Mr. sc. Drago Kraljević iz Buja, magistar je sociologije. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru , član Ekspertne grupe za granice Republike Hrvatske te član Mješovite hrvatsko-talijansko-slovenske komisije za provedbu Udinskog sporazuma. Dužnost veleposlanika RH-a u Italiji, na Malti, Cipru i San Marinu, obnašao je od kraja 2000. do kraja 2005. Bio je stalni predstavnik RH-a pri Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO). Za svoj rad primio je nekoliko visokih priznanja i odlikovanja Republike Hrvatske, Italije i San Marina. Objavio je tri monografije te oko 700 članaka i priloga u domaćim i inozemnim revijama, dnevnom tisku i stručnim publikacijama. Nakon umirovljenja, postaje član Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva (Zg), počasni član „Accademie Europeiste“ (Italia) i stalni kolumnist „Novog Lista“ (POGLED)
1.Gospodine Kraljević, sjajno je što s Vama kao sociologom mogu razgovarati o temama koje nitko ne spominje a koje su od općedruštvenog interesa i koje će u konačnici izazvati dalekosežne posljedice cijelog stanovništva. Molim Vas recite mi kako tumačite taj silan strah koji izbija iz svih izvora dostupnih nam svakodnevno, osobito u medijima koji imaju jedinu zadaću: planirano širenje panike i straha?
Svakodnevno oko sebe vidim građane koji su zbunjeni pandemijom koronavirusa i njezinim sve ozbiljnijim socijalnim i ekonomskim posljedicama. Posebice oni koji su jako uplašeni, imam dojam, vjerojatno bi pristali na pojedina upitna ograničenja temeljnih ljudskih prava u ime „sigurnosti“. Čini mi se da ova složena psihološka situacija, još jednom potvrđuje koliko je važan učinak odgoja i obrazovanja u našem društvu na svakodnevno ponašanje ljudi. S obzirom da još uvijek pripadamo u velikoj mjeri tradicionalnom tipu društva, u nas „poslušnost“ još uvijek slovi kao jedna od temeljnih vrijednosti društva. Prof. David Smith – ugledan psihijatar iz Australije, veoma je zabrinut s ovim što se danas događa u društvu. Jednom zgodom je izjavio; „Naši su se preci borili i umirali kako bi sačuvali našu slobodu. Mi se odričemo svojih sloboda, jer se bojimo virusa. Našim slobodama prijeti, ne virus, već strategije koje su uvedene za kontrolu, poticane masovnom histerijom, neznanjem, strahom a možda i pohlepom”. Osobno, smatram, nije dobro da većina građana razmišlja samo o posljedicama pandemije; kako se zaštititi od virusa uz pomoć maski, poštivanje propisane udaljenosti… Premalo se govori o psihološkim štetama ove pandemije s obzirom da se mentalna zaraza već dogodila. I ono što me jako brine, većina građana nedovoljno promišlja o pravim uzrocima ove pandemije; kako je nastala, možda postoje neki krivci za sve ovo što se danas događa..? Nakon pandemije, znanstvenici prognoziraju, da će vjerojatno nastupiti razdoblje „pandemije duševnih bolesti“. Prema rezultatima istraživanja koji su objavljeni u travnju ove godine u znanstvenom časopisu „The Lancet“, nakon pandemije očekuje se ozbiljan porast problema u vezi s mentalnim zdravljem. Koordinator tima dr. David Gunnell sa Sveučilišta u Bristolu, procjenjuje da će „pandemija izazvati stres i mnoge ljude učiniti ranjivima. Posljedice po mentalno zdravlje ostati će duže vrijeme“, smatra on. Jedna od mjera koju su vlade u svijetu provele kako bi spriječile širenje koronavirusa je karantena, ili potpuna izolacija u trajanju od prosječno 15 dana. Znanstvenici su došli do rezultata, da nakon 10-og dana izolacije, ljudski