OVO JE BOLESNO, KAKO NE REAGIRATI!
I NE SAMO ZBOG TOGA, VEĆ I ZBOG ZAKONA O OBNOVI ZAGREBA I OKOLICE
Sutra u 10 sati Ustavni sud raspravljat će o tridesetak takozvanih ustavnih tužbi koje su podnijete zbog nezakonitog rada Stožera.
I dok se mi zabavljamo stožerašima, predsjednikom Vlade i njegovim nečuvenim izjavama za koje bi opet trebala zatražiti stručno mišljenje psihologa , prošao je u petak Zakon o obnovi Zagreba i okolice čije donošenje nije bilo potrebno, ali sad je vrlo vidljivo što se sprema.
Kako je u prošlom tjednu oko rasprave o ovom zakonu govorilo par zastupnika oporbe – nažalost – zakon nije ni trebalo donositi kad već imamo zakon koji je samo trebalo – za konkretne štete nastale nakon snažnog potresa 22. ožujka 2020. – dopuniti. I to se moglo učiniti još i prije ljeta.
Donošenje lex specijalis zakona koji daje na volju obnovu u trajanju od 10 godina te koji ne temelji svoje odredbe na ključnom problemu – pojačavanju konstruktivnih dijelova oštećenih zgrada (jer sve one s crvenim naljepnicama treba rušiti, to je uvijek jeftinije iznova izgraditi već ove obnavljati) do razine nekog budućeg potresa, danas, za koji mjesec ili godinu, a to znači nikako na postojeću razinu potresa snage 5,5 po Rihteru, već na najmanje 9% po Rihteru obzirom da je svima iz struke jasno kako je Zagreb na izrazito trusnom području te je tim opasnost daleko veća u slučaju novog potresa. Obnova, krpanje, bez konstruktivnih rješenja (ojačanja konstrukcije) – JAMČI novo rušenje kao i u ožujku 2020., a moguće i gore jer će dogradnje, krpanja i provizorna rješenja, kao i nova težina ugrađenih materijala biti dodatna opasnost za budući potres.
Zašto se ovo napravilo? Zašto se nije donio zakon koji regulira kompletnu obnovu ?
I još nešto, pitala sam to još u travnju, nakon što je došlo do, kakti, „pobune“ struke, ZAŠTO SE NIKOGA NIJE PROZVALO ZA ODGOVORNOST? GDJE JE ODGOVORNOST PROJEKTANATA, IZVOĐAČA, NADZORNIH INŽENJERA?
Zašto ovo pitam?
Pa zbog sramotnih građevina (tzv. „urbanih villa“) u Jazbini, na Bukovcu, Markuševcu, podsljemenskoj zoni , koje su se „složile“ kao kule od karata a starost im je od JEDNE DO OSAM GODINA!
Ima i nekoliko nebuloza u Zakonu, od kojih je najupečatljivija ona koja kaže:
„U projekt konstrukcijske obnove zgrade bit će uključeni i ovlašteni arhitekti, a bit će, među ostalim, omogućena obnova zgrada u slučaju bespravnih zahvata na konstrukciji zgrade podmiri li vlasnik ili suvlasnik troškove vraćanja zgrade u stanje prije bespravne rekonstrukcije.“
Zar je moguće da na ovo nitko IZ STRUKE nije reagirao? I kakvi su to stručnjaci sjedili u timu Vlade kod izrade prijedloga ovakve odredbe?
Izgleda nitko tko je u praksi na ovome radio, jer da je takvih bilo, ovakva odredba se nikada ne bi pojavila u zakonu.
Slijedeća nebuloza je jasno vidljiva: „ … donošenje podzakonskih akata koji će regulirati sam način obnove, odnosno nabavu materijala, organiziranje radova te ostalih detalja pa bi potom sam posao rekonstrukcije metropole te susjednih županija, koji će potrajati sigurno barem desetljeće, trebao početi.“
Podzakonski akti koji će sve navedeno regulirati biti će doneseni u nekom vremenu, no zakon nije definirao rok. Što to konkretno znači? Pustimo vremenu, sve će se vidjeti.
Jedna nova Gunja je na pomolu, ne treba to negirati.
A tko će profitirtati? Cui bono? Hoće li biti po onoj poznatoj izjavi gospođe Nade Landeka: “Veliki poduzetnici su oni kojima se opraštaju veliki dugovi, Država im puni džepove velikim iznosima bespovratnih sredstava i poticaja, sudjeluje u participaciji plaća, doprinosa, oprašta im milijunske porezne dugove…….”!
