U tri savezne države Njemačke stožeri traže od roditelja da smjeste svoju djecu u zasebnu prostoriju odvojenu od roditelja i ostalih braće i sestara. Ako roditelji odbiju slijediti takvu odredbu, prijeti im se oduzimanjem djeteta i smještanjem djeteta u zatvorenu ustanovu.
Dokle ide ovaj teror?-pita se Ingrid Runtić
-Poštovani,
Dana 3. srpnja 2020. godine je ministar zdravstvenog sustava Vili Beroš na društvenim mrežama napisao da je od velike važnosti osigurati boravak roditelja uz dijete na bolničkom liječenju te istaknuti utjecaj hospitalizacije i odvojenosti od roditelja na psihički razvoj i mentalno zdravlje djeteta. Unatoč toj tvrdnji, ministar je ograničio boravak roditelja s djecom na 15 minuta, osim za „teško oboljelu djecu i najmlađe“. Ne definirajući značenje ni kriterije te tvrdnje. Dva dana poslije održani su izbori te je tema potpuno pala u zaborav – medijski, a očito i kod samog ministra.
Od tada je prošlo mjesec dana, a većina ravnatelja hrvatskih bolnica se i dalje poziva na nejasni i lakonski sročeni status na društvenim mrežama.
Danas obilježavamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
I dok neki slave pobjedu, hrvatski dragovoljac Roberto Mateš slavi poraz pred vlastitom domovinom. On, naime, već treći dan kampira pred Općom županijskom bolnicom i bolnicom hrvatskih veterana u Pakracu, u kojoj se njegov sin Šimun (7) liječi od upale pluća. S djetetom kontaktira walkie-talkijem, a noći provodi u šatoru koji prokišnjava jer je to jedini način da boravi sa svojim sinom.
Boravak od 15 minuta s roditeljem je za dijete moguće čak i veća trauma od potpune zabrane posjeta, a ne postoji znanstveno utemeljenje za tvrdnju da je trajni boravak uz dijete veća zdravstvena opasnost od dolaženja iz svakodnevne okoline.
Ovim putem apeliram na sve institucije navedene u podnožju da uzmu u obzir utvrđene i javno dostupne informacije Svjetske zdravstvene organizacije, Europskog centra za kontrolu bolesti, Ureda dječje pravobraniteljice i Udruge Roditelji u akciji te revidiraju ovu tragikomičnu mjeru, omoguće roditeljima uobičajenu dužinu posjeta i trajni boravak s maloljetnom djecom uz poštovanje epidemioloških mjera predostrožnosti. U svim hrvatskim bolnicama.
O OVOME OBAVIJEST:
1. Vili Beroš, ministar zdravlja i član SCZ
2. Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ i član SCZ
3. Marina Major, ravnateljica OŽB Pakrac
4. Helenca Pirnat Dragičević, Ured pravobraniteljice za djecu
5. Udruga RODA
6. Mediji
U Zagrebu, 5. kolovoza 2020.
Ivan Pokupec, prof.
[ DVADESET I PET GODINA NAKON OLUJE, TREBA NAM – URAGAN ]
“05.08.1991. godine ja sam pobjegao od kuće, posudio novac za vlak do Zagreba da bih se priključio u ZNG u Rakitju, kako bi kao klinac od 18 godina dao svoj doprinos u obrani Domovine”, započinje svoju priču Roberto Mateš iz Pakraca.
“Ranjen sam u Bljesku kao pripadnik specijalne policije, a danas – 05.08.2020. godine – ja, veteran, u VETERANSKOJ BOLNICI u Pakracu, istoj onoj koju sam 1992. godine branio, ne smijem biti pored svog bolesnog sina na pedijatriji. Nego kampiram ispred bolnice.”
Njegov 7-godišnji sin Šimun je na liječenju od upale pluća, a otac provodi drugu noć i treći dan ispred bolnice razgovarajući s njim preko walkie-talkieja. Zapravo je teško reći tko od njih dvojice proživljava veću traumu. Ili možda majka Kristina, koja sve prati od kuće?
Krivci su poznati. Dva dana prije izbora je Beroš izjavio na društvenim mrežama da će roditeljima biti dopušten boravak s djecom koja su na trajnijem liječenju. No na društvenim mrežama je sve i ostalo – Vili se uhvatio izbora i prema roditeljima i njihovoj djeci se do danas, mjesec dana kasnije, nije osvrnuo.
Ravnatelji bolnica se pozivaju na odluke “stožera”, a “stožeraši” imaju očito pametnijeg posla od toga da paze na psihičko zdravlje i dobrobit hrvatske djece.
I dok će neki od njih danas itekako slaviti jer im je Oluja omogućila društveni status, moć i bogatstvo, Roberto Mateš koji je u njoj sudjelovao će 29. obljetnicu svog pristupanja obrani Hrvatske provesti u šatoru ispred pakračke bolnice.
Je li napokon vrijeme da zapuše Uragan?-I. Pokupec.
HOP