um počinje polako popuštati. Od jedanaestog dana dalje, izbijaju stres, nervoza i anksioznost ( osjećaj tjeskobe, unutarnjeg nemira i straha sve do panike). Jedna od psiholoških posljedica koronavirusa je strah od zaraze. Kada se epidemijska, ili pandemijska situacija širi, ljudski um je sklon razvijanju iracionalnih strahova. Nije važno slušamo li pouzdane ili manje pouzdane izvore informacija, a nije ni toliko važno jesmo li svjesni poduzimanja jednostavnih, potrebnih mjera sigurnosti poput pranja ruku, poštivanja razmaka od 2 metra i sl., jer se u nama postupno razvijaju neutemeljeni strahovi. Slijedeće posljedice koje prate pandemiju (općenito), jesu dosada i frustracija. U situaciji kada je komunikacija među ljudima svedena na minimalnu mjeru, kada smo prisiljeni ostati zatvoreni u kući, jasno je da će nas demon dosade prije ili kasnije pronaći. Kako dani prolaze i neizvjesnost raste, ističe ova studija, frustracija izvire. Nesposobnost da održimo svoj životni stil i svoju slobodu kretanja, tjera nas u smjeru veoma složenih i ponekad problematičnih emocija. Znanstvenici su utvrdili više čimbenika rizika, posebice na socijalne i ekonomske probleme, koji mogu dovesti do povećanja samoubojstava, obiteljskog nasilja, zlouporabe alkohola… Tu su i oni koji su ostali, ili će tek ostati bez posla, kao i oni koji već pate od nekog mentalnog poremećaja. Sve se više gubi povjerenje u službene izvore informacija; zdravstvene, političke, znanstvene.. Isto se dogodilo, podsjećaju autori studije, tijekom krize SARS-a 2003. godine. Nepovjerenje stanovništva može postati najgori neprijatelj, jer pogoduje širenju paranoičnih vijesti i teorija zavjere, odmičući se od rješavanja problema. Jedna od najozbiljnih psiholoških posljedica, jeste negativno razmišljanje; tendencija da predviđamo ono najgore; izgubit ću posao, ostati ću bez prihoda, stvari se više neće vratiti kao prije, završit ću u bolnici, ekonomija će se urušiti isl. Poruka je jasna; pobrinimo se za svoje zdravlje, poštujući sve mjere prevencije, ali vodeći pritom računa i o svom psihološkom zdravlju. Kada je riječ o strahu rekao bih slijedeće. Strah je kako znamo, jedno emocionalno stanje kada se osjećamo nesigurno, zbunjeno i tjeskobno. Nije bitno da li su pritom razlozi stvarni ili zamišljeni. Problem je što tada zbog opasnosti nastupa poremećaj. Postavlja se temeljno pitanje. Kako je moguće da smo se unatoč znanstvenim procjenama od prije desetak godina, odjednom našli u panici potpuno nespremni? To pokazuje da još mnogo toga trebamo saznati i osvijestiti, kako bismo u buduće mogli spriječiti takva opasna i neugodna iznenađenja. Mnogo je toga izmaklo kontroli građana i demokratskih institucija. Kako je moguće da još uvijek ne znamo je li virus „dorađen“ u laboratorijima, koja je njegova prava priroda, kako pristupiti liječenju, je li cjepivo najbolje rješenje..? Osim toga ništa ne znamo što se sve „kuha“ u pojedinim specijalnim laboratorijima namijenjenim za vođenje biološkog rata. Još nitko ne postavlja na ozbiljan način pitanje odgovornosti onih koji se bave tim poslovima? Na žalost i to je dio priče koji možemo povezati sa našim odgojem; „Budi poslušan i bespogovorno slušaj one koji su ti nadređeni“. Kada bi većina građana bila dovoljno osviještena i odgovorna, najprije bi krenula rasprava o glavnim uzrocima pandemije, a tek potom o njezinim posljedicama i onome što po mišljenju struke trebamo učiniti.
2.U kakvom mi to društvu danas živimo?