Pametna Marijana Puljak izrekla je jednu zanimljivu misao: „Ovaj se Zakon donosi u predizborne svrhe kako bi se vladajući dodvorili građanima. Vlada nije prihvatila savjete stručnjaka. Ovaj Zakon znači balzamiranje Zagreba, a njegovom provedbom bit će nasamareni svi građani.“
Zamaskirani i teško prepoznatljiv šef DP-a rekao je jednu rečenicu ničim argumentiranu, iako najvjerojatnije istinitu, ali zaista površnu: „ … kako se boji da je Vlada preambiciozno najavila udio novca kojim može pomoći građanima.“
Volim sve koji ne vole ambiciozne, značajne projekte, nikako ne mislim na ovaj „projekt“ Vlade. Ima toga puno u Hrvatskoj što se iz vrlo zanimljivih razloga proglašava „preambicioznim i megalomanskim“! Dobar izgovor zlata vrijedi, kažu naši stari.
Govor doktora Hasanbegovića bio je nešto najvrednije izrečeno na temu obnove Zagreba za govornicom Sabora, sadržajno kompletno, obrazloženjem i činjenicama neoborivo.
Ali, tko to sluša, pa zakoni se u Hrvatskom saboru donose i prije samog izglasavanja.
Ostade jedna tema nerazjašnjena u ovom Zakonu, nije se ni čuditi, znalo se unaprijed kako će ova srpsko-hrvatska vlast ovo rješavati. Većina zgrada u donjem gradu, ili centru grada Zagreba, a to znači i stanova u njima, vezana je i za osobne interese, od obitelji do prijatelja koji nemaju sređeno vlasništvo (to su još oni iz 1945. koji su Hrvate i Židove „oslobodili“ svega što su mogli po Zagrebu u tzv. “oslobođenju osloboditelja”), pa do dodjele im zamjenskih nekretnina. Zanimljivo je, oni su opet prvi rješavani.
Nakon 2 svjetskog rata mojim bakama i djedovima nitko nije dao zamjenske kuće i stanove, izbačeni su iz Radićeve i Voćarske.
A nakon Domovinskog rata naša vlast je našem narodu davala po jednom (1) članu domaćinstva 30 m2 , a za svakog narednog člana domaćinstva + 10 m2.
Što bi sad ovi?
Ovdje treba stručno i precizno na svaki detalj odgovoriti. Bojim se da je veći problem nešto drugo, kao i uvijek, politika. Ona je odlučila, vlasnici nekretnina vode 30-ak godina sudske postupke, a osloboditelji i njihovi potomci i dan danas dobiše rješenje ove vlasti, ali u svoju korist. Nepravedno, nemoralno, nezakonito.
No ima tu još problema.
Iz mog iskustva, od onog teoretskog, koje je ipak jako manjkavo jer nisam čovjek iz struke (arhitekt, građevinski inženjer) iako sam baš uz te struke odrasla, do onog iz prakse, znam kako investitor mora sve svladati ako želi kvalitetno raditi, od temeljenja, konstruktivnih dijelova (Peulić I i II), izgradnje same konstrukcije, kvalitetnih materijala (arnmatura i beton), te završnih radova.
Ovdje svakako trebalo postupiti kao npr. u Pragu i Dresdenu i mnogim drugim gradovima nakon 2 svjetskog rata.
Izgraditi sve novo ali zadržati pročelja tamo gdje su zgrade zaštićene. I kojih 6,5 po Rihteru?
Do 9 po Rihteru treba graditi nove. Sve ove u Zagrebu građene kao “brod”, prema izračunatim statičkim projektima od kojih se nije odstupalo, na temeljnim pločama, nemaju trunka štete.
Zakonske odredbe o gradnji moraju biti te kojih se izvođači i nadzor moraju strogo pridržavati. Iz iskustva jamčim kako su statičari izrazito oprezni i vrlo skloni pojačavanju konstruktivnih dijelova (armatura) i do 30 % od propisanog.
Kad se sjetim pokojnog oca, pa ing. Mavara, ing. Grubišića i ing. Novakovića. Njihove zgrade „stoje“. No njihove ručno izrađene statičke proračune valjalo je vidjeti. Imala sam tu čast. Mnoge i čuvam kao raritet u eri kompjuterskih izračuna. Nadzor i izvođači su padali u nesvijest, a radnici na pumpama iz zagrebačkih betonara su se čudom čudili na količinu armature koja im je stvarala problem i zahtijevala precizan rad zbog teškog ubrizgavanja betona.
