. samoizolacije. Mogu u Vatikan i naravno u Italiju, znamo da su poznata katolička zemlja i nekako ne čudi da su ovom političkom odlukom tamo upućeni na odmor.
Mogu na posjede britanske krune, odnosno na otoke koji su pod njihovom ingerencijom, mogu i na neke britanske posjede u svijetu bez samoizolacije, pa ispada da je vječiti neprijatelj Britanija odjednom je najsigurnija zona.
Što se tiče naših ljudi u Irskoj, oni zahvaljujući našoj vlasti proživljavaju novi pakao u Irskoj.
HOP