Živimo u društvu „post-istine“ (poslije istine), gdje se bez većih problema u javnosti uspješno plasiraju istine, poluistine, laži i proizvode strahovi kod ljudi. Sve zapravo kreće od krize povjerenja. Krivaca, stvarnih ili navodnih, ima mnogo. Neki prozivaju političku klasu, drugi medije, a neki i stručnjake. Današnje društvo je općenito obilježeno razočaranjem u elite, pri čemu jedan od glavnih uzroka je način upravljanja financijskom krizom i imigracijama. Osim toga, digitalna revolucija je dovela u pitanje mnoge tradicionalne modele informiranja građana. Stoga je veliki problem kako danas doći do kvalitetnih i pouzdanih informacija. Ovo što se danas događa, bez obzira što netko mislio, dovodi do širenja iracionalnog straha, s obzirom da mnoge okolnosti i činjenice još nisu poznate. Psiholozi i psihijatri najbolje znaju; kada strah jednom dosegne određenu razinu intenziteta, normalnost, racionalnost, moral i pristojnost polako nestaju, a njih zamjenjuju glupost, iluzije, netolerancija i agresivnost. U potpunosti sam suglasan s onima koji tvrde da je ovo „najpolitiziranija vrsta bolesti“ u dosadašnjoj povijesti.
3.U jednoj svojoj nedavnoj kolumni naveli ste kako ovo vrijeme može biti iskorišteno kao velika prilika za ozbiljno »resetiranje« postojećeg svijeta, ali više ne u funkciji interesa samo globalnih elita, već po mjeri građana. Možete li nam to pojasniti i konkretnim primjerima?
Ova je pandemija pokazala, da se uvode sve veća ograničenja slobodnog tržišta, pri čemu se traži sve veća učinkovitost države. Vlade su morale intervenirati kako bi pokušale makar ublažiti gubitak radnih mjesta, i to na način koji je do prije samo nekoliko mjeseci u kapitalizmu bio nezamisliv. Odgovor na razini EU-a također pokazuje spremnost za snažnu intervenciju države. Sve to naravno bitno mijenja dosadašnji način funkcioniranja kapitalizma. Još ne znamo hoće li se i kako, te radikalne promjene pretočiti u zahtjeve za političkom transformacijom sustava? Svjetski ekonomski forum (WEF) je nedavno objavio alarmantnu poruku; „Ovo do sada je najveća prijetnja svijetu, ali to nije coronavirus. Bogatstvo je najveća prijetnja“. Ova šokantna i zbunjujuća poruka temelji se zapravo na zaključcima jedne ekspertne skupine iz Australije, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva, koji su upozorili da borba protiv prekomjerne potrošnje mora postati prioritet, a da istinska održivost gospodarstva i svega ostaloga, zahtijeva velike promjene u dosadašnjem načinu života“. No WEF, koji traži „promjene u stilu života“ još nije do kraja jasan; Misli li pritom na promjenu stila života bogatih, ili siromašnih? Njemački državni tajnik Roth zadužen za EU, povezuje trošenje financijskih sredstava sa vladavinom zakona. Posljedično to znači, uvođenje financijskih posljedica u koliko pojedine države članice budu kršile načelo vladavine zakona. Ako Europska komisija utvrdi opće nedostatke vladavine zakona u državi članici, predložit će se mjere poput obustave plaćanja… U velikom resetiranju postojećeg sustava raspravljati će se u siječnju 2021. godine u Davosu (CH) na predstojećem susretu WEF-a. Najavljena velika obnova globalne ekonomije, kreće upravo od COVID-a-19, koji se pojavljuje, zanimljivo, kao ‘prilika da se tako nešto realizira’“. Inicijativu WEF-a, podržali su; generalni tajnik UN-a, Međunarodni monetarni fond, Odbor za financije Kineskog društva za bankarstvo, član Odbora za monetarnu politiku kineske Narodne banke, predsjednik „Microsoft-a“ i mnogi drugi. Veliki sponzori WEF-a očigledno imaju velike planove. Oni zapravo već dugo šalju poruke, no većina građana ih na žalost ne razumije.“Svijet mora djelovati zajedno i brzo obnoviti sve aspekte našeg društva i gospodarstva, od obrazovanja do socijalnih ugovora i radnih uvjeta..