Zar bi se nova zgrada u Jazbini u ovom potresu “rastočila” da je poštivan projekt u cjelosti?
Je li nadzorni inženjer, kao i izvođač, prozvan i pozvan na odgovornost zbog ovoga? Zašto već nije? Hoće li ikada?
U Italiji su zbog istih zlodjela nakon potresa u Amatricea i Accumoli kazneno gonjeni projektanti, izvođači radova, nadzorni inženjeri. Svi su dobili zatvorske kazne, a oštećenima su morali platiti štetu.
Sjeti li se itko iz struke velikog Andrije Mohorovičića i njegovih 15 zlatnih pravila za gradnju zgrada što sigurnijih od potresa još iz 1909. godine?
Poznati zagrebački arhitekt Ivan Valek, čovjek s prevelikim iskustvom u struci, na moje pitanje oko obnove, dao je vrlo konkretne odgovore.
Prvo, smatram da se mora utvrditi odgovornost struke i investitora. I radi buduće gradnje.
Drugo, smatram da bi svaki objekt koji se prodaje morao imati certifikat na otpornost na potres, kako bi se kupca upozorilo sto kupuje.
Treće, moramo odrediti prioritete.
Objekte u vlasništvu grada i države treba obnavljati prema mogućnosti i prioritetu. Privatni vlasnici moraju sami obnoviti svoje nekretnine. Postoji solidarnost, ali za sve jednako.
Šta je sa ovršenima koji su izbačeni iz svojih domova.
Država je sudionik i njihovih tragedija. Prvo njima osigurati krov nad glavom – nužni smještaj a ne samo za jednu noć u sirotištu.
O ovoj obnovi Zagreba i okolice struka mora voditi glavnu riječ: arhitekti, građevinski inženjeri, statičari, povjesničari umjetnosti, urbanisti.
Sve, osim privatnih kuća, mora ići na natječaj. No voditi računa o onim poznatim smicalicama „javne nabave“, točnije onemogućiti ih.
Država treba pomoći i organizirati najpovoljnije kredite kod banaka, ali vlasnici vraćaju kredit.
Mora se graditi po svjetskim standardima za potres. Tehnički je moguće zaštititi svaki objekt na do sada poznate potrese.
Tvrdim da je već trebalo i Japance konzultirati. Dovesti njihove stručnjake u Zagreb. Iskoristiti njihovo iskustvo i saznati sve o toj njihovoj gradnji na bazi od teflona, “gumenim podlogama”, koja omogućava građevini da lagano klizi tijekom potresa. Svi nosivi stupovi ojačani su materijalima izrađenim na bazi ugljika i jako često se ubacuju drvene grede zbog većeg stupnja elastičnosti.
Ali naučiti i nešto o njihovoj tehničkoj izvedbi osiguranja objekata kojima prijeti urušavanje kao i o organiziranosti domaćinstava koja moraju – po propisima – imati paket spreman za preživljavanje u slučaju potresa. K tome, zakonom je regulirano kako se ništa NE SMIJE ostavljati pored vrata, u stubištu ili hodniku. I namještaj se mora dobro namjestiti kako bi se spriječio njegov eventualni pad, a kućanski aparati se moraju moć isključiti iz dovoda struje te između njih mora postojati određeni razmak kako ne bi došlo do požara.
Sigurna sam kako bi bilo daleko jeftine platiti japanske stručnjake od svih prijedloga osnivanja koordinirajućih tijela, stožera za obnovu i sličnih „komisija“ koje tek slijede.
Znamo kako to uvijek završi.
Po onoj poznatoj Winstona Churchilla: Kad ništa ne želite riješiti osnujte komisiju!
Na kraju ovdje treba svakako još nešto napomenuti: u procesu građenja postoji više sudionika u gradnji. Jedan od njih je projektant koji izgrađuje projektnu dokumentaciju temeljem koje se treba građevina izvesti, izgraditi.
U procesu građenja, osim izvođača, postoji još i funkcija nadzornog inženjera koji kontrolira kompletnu gradnju.
Je li kriv projektant, izvođač, nadzorni inženjer i onaj koji je potpisao uporabnu dozvolu, vlasnicima je nebitno.
