Pročitavši nedavni intervju akademika Josipa Bratulića , moram priznati da sam ostao šokiran nekim njegovim odgovorima. To me navelo na pisanje ovog teksta jer bez spoznaje starijih pisama ne možemo razumjeti povijest civilizacija. Izgleda da su Hrvatima komunizam i slavenstvo zaledili mozak i od razumnih ljudi stvorili dogmatičare koji se ne mogu osloboditi slavenske svijesti.
Poštovani akademiče, nikada nije postojala nikakva slavenska ćirilica nego samo bizantsko pismo preko kojeg se širilo istočno kršćanstvo, a to pismo nije imalo slova za sve hrvatske glasove. Na temelju tog pisma Hrvati se pojavljuju pod različitim nazivima koje se danas predstavljaju kao etnici.
Naravno, slažem se sa akademikom Bratulićem da bizantinac Ciril nije stvorio ni glagoljicu ni ćirilicu. Međutim, nismo doznali, tko ih je stvorio? Ciril je bio Bugar iz Soluna koji se služio bizantskim pismom i jezikom te širio bizantsko kršćanstvo u Moravskoj, dakle, prostoru današnje Srbije, istočno od rijeke Morave, jer tim prostorom su zavladali Bugari. Poznato je također da su Bugarska i Hrvatska imali zajedničku granicu na rijeci Moravi, a Ciril je umro 869. godine u Rimu.
Međutim, 924. godine granica je pomaknuta sa rijeke Morave na rijeku Drinu i Bugari su zavladali prostorom između Save, Morave i Drine, što znači i sa Raškom. Iako je Raška tada bila većinski katolička i dio Crvene Hrvatske, Bugari su u Peći osnovali pravoslavnu episkopiju koja je bila pod jurisdikcijom ohridske arhiepiskopije. Dakle, pećku pravoslavnu episkopiju nije osnovao Stefan Prvojenčani niti njegoov brat – monah Sava nego bugarski arhiepiskop u Ohridu.
Ćirilica koja je utemeljena na glagoljici nastaje nakon Pacta Conventa 1102. godine u Bosni. Nakon toga, Bosna postaje hrvatska država koja se odriče Rima i pokušava se vratiti u okrilje Carigrada, stvarajući hrvatsku ćirilicu dodajući grčkom pismu slova iz glagoljice za glasove koje nije imalo grčko pismo, a to su slova Č, H, J, V, Š i Ž. Tako je nastala ”slavenska” ćirilica. Tu ćirilicu su prihvatili Bugari. Da su se Bugari ranije služili grčkim pismom pokazuju nam bugarska prezimena kojima nedostaje sufiks IČ . To vidimo i kod Rusa. Međutim, Rusi su kasnije prihvatili sufiks IČ, a Bugari nisu. U Makedonij sufiks IČ je postao SKI.
Stefan Prvovjenčani je samo prihvatio grčko bizantsko kršćanstvo na nagovor svojeg brata Rastka – monaha Save, mada je bio okrunjen za kneza kao katolik. Dakle, pećka episkopija je bila pod jurisdikcijom ohridske arhiepiskopije i nikad nije bila arhiepiskopija. Kasnije u pravoslavlju episkop sa sjedištem u centru crkvene pokrajine dobiva titulu mitrpolite ili vladike autokefalne crkve. Danas znamo da su crnogorska i hrvatska pravoslavna crkva starije od SPC koja nastaje tek u kraljevini Jugoslaviji i to prevarom. Tako su Srbi zavladali Hrvatima, Crnogorcima i Makedoncima, ukinuvši njihove autkefalne Crkve.
Bugari su bili poznati kao Ugri ili Ugari, isto kao Mađari. Međutim Mađari su postali Ungari, dakle, Hungari pa povjesničari misle da su oni bili neki azijatski narod – Huni. Oni su bili Veni ili Uni jer su došli pod franačku vlast. Ranije su bili poznati kao Avari ili Obri. Romani su ih u Valahiji nazvali Vlahi.
Ungari su bili Ugari iz Transilvanije koji su uzeli ime Hungari prihvaćanjem rimskog kršćanstva i proširili se na hrvatski teritorij u Panoniji, odvojivši sjeverne Hrvate, koji su bili poznati kao Beli ili Veli Hrvati, od Crvenih Hrvata. Tada se Hrvati, koji su bili franački kršćani, počinju razlikovati jezično i religijski od Crvenih Hrvata i to preko pisma i pravopisa. To nam pokazuju mađarska prezimena i jezik. Hrvati u Panoniji su bili poznati kao Madi ili Medi. Homer ih je još zvao Kelti, a kršćanski Rim na Alpama ih je nazvao Helveti.
Nestankom Bele Hrvatske veliki broj Belih Hrvata koji nije prihvatio kršćanstvo bježi prema Jadranu i Alpama, te prema današnjoj Belorusiji ili se priklanja židskoj religiji. Ti Židi su danas poznati kao Aškenazi, međutim, oni nemaju ništa zajedničko sa Hebrejima. Njihova sinagoga se zvala avra, što znači da su bili Avari, dakle, Hrvati.