“. Otkud takvi stavovi? Zar globalne elite sada peče savjest zbog stanja u koje su svijet doveli? Ili je to samo još jedan od načina da stave pod kontrolu preostale resurse čovječanstva? Jedna od glavnih tema u kojoj će se raspravljati u siječnju 2021. godine skupa u Davosu, odnosi se na implementaciju 4. industrijske revolucije u funkciji „potpore javnog dobra“. Za ostvarenje toga cilja, kažu, biti će uključeni; biotehnologija za potrebe genetskog inženjeringa, prelazak na 5G telekomunikacije, umjetna inteligencija itd. Ovaj dio programa veoma transparentno govori o potrebi uspostavljanja potpune kontrole nad građanima. Hoće li građani to prepoznati i na vrijeme na primjeren način reagirati, zasad je teško procijeniti. U tom smislu veoma je zanimljiv nastup britanskog princa Charlesa, jednog od najvećih podupiratelja korporativne elite; “Imamo zlatnu priliku za iskoristiti nešto dobro iz ove krize (COVID-19). Udarni valovi pandemije bez presedana, mogli bi učiniti ljude prijemčivljijim za velike vizije promjena”. Znači li to da je princ uvjeren da će strah, nezaposlenost, glad i mentalne bolesti – kao posljedice ove pandemije, pomoći građanima da lakše prepoznaju „velike vizije“ globalnih elita? Možda je princ doista u pravu, jer vjerojatno računa da će građani u teškoj i bezizlaznoj situaciji, biti spremni prihvatiti bilo što im se ponudi. „Za mene se svijet ne mijenja na bolje“, izjavio je prof. Pascal Sacré – stalni suradnik kanadskog Instituta „Global Research“. A prof. Peter Koenig, koji je godinama radio za Svjetsku banku i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, smatra da će do kraja 2020. godine, veliki broj ljudi umrijeti od gladi, očaja i samoubojstva, više nego od coronavirusa. Za najbogatije ljude svijeta to je promjena na bolje, smatra Koenig . To su samo neki razlozi koje spominjem, zbog kojih bi građani morali mnogo odlučnije i efikasnije reagirati na ovu pandemijsku krizu .
4.Ustvrdili ste u svojoj kolumni kako nas ova priča i histerija sve više odvlači od nečeg mnogo ozbiljnijeg…Ništa se ne govori gdje su »nestale« ostale bolesti i ljudske nesreće; rak, kardiovaskularne bolesti, glad… koje svakodnevno odnose višestruko veći broj ljudskih života od korone? Znate li za zaista perverzne okolnosti po bolnicama koje nemaju opravdanja, kao recimo da se ovratnik za zaštitu pacijenta od zračenja nakon upotrebe mora držati tri dana u karanteni u plastičnoj kanti? To je primjer iz osječke bolnice koji graniči s ludošću. Ili, baš s namjerom.
Nemam dovoljno podataka za šire elaboriranje ovog pitanja. No kada je riječ o coronavirusu, mogu reći dvije stvari koje su za mene veoma bitne. U medijima svakodnevno slušamo uglavnom o zaraženim, testiranim, oboljelima i umrlima od coronavirusa. O drugim bolestima i umrlim osobama u medijima praktički nema ni riječi. Kada je riječ o podacima u svijetu, situacija izgleda ovako: Prema Svjetskom programu za hranu (WFP), godišnje oko 9 milijuna ljudi umre od gladi ili bolesti povezanih s glađu. WFP predviđa da će se broj osoba suočenih s akutnom nesigurnošću hrane povećati u 2020. godini na 265 milijuna, što je 130 milijuna više nego lani. Prema tome, najveći broj umrlih i ove godine (prvo tromjesečje) u svijetu je od gladi. Na drugome mjestu su umrli o raznih vrsta tumora, a Covid-19 se nalazi na desetom mjestu. Dakle, o glavnim urocima smrtnosti u svijetu u prvom tromjesečju 2020. godine, vodeći mediji ne izvješćuju. Je li to slučajno? Osobno smatram da nije. Tu su i smrtne posljedice od alkohola: 627 tisuća, od HIV-a i AIDS-a: 422 tisuće, od samoubojstava 269 tisuća, malarije 246 tisuća (podaci iz ožujka) itd. Ne znam jesu li se ovi omjeri bitno promijenili u drugom kvartalu ove godine? U Hrvatskoj, prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, tijekom prvog kvartala ove godine, preminulo je manje osoba nego u istom razdoblju lani.