Do odgovornog u slučaju ovih kuća u Jazbini (kao i na Bukovcu, Markuševcu ) lako se može doći, od slika na kojima se lijepo vidi kakav je konstruktivni dio građevine (armatura, a i beton, koji bi vrijedilo testirati na kvalitetu, tzv marka betona), a potom bi valjalo dizati kaznene prijave, jer elemenata kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine evidentno ima.
Stube su se odlomile na mjestu spajanja horizontalnog podesta i kose ploče na kojoj se nalaze stube. Pregledom fotografije vidi se da postoji neka minimalna armatura, ali sigurno nedovoljna.
U ovom slučaju više je mogućnosti krivnje i odgovornosti: moguće je da je eventualno zakazao statičar (što je vrlo malo vjerojatno), potom da je radi “štednje” ugrađeno nedovoljno armature, manje nego je bilo projektom predviđeno.
A za to su odgovorni glavni rukovodilac radova i glavni nadzorni organ. Na žalost, vrlo je čest slučaj da nadzorni inženjeri nisu prisutni na gradilištu i ne prate radove već samo na završetku potpišu građevinski dnevnik, građevinsku knjigu i izjavu o usklađenosti.
U praksi ima još i gorih slučajeva kad se izvođač radova i nadzor povežu i umjesto da brinu za sigurnost i kvalitetu oni zajednički “štede” na materijalima, varaju investitora i dijele profit .
Hrvatska stvarnost.
I opet baš ja moram ponoviti ključno pitanje koje svi olako izbjegoše, a zakon usvojen:
A ODGOVORNOST?
Ujo vuk magare kao što vidimo.
Stoga ne mogu a ne izreći jednu izvrsnu rečenicu gospodina Rudija Tomića: Hoće li Zagreb zadesiti sudbina Babilona? Kakva će biti sudbina Zagrebu, u kojem ima velik broj nevinih?
” Pao je, pao je, Babilon Veliki (539. p.n.e.) koji je primorao sve narode da piju vino gnjeva njegovih (…) Pao je! Pao je Babilon Veliki i postao prebivalište demona i skrovište svakog nečistog zadaha i skrovište svake nečiste i mrske ptice!” (Otk. 14: 8)
„Da li je netko i slučajno pomislio, da su ovaj potres u Zagrebu uzdrmale kosti nevinih žrtava po kojima građani hodaju s ljubimcima, pljuju i psuju svetinje. – ”Trebalo bi, dakle, zaobilaziti ulice (ili, ulicama molite krunicu! o.p): Gračane, Jelenovac, Ljubljansku, Gospočak, Miroševec, Remete, područje Pedagoške akademije u Savskoj, Šestine kod Lagvića, Dubravkin put na Tuškancu, Kučane u Sesvetama, Mirogoj pokraj Krematorija i još 46 poznatih, ali ne otkopanih lokacija u Zagrebu, od ukupno 940 skrivenih grobnica u RH u kojima su pobijeni civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodobski pokolj u povijesti Europ2.“
Kako nakon svega ne ponoviti onu poznatu rečenicu izrečenu od našeg svjetski priznatog znanstvenika, prof. dr. sc. Davora Pavune: „Ovo je Božja opomena!“
U ovoj besmislici življenja i sijanja straha ima jedna lijepa vijest za Hrvatsku, danas je čuh iz pouzdanog izvora. Vraćaju se ljudi nazad iz irske, Njemačke i ostalih EU „demokracija“ u svoju domovinu – Hrvatsku, i to u većem broju, stiglo, kažu, oko 50.000 -„izgubljenih sinova“!
Ima li vlast plan kako iz zaposliti? Ili ih je – otpisala?
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur.
HOP
VEZANI ČLANCI:
https://www.vecernji.hr/zagreb/detalji-zakona-o-obnovi-zgrad…
https://www.hop.com.hr/2020/09/13/odvjetnik-knezovic-plenkov…
https://gizmodo.com/what-japan-can-teach-us-about-prepping-for-a-major-eart-1729921510
https://www.cnet.com/news/giant-rooftop-pendulums-to-cut-quake-shaking-in-tokyo/
https://www.japan-guide.com/e/e2116.html
https://www.hazud.hr/rudi-tomic-hoce-li-zagreb-zadesiti-sudbina-babilona/
https://direktno.hr/zagreb/hebrang-u-zagrebu-hodamo-po-kosti…