Cijela pećka liturgija je napisana bugarskim jezikom i bugarskom ćirilicom jer tada nije postojala ni Srbija ni srbijanski jezik. Pod Bizantom etnik Serb se odnosio na Hrvate koji su na latinskom jeziku bili poznati kao Servi, a Hrvati su sebe zvali Cervi nakon prihvaćanja kršćanstva i latinskog pisma. Naziv Cerve je nastao odbacivanjem sufiksa EN u nazivu CERVE-EN. Od naziva carevena nastaje naziv carevina, a titula car od riječi cara, što se šitalo kara, dakle, hara.
Zbog prijetnje Osmanlija i opsade Carigrada, Bugari su izgubili kontrolu nad prostorom današnje Srbije, a to je iskoristio raški despot Dušan Silni koji je u suradnji sa Mađarima proširio svoju despotiju Rašku na istočnu Hercegovinu, Duklu, prostor današnje Albanije, Makedoniju, sve dio rijeke Marice. Tada je zatražio od carigradskog Patrijarha da ga okruni za cara Srba jer naziv za Hrvate na bizantskom pismu i jeziku je bio Srb. Umjesto krune, carigradski patrijarh ga je izopćio iz Zajednice bizantskih Crkava. Potom je poslao svoje emisare u Rim i tražio je da ga za kralja okruni Papa, ali je u međuvremenu umro. Dakle, Dušan Silni nikada nije bio okrunjen ni za cara ni za kralja.
Dokle će Hrvati vjerovati srbijanskim lažima i izmišljotinama? Hrvate na Alpama Latini su zvali Claveni, a odatle naziv Slaveni koji su još poznati kao Sclavini, dakle As Claveni, što znači Vas Calveni ili Hrvači.
Koje je onda prvo hrvatsko pismo? Kako je hrvatski jezik bio slogovan prije nastanka suglasničkog pisma, što dovoljno potvrđuje Baščanska ploča, logično je zaključiti da je prvo haravačko pismo bilo pismo koje se danas naziva sanskritsko. Etrursko pismo nastaje pojavom suglasničkog pisma, a to je čakavska ikavica, koja je nastala na Levantu i nema sve hrvatske glagoljičke glasove. Čakavsku ikavicu su na hrvatsku obalu donijeli Hrvati sa Levanta koji su bili poznati kao Liburni. Oni su sa sobom donijeli i etrursko pismo koje je temelj današnje latinice.
U tom suglasničkom pismu današnji vokali su predstavljali hrvatske suglasnike koje Semiti nisu imali, primjerice, Čevereh postaje Evre. Na toj ikavici su napisane Vedske himne, najvjerojatnije na prostoru današnjeg Irana, a u crvenu ili jadransku Hrvatsku su je donijeli Liburni. Glagoljicu su na hrvatsku obalu donijeli Sarmati koji su došli sa obala Azovskog mora. Zbog toga se glagoljički artifakti često pronalaze na Krimu.
Mnogi lingvisti danas vjeruju da su latinicu stvorili Latini, ali latinicu su stvorili Etrurci koji su govorili čakavicom, a živjeli su na prostoru današnje Toscane. I njihova upitna zamjenica je bila CA, dale, ČA, a u jeziku imaju mnoge čakavske riječi. Njihovo pismo nije imalo slova za glasove B i G jer to su bili semitski glasovi koje su donijeli Latini.
Primjerice, Avel ili Avil nije isto što i Abel ni po pismu ni po simbolici. Abel je još bio poznati kao El. Abela je ubio njegov brat blizanac Kain, a Avela ili Avila nije ubio nitko. Kain je simbol sunca, a Abel ili El je simbol mjeseca. Dakle, Semiti su slavili dva svijetla, a Arijci ili Harvači su slavili sunce i zemlju. Ovo nam otkriva da semitska religija na Levantu nije bila ista kao harvačka religija u Europi. Avila si slavili Etrurci i ”Slaveni”.
Avari su bili Hrvati koji pod rimskom semitskom okupacijom postaju Avali.
Avel ili Avil je bio simbol Vele Hrvatske, a Abel je bio simbol Bele Hrvatske. Dakle, Vela Hrvatska je bila današnja Hrvatska sa Bosnom i imala je janačko učenje, a Bela Hrvatska je bila kršćanska. Riječ VELA na sanskritu je značila obala. Vele-bit znači Obalni zid.
Oteti janači su postali osmanlijski janičari. Hrvati, kad su postali kršćani, zadržali su dosta janačkih simbola koji Srbijanci nazivaju fašističkim i ustaškim, a hrvatska pamet samo šuti i traži od nas da zaboravimo prošlost bez valjanih argumenta. Kako možemo ući u budućnost bez iskustva prošlosti? Što želi skriti hrvatska pamet?
Srećko Radović