5.Svjetski ekonomski forum (WEF), kao dio svjetske korporativne elite, bitno utječe na gospodarske odnose u svijetu, na politike vlade, EU. Još 2012. godine u zaključcima s njihovog zasjedanja predviđena su događanja 2020. Nitko tome nije pokloni pozornost. Kao ni govoru bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Ujedinjenim narodima, 21. rujna 2016., osobno mi je zapeo za uho ovaj detalj: “Mediji i moderne komunikacije pružaju nam neviđene mogućnosti, ali toj mogućnosti moramo posvetiti posebnu pozornost te pronaći mudrosti za uporabu novih tehnologija kako bismo poboljšali ne samo naš svakodnevni život nego i naša srca i umove.” Nisam primijetila u to vrijeme da se itko osvrnuo na njezin cjelokupni govor, a kamo li na ovaj dio koji je u jednoj rečenici najavio zbivanja koja slijede (obzirom na njezino svima nam znano članstvo u Trilateralnoj komisiji). Nije li ovo bila objava suprotstavljanja svima koji ne misle kao svjetska “elita”?
I nije li sada sve to u provođenju? Kako na sve ovo gledate?
Da, moćnici okupljeni u raznim organizacijama i udrugama poput; Bilderberg grupe, Svjetskog gospodarskog foruma, Trilateralne komisije, Vijeća za vanjske odnose, Aspen Instituta, Rimskog kluba, MMF-a i drugima, čvrsto vjeruju da suvremene tehnologije treba staviti u funkciju čovjeka, s ciljem da mu se „poboljša“ rad i srca i mozga. Nakon susreta WEF-a u Davosu ove godine, slušamo neke nove ocjene: “Kapitalizam kakav smo znali je mrtav. Bogatstvo je najveća prijetnja našem svijetu. Prava održivost bit će postignuta samo drastičnim promjenama životnog stila. Svjetski ekonomski forum pozvao je na veliku obnovu kapitalizma uslijed pandemije. Čak pedeset šest posto ispitanika (“Edelman Trust Barometer“), slaže se da kapitalizam u svom trenutačnom obliku „čini više štete nego koristi čovječanstvu”. Većina ispitanika je izjavila da veoma pesimistično gleda na svoje ekonomske izglede tijekom narednih pet godina. Jednostavno gubi se vjera u postojeći model kapitalističkog sustava. No hoće li se to nezadovoljstvo ogromne većina građana znati i moći pretočiti u energiju potrebnu za pokretanje novog modela društva po mjeri čovjeka? Ono što je još manje poznato, koju će ulogu odigrati tehnologija 4. generacije u funkciji rješavanja bitnih životnih pitanja i problema građana?
6.Govorite o tom neophodnom „globalnom resitiranju ekonomije“. Molim Vas što pod tim sve podrazumijevate te kako očekujete da će se obaviti ta tzv. „velika obnova kapitalizma“ u sklopu tog „resetiranja, te ta tri cilja od kojih je najzanimljiviji onaj treći, tj„ona tema skupa koja se odnosi na implementaciju 4. industrijske revolucije u funkciji »potpore javnog dobra«. Za ostvarenje toga cilja, bit će uključeni: biotehnologija za potrebe genetskog inženjeringa, prelazak na 5G telekomunikacije, umjetna inteligencija itd. Ovaj dio programa koji govori o »javnom interesu« i »bolju koordinaciju među nacionalnim vladama«, zapravo veoma jasno ističe potrebu za uspostavljanjem potpune kontrole nad građanima. Molim Vas recite nam više o tome, kako na sve to gledate i koja očekivanja imate?
Kada je riječ o „potpori javnom dobru“, mislim da treba posebno naglasiti slijedeće: Prema Svjetskom programu za hranu (WFP), oko 9 milijuna ljudi umre od gladi ili bolesti povezanih s glađu svake godine. Smrt od gladi je ubojstvo, izjavio je Jean Ziegler, specijalni izvjestitelj UN-a. WFP zahtijeva veliku obnovu. Ovo su doista pravi razlozi za resetiranje postojećeg sustava kapitalizma. Kada čitam stravične brojke o umrlima od gladi u svijetu, prisjećam se jednog razgovora koji sam prije petnaestak godina vodio sa tadašnjim glavnim direktorom FAO-a Jaquesom Dioufom o toj temi. To prigodom mi je , iznosim po sjećanju, rekao; „Prošle godine sam imao razgovor sa vodećom osobom jedne od najvećih svjetskih korporacija, koja ostvaruje milijarde $ profita. Prezentirao sam mu podatke o problemima gladi, pothranjenosti, umrlima od gladi i sl. Posebice sam mu predočio milijunske brojke koje se odnose na djecu koja umiru od gladi. Zamolio sam ga, može li korporacija izvojiti za potrebe FAO-a makar 1% svoj profita, čime bi spriječila nove milijunske žrtve? Na žalost, bio je bešćutan, nije pokazao nikakav interes za tu temu“. Stoga se postavlja pitanje: što znači resetiranje društva kada jedan od 10 ljudi preživljava s manje od 2 dolara dnevno? Nejednakost sve više zahvaća na stotine milijuna građana. To uništava naše društvo i podriva demokraciju. Što znači resetiranje, kada plaće ogromne većine građana stagniraju ili nazaduju, a korporativni čelnici dobivaju na milijune dolara bonusa? Što znači resetiranje u uvjetima kada zdravstvene i obrazovne usluge postaju sve manje dostupne, dok multinacionalne kompanije i super bogataši bez problema izbjegavaju plaćanje poreza? Izvještaj Oxfama pokazuje kako naša uništena gospodarstva usmjeravaju bogatstvo prema bogatoj eliti na štetu najsiromašnijih u društvu, od kojih su većina žene . Eto, to su samo neke bitne teme koje po mom mišljenju treba uzeti u obzir kada razgovaramo o najavljenom „resetiranju kapitalizma“.
7.U svome govoru predsjednik WEF-a prof. dr. Klaus Schwab, čovjek s dugogodišnjim iskustvom, izrazio je veliku zabrinutost zbog stanja u onim državama koje se vjerojatno neće moći prilagoditi »velikom resetiranju«. Vlade, koje neće biti u stanju ugraditi i koristiti nove tehnologije, smatra on, mogu dovesti do iniciranja negativnih procesa u društvu, koji će se posebice odraziti na stabilnost i sigurnost građana te produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Zanimljivo je kako računaju da će posljedice ove pandemije, pomoći građanima da lakše prepoznaju »velike vizije«. Točnije, uvjereni su kako će građani u teškoj i bezizlaznoj situaciji biti spremni prihvatiti bilo što im se ponudi. Bojim se da su u pravu, ali, što Vi o tome imate za reći?
Suglasan sam sa stavom Slavoja Žižeka, jednog od vodećih filozofa u svijetu, kada kaže da je „ova epidemija coronavirusa znak da čovječanstvo ne može nastaviti živjeti kao do sada i da je potrebna radikalna promjena. Možda će se drugi ideološki i mnogo korisniji virus“, ističe Žižek, „širiti i nadamo se da će nas zaraziti, a to je misaoni virus alternativnog društva, društva koje se ažurira u obliku solidarnosti i globalne suradnje”. Posebice mi se sviđa ova njegova rečenica;„Treba razmišljati o tužnoj činjenici da nam najprije treba katastrofa da bismo preispitali osnovne karakteristike društva u kojem živimo”. Kada je riječ gospodinu Schwabu – predsjedniku WEF-a, kojeg spominjete, nisam siguran da razmišlja u tom smjeru, premda je jednom zgodom rekao da se „postojeće stanje kapitalizma mora promijeniti, da svijetu treba uravnoteženiji socijalno-ekonomski sustav i treba učiniti više kako bi u potpunosti zaštitio okoliš na Zemlji“, što načelno treba pozdraviti. Ovo su lijepe riječi koje puno obećavaju. No što WEF želi stvarno poduzeti, još uvijek mi nije poznato.
8.Izjavili ste kako smo „definitivno ušli u svijet koji će biti sve više obilježen sveprisutnim superračunalima, pametnim robotima, neurološkim poboljšanjima ljudskog mozga itd. Na početku smo 4. tehnološke revolucije, koja radikalno mijenja dosadašnji način života. No, u koliko u ovim sve težim vremenima, ipak kojim slučajem prevlada ljudska inteligencija i mudrost, ova tragedija može biti iskorištena kao šansa za ozbiljno »resetiranje« postojećeg svijeta, ali više ne u funkciji interesa samo globalnih elita, već po mjeri građana. Možete li nam reći što točno pod ovim „po mjeri građana“ mislite i kako se to može realizirati?
Cjelovit odgovor na ovo pitanje zahtijeva komplesan multidisciplinarni pristup. No kada sam spomenuo „po mjeri građana“, mislio sam na slijedeće: Kapitalizam jednostavno više ne funkcionira. Ako pogledamo što se događa sa zaštitom prirode, nepodnošljivim rastom nejednakosti među ljudima, porastom sirotinje, umrlih od gladi…, čak i ugledni kolumnisti poput Martina Wolfa iz “Financial Timesa“, pišu da ovako dalje ne može. To predmnijeva da se ljudi sve više suočavaju sa modelom društva koji se mora temeljito „resetirati“ jer je vođen isključivo profitom, a ne interesima građana. Još je bitnije naglasiti da građani postupno uviđaju – u koliko se takva pravila neoliberalizma ne promijene, da će stvari krenuti u opasnom smjeru. Kapitalizam, kako danas funkcionira, jednostavno će dovesti do kolapsa društva. Nadam se da će nas, kako veli S. Žižek , možda neki drugi ideološki i mnogo korisniji virus zaraziti?
9.Svi već znamo kako nam je zdravlje stanovništva osobito ugroženo. Ne znamo koliko ih ne uspijeva niti dobiti liječničku pomoć ili koliko ih nema pristupa redovnim terapijama. Zbog toga nemamo mogućnosti doći niti do podataka o smrtnosti građana zbog kroničnih bolesti i ne provođenja liječenja, a sve pod izgovorom brige zbog plandemije. Možete li nam reći na kraju nije li sve ovo zapravo jedan veliki instrumentaliziran i odlično provođen eksperiment na kojem mnogi odlično zarađuju a građanima sad već „isprani mozgovi“ i svakodnevno zaglupljivanje informacijama meinstrim medija u službi vlasti kao i „sijanje“ straha onemogućava logično zaključivati?
U jednom istraživanju na globalnom planu, postavljena su dva pitanja; koliko je ljudi u vašoj državi imalo koronavirus? Koliko je ljudi u vašoj državi umrlo od koronavirusa? Rezultati su iznenađujući: Na prvo pitanje, ispitanici u Velikoj Britaniji odgovorili su; 22% (4 puta više od službenih podataka); u SAD-u odgovor je bio 20% (20 puta veći od potvrđenih slučajeva); u Njemačkoj je odgovor bio 11% (46 puta veći od potvrđenih slučajeva) itd.
O broju umrlih podaci su još različitiji. U Velikoj Britaniji je odgovor bio 7% (100 puta veći od potvrđene smrti); u SAD-u odgovor je bio 9% (225 puta veći od potvrđene smrti); u Njemačkoj je odgovor bio 3% (300 puta veći od potvrđene smrti); u Švedskoj je odgovor bio 6% (100 puta veći od potvrđene smrti); a u Francuskoj je odgovor bio 5% (100 puta veći od potvrđene smrti). Brojke otkrivaju da je ljudima potrebna edukacijja o statistici i postocima te da je percepcija rizika i opasnosti mnogo veća od stvarne opasnosti. No kolika je „zasluga“ medija za te rezultate, neka svatko slobodno promisli.
Razgovor vodila: mr. sc. Arna Šebalj
HOP